POTPREDSJEDNIK glavne oporbene stranke Fidesz i šef njihove parlamentarne skupine, Tibor Navracsics, smatra da su jedini izlaz iz krize prijevremeni izbori, koji bi se trebali održati u lipnju"Mislim da se sve što se trenutačno u Mađarskoj događa na političkom i gospodarskom planu može svesti pod jednu temeljnu ideju, a to je preživljavanje. Nastojimo preživjeti krizu sa što manje gubitaka, no mislim da je slična situacija i u većini država u ovoj regiji. Ipak, ako me pitate koji je glavni razlog što je kriza pogodila Mađarsku više od ostalih država, onda je to bez sumnje neodgovorna vladina fiskalna politika. Svaki državni proračun od 2001. bio je vrlo ekspanzivan, a iz godine u godinu državna potrošnja je rasla. Takvu politiku slijedile su i kompanije u realnom sektoru, a sve to rezultiralo je ogromnim vanjskim dugom, koji danas iznosi oko 100 posto BDP-a. Primjerice, samo 2006. proračunski deficit iznosio je više od 9 posto, što je golema brojka. Velik dio tog deficita nastao je kao posljedica visoke razine socijalne potrošnje. Mađarska je bila država s vrlo visokim stupnjem redistribucije bogatstva, no unatoč tome i dalje postoje vrlo nerazvijeni dijelovi države i značajan dio stanovništva koji živi u siromaštvu. To znači da je taj sustav bio neefikasan i da će morati biti promijenjen. Danas je jasno da će Mađarska morati smanjiti razinu državne potrošnje, no još uvijek se vode rasprave o tome koliko to smanjenje može biti a da značajno ne ugrozi potrošnju ili socijalnu situaciju u državi", tako aktualnu tešku ekonomsku i društvenu krizu koja potresa Mađarsku objašnjava Zoltan Adam, jedan od uglednijih mađarskih ekonomista.

Adam je Nacionalove reportere dočekao u svom uredu, u sjedištu banke Takarék, smještene u Ulici Pethenyi, u luksuznom rezidencijalnom dijelu Budimpešte. Ipak, tek nekoliko ulica dalje od njegova ureda, vozeći se uz istočnu obalu Dunava, vrlo je lako shvatiti zašto neki ekonomisti tvrde kako se Mađarska nalazi u najtežoj ekonomskoj krizi u proteklih tridesetak godina. Beskućnici na ulicama, napuštena gradilišta i golemi popusti koji se oglašavaju na izlozima dućana svjedoče o tome da kriza u Mađarskoj danas podjednako pogađa velike kompanije, kao i obične građane.

Ta kriza rezultirala je situacijom u kojoj svakog mjeseca deseci tisuća mađarskih građana ostaju bez posla, zbog devalvacije forinte otplaćuju i dvostruko veće kreditne rate nego prije šest mjeseci, nekoć uspješne mađarske tvrtke na rubu su propasti, a u sjevernim dijelovim zemlje, blizu granice s Ukrajinom, navodno više od polovine stanovnika zbog krize živi ispod granice siromaštva. Takvo siromaštvo ipak je teško vidjeti na ulicama Budimpešte, ali može se shvatiti na čemu Zoltan Adam temelji svoje mišljenje kako je socijalni sustav Mađarske potpuno zakazao. Sve mađarske vlade su u proteklih desetak godina svoju politiku temeljile na iznimno velikoj javnoj potrošnji, kako za državne infrastrukturne investicije, tako i za golema socijalna davanja. Vlada socijalističkog premijera Ferenca Gyurcsányja na vlasti je od 2002., a u tom razdoblju višestruko je povećala socijalna davanja, te plaće i mirovine svima onima koji ih dobivaju iz proračuna. Tako je primjerice danas Mađarska jedna od rijetkih svjetskih država gdje umirovljenici primaju trinaestu mirovinu, a nezaposleni visoku pomoć bez ikakve obveze da traže posao. S druge strane, plaće zaposlenih u javnim i državnim službama su u proteklih šest godine porasle gotovo dvostruko, a samo u 2006. vlada je liječnicima i učiteljima povećala plaće 50 posto. Oporba je tada tvrdila kako vladajuća stranka na taj način kupuje naklonost birača, dok su Gyurcsányjevi pristaše inzistirali kako se radi o socijalnoj odgovornosti. Takav sustav možda je rezultirao smanjenjem socijalnih razlika u mađarskom društvu, ali se sada pokazalo kako ima katastrofalne posljedice za stanje tamošnje ekonomije.

