Renato BaretićJedan moj prijatelj, kolega i vršnjak, dosad je već uspio skoro dvaput obići zemaljsku kuglu, putujući uglavnom po kopnu. Pitao sam ga prošlog petka je li ikad igdje upoznao ikoga barem donekle sličnog onome što smo obojica (uz još dvjestotinjak Splićana) upoznali prethodne večeri, a čovjek mi shrvan odgovara: "Nikad, nigdje, nikog..." A "ono" što smo sinoć obojica vidjeli bio je Željko Kerum na prvoj večeri Pričigina, splitskog festivala pričanja priča. Kao jednome od suorganizatora festivala trebalo mi je, negdje tamo u siječnju, manje od sekunde za zaključak - naravno, ako radimo večer poduzetnikâ, pod zajedničkim naslovom "Di san falija", onda je Kerum apsolutno jedan od onih koje trebamo zvati u goste i zamoliti ih da javno ispričaju svoju priču! Da sam učinio suprotno, da sam se suprotstavio toj zamisli (s logičnim argumentima tipa "šta će nam u programu taj primitivac?") i da Keruma nismo pozvali, do danas bih vjerojatno ostao jedan od onih Splićana koji će, zbog rezignirane zasićenosti svim i svačim, ili iz puke zajebancije, u svibnju glasati za to da im "ono" bude gradonačelnik. Ovako, s iskustvom kakvo bi mi i pred Slavkom Lozinom, bez odvjetnika, donijelo pobjedu u procesu zbog nanijete duševne boli, osjetno sam pametniji. Ne vidi se, ali jesam, vjerujte mi.

Željko Kerum je na Pričiginu zorno na hrvatski preveo ono što je Goethe htio reći kad je najmoćnijom silom u svemiru proglasio "glupost u akciji". Desetak mi je ljudi sutradan kazalo "pa šta ste ga zvali kad znate koji je redikul", a ja sam svima odgovarao isto, i svi su se složili s tom tvrdnjom: sve ono što smo dosad znali o Kerumu i mogli očekivati od njega tek je dvadeset posto od onoga što nam je on sinoć pokazao. Tih dvadeset posto svi smo bili spremni podnijeti - eto, barem ćemo sutra imati o čemu ćakulati na kavi. Ali četiri puta više Keruma, toliki overdose, to zbilja nismo slutili... Ali dobro, sad barem bolje znamo tko je i što je Željko Kerum, kandidat za gradonačelnika Splita, a i kakav bi bio grad kojim bi on vladao. Split je, govorim to često, koncentrat svega najgoreg i svega najboljeg u Hrvatskoj. Sve se to nekako, tko zna zašto, koncentriralo baš u ovom gradu - i talenti i zatucanost, i ljepota i rugobnost, i revolucionarnost i primitivizam. Svakom putopiscu sedam bi dana u Splitu reklo o Hrvatskoj više nego sedam tjedana po ostatku zemlje. E sad, prihvatite li tu tezu o Splitu kao sublimatu svega najboljeg i svega najgoreg u državi, neće vam biti teško zamisliti Hrvatsku kakvu bi Split reprezentirao u slučaju da mu gradonačelnikom postane baš željko Kerum. Bila bi to Hrvatska u kojoj bi predsjednik bio Ćiro Blažević, a premijer Milan Bandić. Thompson bi bio ministar kulture, Zdravko Mamić vanjskih poslova, a već spomenuti Lozina pravosuđa, s Cvikom kao doministrom. Resor turizma zadržao bi Bajs (s Glavašem na mjestu državnog tajnika) dok bi Rojs dobio reanimirano i nanovo emancipirano ministarstvo europskih integracija. Zdravstvo bi ostalo Milinoviću, a graditeljstvo i prostorno planiranje vodio bi Horvatinčić. Poljoprivreda, jasno, ide Jambu, prosvjeta onom Mikleniću iz Glasa Koncila, unutarnji poslovi Bencu, znanost Radeljaku, zaštita okoliša Pecotiću, a obrana Kosorici. Todorić bi volonterski vodio vladino krizno povjerenstvo za razvoj malog poduzetništva, a Dijana Čuljak-Šelebaj ono za sprečavanje sukoba interesa. Nenad Ivanković - kud će suza neg na oko - glasnogovornik SDP-a, a Neven Jurica ravnatelj USKOK-a pod izravnim nadzorom glavnog državnog odvjetnika Andrije Hebranga. Sanader bi bio predsjednik Saveza samostalnih sindikata, Nives Celzijus HHO-a, a Simonica Hrvatskog novinarskog društva... Dalo bi se još nabrajati i kombinirati, ali shvatili ste poantu - tako bi, otprilike, morala izgledati Hrvatska koju bi simbolizirao Split s Kerumom na čelu. Biste li htjeli živjeti u takvoj Hrvatskoj? Biste li na izborima glasali za nju? Ja ne bih i neću. Da se ne shvati krivo - neću glasati ni za Ostojića niti za Kureta, dapače, ovo će biti prvi izbori u zadnjih 19 godina s kojih ću namjerno izostati. A ako i nekim čudom iziđem, na listiću ću prvo zaokružiti sve ponuđene kandidate, zatim ga cijeloga prekrižiti i ukrasiti smajlićima, cvjetićima i srdašcima, da budem siguran u to da je apsolutno nevažeći i neiskoristiv za bilo kakve muljaže...

Jedni mi govore da je Kerum na Pričigin sto posto došao pijan, drugi da je garant bio našmrkan, treći oboje. Ne vjerujem nijednima, uvjeren sam da je čovjek bio naprosto - Željko Kerum, ono što jest, trijezan i pribran. Jedan od onih koji nisu samo umišljeni, bahati, neobrazovani, nepristojni, sirovi, necivilizirani i jedva pismeni psovači, nego se time još i iskreno, s dna duše, ponose. Ponizio je i uvrijedio sve ostale sudionike te večeri, organizatore i barem dvjesto ljudi u publici, sve osim onih pet-šest koje je u kavanu Bellevue doveo sa sobom. Nije to neki problem, svima se ja lako mogu i osobno ispričati, nekima već jesam. Problem je u tome što će se svaki stanovnik Splita, ako Kerum doista bude izabran za gradonačelnika, morati svakog jutra pred ogledalom ispričavati samom sebi i vlastitoj zdravoj pameti, i tako četiri godine. Neka Željku njegovih dućana i hotela, dokazao je da se time i zna i može baviti, nek se širi i raste, nek i nasipa gradsku luku, ali željeti da takav čovjek (multimilijunaš s diplomom bagerista, tajkun koji kupuje ferrari na nećakovu braniteljsku povlasticu) dirigira život tebi, tvojoj djeci i još dvjestotinjak tisuća Splićana - to je ravno zazivanju tsunamija, epidemije side, bombardiranja i potresa zajedno. Ukratko, glas za Keruma glas je protiv razuma. Ne njegovog ili mojeg, nego vlastitog. Svaki njegov glasač onim će kružićem na izbornom listiću ovjeriti i svoju dijagnozu i svoju oporuku.