OBVEZUJUĆI UGOVOR Nacional prvi put u Hrvatskoj predstavlja ugovor kojim se reguliraju financijske obveze RH prema Katoličkoj crkviHrvatska držva samo je u Zagrebu duža vratiti Crkvi najmanje 35 tisuć raznih nekretnina, doznao je Nacional iz krugova bliskih Vladi, a ta obveza proizlazi iz Ugovora o gospodarskim pitanjima koji su 9. listopada 1998. u ime Republike Hrvatske i Svete Stolice potpisali Jure Radići Giulio Einaudi. Nacional posjeduje taj, ali i sve druge ugovore koji na raznim područima reguliraju odnose izmeđ Republike Hrvatske i Svete Stolice, koji dosad nisu bili dostupni hrvatskoj javnosti.

Sadržj Ugovora o gospodarskim odnosima držve i Svete Stolice pomaž shvatiti zašo su u dijelu crkvenih krugova bili pogođni zbog tvrdnji o rasipnišvu Crkve, te zašo dio crkvenih krugova ne smatra primjerenim smanjivati novac koji se za Crkvu izdvaja iz proračna. Jedan od mogućh razloga lež u neprimjerenoj dinamici rješvanja povrata ranije oduzete crkvene imovine, šo je vrlo precizno određno Ugovorom o gospodarskim pitanjima, ali se ne odvija dinamikom koju su dvije strane dogovorile.

Ugovor o gospodarskim pitanjima obvezuje držvu da ć Crkvi vratiti imovinu, koja joj je oduzeta u vrijeme jugoslavenske komunističe vladavine, a koju je moguć vratiti prema zakonskim odredbama, da ć nać odgovarajuć zamjenu za dio dobara koja nije moguć vratiti, te da ć isplaćvati pravnim osobama Katoliče crkve naknadu u novcu za ostalu imovinu koja neć biti vraćna. Držva se obvezala da ć Crkvi u razumnom roku u naravi vratiti imovinu koju je moguć vratiti prema zakonu, ali u Ugovoru nije definirano šo je to razumni rok. Šst mjeseci nakon potpisa tog Ugovora mješvito povjerenstvo sastavljeno od jednakog broja predstavnika Vlade i Hrvatske biskupske konferencije trebalo je prirediti popis imovine koja ć biti vraćna, s naznakom roka povratka.

Ugovorom se držva obvezala da ć nakon 2000. pravnim osobama Katoliče crkve plaćti primjerenu novčnu naknadu za oduzeta dobra koja nije moguć vratiti i to u čtiri godišje rate. Ukupan iznos naknade za oduzetu imovinu, koja se trebala isplaćvati u novcu, trebalo je utvrditi crkveno-držvno povjerenstvo stručjaka na temelju procjene vrijednosti tih dobara, najkasnije u roku godinu dana od stupanja na snagu Ugovora, ali upućni crkveni krugovi izjavili su za Nacional da to do danas nije napravljeno.

Sukladno istom Ugovoru, mjerodavno držvno tijelo obvezalo se Crkvi isplaćvati novčni iznos svaka tri mjeseca na račn Središjeg fonda Hrvatske biskupske konferencije za crkvene ustanove. Središji fond bi tako dospjeli iznos trebao dostavljati biskupijama, te ustanovama posvećnoga žvota i družama apostolskog žvota, na temelju vrijednosti oduzete imovine.

Jedan dio crkvenih krugova zamjera Vladi šo jošuvijek nisu određni kriteriji po kojima se procjenjuje oduzeta imovina koju treba vratiti, na temelju čga bi se Crkvi trebala adekvatno novčno naknaditi šeta. U crkvenim krugovima nezadovoljni su i zato šo se zbog nejasnih kriterija događ da držva na ime naknade za oduzetu šmu u nekim slučjevima plać svega 400 kuna po hektaru, ili višstruko manje od vrijednosti nekretnina u centru Zagreba.

U prošosti je bilo pokušja da se dvije strane dogovore o ubrzavanju rješvanja ovih pitanja, ali bez uspjeha. Zbog nedostatka inicijative s držvne strane nije se dosad uspio realizirati kompromisni dogovor o prebijanju postojećh potražvanja Crkve. Prije nekoliko godina Vlada je mogla odlučti da se ta pitanja riješ tako da Crkva odustane od polovice ukupne vrijednosti imovine za koju je trebala dobiti novčnu naknadu. Od tog prepolovljenog iznosa Crkva je bila spremna tražti oko 40 posto iznosa odmah iz proračna, dok je ostatak bila spremna primati kroz viš desetljeć, kako se ne bi odjednom opterećvao držvni proračun.