Ivan Varkonyi, urednik gospodarske rubrike mađarskog dnevnika Népszabadság, smatra kako bi takva politika bila mnogo manje štetna da je paralelno uz nju vlada provodila i potrebne reforme: "Ako vlada učiteljima i liječnicima odobri tako veliku povišicu, a istovremeno njihova efikasnost i rezultati ostanu isti, onda je taj novac uistinu uzaludno potrošen. Vlada je novac trebala potrošiti za to da osigura podršku za reforme, no oni su tako pokušavali osigurati naklonost birača. Svi tvrde kako je glavni problem za Gyurcsányja bila činjenica da nije imao čvrstu većinu u parlamentu, ja mislim da je to bila rješiva situacija. Naime, Gyurcsány je unatoč manjinskoj vladi uspio osigurati podršku za izglasavanje proračuna i nekih zakona. Dakle, da je htio, mogao je pokrenuti reforme. Mislim da je problem bio u tome što se on bojao da bi mu takve reforme izazvale političku štetu. Kad je objavio da će podnijeti ostavku, rekao je kako je on želio provoditi reforme, ali da za njih nije imao podršku. Rekao je kako je vidio da javnost ne podržava njegove reforme i da ih zato nije proveo. Mislim da je to vrlo loš način vladanja te da odgovorni političari katkad moraju povlačiti i nepopularne poteze."

Nažalost za Mađarsku takvih nepopularnih poteza u posljednjih desetak godina bilo je poprilično malo. Dapače, umjesto da potiče štednju i odgovorno financijsko ponašanje građana, mađarska vlada je sama poticala potrošnju. Još 2001. počeli su subvencionirati stambene kredite. Ti krediti su postali vrlo popularni među tamošnjim građanima, a kad je vlada nekoliko godina poslije prekinula te subvencije, posao su preuzele poslovne banke. Mađarski građani, u usporedbi sa susjednim državama, živjeli su u obilju, a posljedice toga su vidljive i danas.

Na budimpeštanskim ulicama gotovo je nemoguće pronaći automobil stariji od šest do sedam godina, a praktički na svakom koraku nalaze se agencije za promet nekretninama. Ipak, promet im je posljednjih mjeseci toliko pao da se danas stanovi u boljim četvrtima Budimpešte mogu kupiti i za nešto više od tisuću eura po kvadratu. U samom središtu grada, čak i na najelitnijim lokacijama, zjape prazni poslovni prostori koji se nude u najam. Takav pad prodaje nekretnina nije ništa čudno, s obzirom na to da je u posljednjih šest mjeseci mađarska nacionalna valuta, forinta, devalvirala za 40-ak posto.

U manje od šest mjeseci vrijednost forinte pala je za 40 posto, a to je izazvalo ogromne probleme za državu, poduzeća i građane. Glavni uzrok devalvacije svakako je činjenica da je u Mađarskoj proteklih godina vrlo popularno bilo izdavanje bankovnih zajmova i kredita u stranim valutama. Takvi krediti u GOLEMI POPUSTI koji se oglašavaju na izlozima svjedoče da je kriza pogodila i tvrtke i obične građanepravilu su se izdavali uz značajno manje kamatne stope od onih u domaćoj valuti. Zbog toga je potražnja za njima bila velika. Ipak, takvi krediti vrlo su nesigurni za zajmodavce zbog mogućnosti naglih promjena tečaja valute u kojoj su izraženi. Svjetska financijska kriza izazvala je upravo to. Forinta je počela gubiti na vrijednosti, a usporedno s time iznos potreban za otplatu rata kredita počeo je rasti. U takvoj situaciji velik broj mađarskih građana ima ozbiljnih problema s otplatom kredita, pa im u slučaju pogoršanja ekonomske situacije prijeti opasnost da ostanu bez svojih domova.