Umjesto prihvaćnja takvog rješnja, sada se problemi rješvaju pojedinačo, a to znač kroz tisuć pravnih postupaka koji opterećju sudsku administraciju, te oduzimaju vrijednost imovini time šo se u svakom postupku plaćju trošovi odvjetnika, sudskih vješaka, geodeta i sličo. Zato i danas u crkvenim krugovima postoje oni koji su skloni da se pristupi takvoj nagodbi, tim viš šo je i ranije ipak bilo uspješih primjera takvih dogovora.

Jedan je i međsobno darivanje dviju strana, prilikom čga je držva Crkvi poklonila bivš vojarnu Kralja Tomislava u blizini Čnomerca, gdje se danas nalazi Hrvatsko katoličo sveučliše, a Crkva je držvi poklonila već broj nekretnina u centru Zagreba na područu tzv. "Malog Vatikana" - na uglu Bauerove ulice, Vlaše i Ratkajeva prolaza u Zagrebu. Na tom su područu stotine nekretnina ranije bile u vlasnišvu Crkve, ali su JURE RADIĆ je 9. listopada 1998. potpisao u ime RH Ugovor o gospodarskim pitanjima, a u ime Svete Stolice potpisnik je bio nuncij Giulio Einaudidvije strane procijenile njihovu ukupnu vrijednost i na koncu odlučle da ć se međsobno darivati, jer je vrijednost bivš vojarne u blizini Čnomerca bila otprilike ista kao i vrijednost tih stanova.

Upućni u problematiku smatraju da bi nagodba bila kvalitetno rješnje i zato šo u ovakvoj situaciji veliki broj stanova i poslovnih prostora, kao i atraktivnih zemljiša u Zagrebu stoji potpuno neiskorišeno - nitko od njih ne ubire najam, niti se mogu prodati. Crkva je u brojnim slučjevima spremna na kompromise u pregovorima oko povrata imovine koju traž. Primjerice, Crkvi je ranije pripadao kompletan park na zagrebačom Ribnjaku, zajedno s tamošjom zgradom. Crkva ne inzistira da joj se vrati park, većse samo žli osigurati da ć se parkom kvalitetno upravljati. Pod tim podrazumijeva uvođnje čvara parka, kvalitetnu rasvjetu, te ponovno ograđvanje parka kako se ondje ne bi mogli događti incidenti i sukobi alkoholizirane mladež. Dok je Crkva prije Drugog svjetskog rata bila u vlasnišvu i posjedu parka na Ribnjaku, park je bio ograđn, ali su partizani tu ogradu nakon rata odnijeli u Beograd i ona se danas nalazi na Kalemegdanu.
U lipnju 2003. razgovaralo se i o mogućosti da Crkva umjesto oduzete imovine od držve dobije 25 posto dionica Croatia osiguranja, ali se ni to zbog raznih opstrukcija i oklijevanja obiju strana na koncu nije dogodilo. Problemi su zato ostali neriješni i osuđni na pojedinačo, u pravilu puno sporije rješvanje.
Unatočtomu, držva je prema Crkvi bila vrlo uviđvna, blagonaklona i šroke ruke na raznim područima i to ne samo na područu gdje se kleru isplaćje novac za plać i mirovine. Mož se ustvrditi da se Crkva u pregovorima s držvom prije jednog desetljeć izborila za priličo kvalitetne oblike pomoć. Međtim, do većne onoga šo joj je pripadalo u prošosti jošuvijek ne mož doć, a ne nazire se ni kada ć se to dogoditi.
Nakon šo je Nacional proši tjedan opšrnom analizom financijskih odnosa Crkve i držve inicirao o toj temi šru drušvenu polemiku i izazvao brojne reakcije, neke novine počle su zagovarati reviziju Ugovora držve sa Svetom Stolicom, prenoseć izjave odvjetnika, građna i nevladinih aktivista i stranki, koji smatraju da Crkva od držve dobiva previš novca i usluga.

Međutim, brojni neriješni imovinski odnosi izmeđ Crkve i držve pokazuju da su odnosi dviju strana složniji no šo bi se to moglo čniti na prvi pogled. Sve to trebat ć imati u vidu kada se eventualno bude diskutiralo o mogućj reviziji ugovornih odnosa držve i Svete Stolice.