O tom problemu Nacionalovi reporteri razgovarali su i s Mijom Karagićem, počasnim hrvatskim konzulom u Mađarskoj i jednim od vođa hrvatske nacionalne manjine u toj zemlji. S Karagićem smo se sastali u prostorijama izdavačke kuće Croatica, tek kat poviše propalog hrvatskog restorana i poslovnog centra, također žrtve recesije. Karagić kaže kako je situacija u Mađarskoj znatno teža nego što se može o njoj saznati iz medija: "Gospodarska situacija u državi je jako teška, čak i teža nego što se to može vidjeti u medijima. Devalvacija forinte u kombinaciji s porastom kamata rezultirala je time da danas brojni građani vraćaju dvostruko veću ratu kredita nego prije godinu dana. Ako se tome pribroji činjenica da nezaposlenost konstantno raste, jasno je da je socijalna situacija iz dana u dan puno lošija. Čak postoje i cijele regije koje su ugrožene, poput sjevera zemlje blizu ukrajinske granice. U takvom stanju, jasno je da u mađarskom društvu postoji određena napetost. To se pogotovo očituje na problemima s romskom zajednicom. Roma u Mađarskoj ima puno, oni su socijalni problem, a danas mnogi smatraju kako bi država taj problem trebala rješavati na drukčiji način nego dosad. Što se tiče hrvatske nacionalne manjine, mi smo ponosni na to što dosad nismo dopustili da ijedna hrvatska obitelj bude gladna. Očito je da su Mađarskoj potrebne značajne reforme, ali pitanje je tko ima dovoljno političke hrabrosti da ih provede."

Takve hrabrosti nije imao ni premijer u odlasku Gyurcsány, iako je proteklih mjeseci bio suočen s bitno manjim pritiskom javnosti nego krajem 2006., kad su prosvjednici na višednevnim uličnim demonstracijama tražili njegovu ostavku zbog toga jer je priznao da je svjesno lagao u izbornoj kampanji. Ipak, danas, kad Mađarskoj prijeti bankrot, pa čak i socijalna katastrofa, prosvjednika na ulicama nema.

Dapače, iz ponašanja ljudi na ulicama u strogom centru Budimpešte, teško bi se moglo zaključiti da je država u krizi. Dapače, kafići i restorani dobro su popunjeni, ispred poznate budimpeštanske slastičarnice Gerbaud čak se može vidjeti i red kupaca, a iako se uskoro održavaju izbori za Europarlament, na ulicama nema političkih plakata, i gotovo na svakoj kući vijori se mađarska zastava. Izvan centra slika je već drukčija, ali demonstracije još uvijek nisu organizirane. Ivan Varkonyi tu pojavu tumači činjenicom da su se ljudi zasitili kako političara, tako i prosvjeda: "Nakon prosvjeda 2006. ljudi su se ispucali. Ti prosvjedi trajali su jako dugo, a na kraju su se razvodnili, nisu imali rezultata. Zato mislim da danas jednostavno ljudi nemaju volje za izlazak na ulice i ne vjeruju da tako mogu nešto promijeniti. Danas u Mađarskoj nažalost vlada poprilična ravnodušnost. Građane kriza ne zanima, a još ih manje zanima politika. Razočarali su se u svim političkim opcijama i ne vjeruju da ih itko može spasiti. To je trenutačno možda najveći problem Mađarske."

Ipak, političke stranke teško da se mogu složiti s takvim mišljenjem. Naime, iako je najavio da će odstupiti, premijer Gyurcsány zadržao je mjesto na čelu svoje stranke. On sad odbija raspisati prijevremene parlamentarne izbore, i želi imenovati svog nasljednika, pa mnogi u Mađarskoj smatraju da će nastaviti vladati iz sjene. S druge strane, on nema većinu u parlamentu, pa se u takvoj situaciji teško može očekivati provođenje reformi kakve su toj državi potrebne da bi izišla iz krize.

Ako do izbora ipak dođe, vlast bi mogla osvojiti glavna oporbena stranka Fidesz, koju vodi nekadašnji premijer Viktor Orbán. Fidesz je već godinama pojedinačno najjača stranka u Mađarskoj, ali ne može doći na vlast jer Gyurcsány i njegovi socijaldemokrati imaju više koalicijskih partnera.

Tibor Navracsics potpredsjednik je Fidesza i šef njihove parlamentarne skupine. Taj 42-godišnji političar hrvatskog podrijetla Nacionalove reportere primio je u svom uredu, na šestom katu velike luksuzne zgrade, neposredno uz mađarski Parlament i lijevu obalu Dunava. Iz njegova ureda pruža se pogled na tok rijeke Dunav, poznati Széchenyijev lančani most i veći dio Budima, a unatoč tako lijepom pejzažu Navracsics tvrdi da je potpuno svjestan teške situacije u kojoj se Mađarska trenutačno nalazi:

"Glavni razlog što je situacija u Mađarskoj gora nego u drugim državama u regiji je svakako taj što je naša zemlja, osim ekonomskom, pogođena dugotrajnom i iscrpljujućom političkom krizom, koja traje još od 2006., kad je donedavni premijer Ferenc Gyurcsány priznao da je tijekom kampanje svjesno lagao biračima. Od onda je Mađarska u, politički gledano, bezizlaznom položaju gdje opozicija ima legimitet i podršku birača, ali nema šanse da dođe na vlast, jer vladajuća stranka koja je taj legitimitet izgubila i koja više ne uživa povjerenje građana ne želi raspisati prijevremene izbore. Zbog takve situacije u Mađarskoj su svi bitni procesi paralizirani i na taj način nećemo moći izići iz krize. Jedini izlaz iz ove situacije su prijevremni izbori, koji bi se trebali održati u lipnju."

Čak kad bi se izbori i održali u lipnju, veliko je pitanje što bi se kratkoročno moglo učiniti. Jedan od temeljnih problema mađarske privrede je taj što značajan dio tamošnjih tvrtki velik dio svoje proizvodnje plasira na tržišta zapadne Europe. Dakle, dok se ne poboljša kupovna moć građana u zapadnoj Europi, teško je očekivati da će mađarske tvrtke poslovati bolje. S druge strane, velik broj tvrtki bio je ovisan o državnim poslovima. Jedan od glavnih generatora visoke javne potrošnje bili su i veliki infrastrukturni projekti. Kao i u Hrvatskoj, Mađarska je posljednjih šest godina značajno ulagala u cestogradnju. U tom razdoblju u Mađarskoj je izgrađeno više od tisuću kilometara autoceste. Ti projekti financirali su se putem stranog zaduženja, a kroz njih se u Mađarskoj razvila iznimno jaka građevinska industrija. Ipak, danas te tvrtke nemaju posla, a država se više ne može zaduživati da im ga omogući.

Ustvari, cijeli razvoj gospodarstva u Mađarskoj temeljio se na kreditima, pa tamošnji građani često u šali kažu kako se ujutro bude u kućama koje su kupili i opremili na kredit, poslije toga sjedaju u automobil koji je također kupljen na kredit, te se do tvrtki u kojima rade voze cestama koje su također izgrađene na kreditu. Danas kredita više nema, a posljedice toga mogle bi biti vrlo teške.

Zoltan Adam kaže kako bi pad poslovnih rezultata mađarskih kompanija do kraja godine mogao izazvati značajan rast nezaposlenosti u toj zemlji: "Nažalost, ova recesija je toliko duboka da pogađa kompanije POČASNI HRVATSKI KONZUL u Mađarskoj Mijo Karagić (lijevo) i Csaba Horvath (desno) kažu da je situacija lošija nego što mediji pišuiz svih sektora, ali u Mađarskoj su trenutačno u najlošijoj poziciji one kompanije koje ovise o izvozu na tržišta zapadne Europe i male lokalne kompanije koje nemaju dovoljno snage da prebrode razdoblje lošijeg poslovanja. Što se tiče ovih prvih, to su primjerice proizvođači automobila koji imaju tvornice u Mađarskoj, Audi, Opel, Mitsubishi i Suzuki. Oni su zbog pada prodaje već počeli smanjivati proizvodnju i otpuštati radnike. Njihov opstanak ovisi o tome kad će se strane države gdje plasiraju svoje proizvode oporaviti od recesije, no olakotna okolnost je činjenica da mnoge od njih mogu računati na pomoć od svojih matičnih stranih kompanija. U najtežoj situaciji su manje, lokalne mađarske tvrtke koje ovise o domaćem tržištu, a istovremeno nemaju iza sebe većeg i financijski moćnijeg partnera koji bi im pomogao. Značajan broj takvih tvrtki mogao bi, tijekom ove godine, biti suočen s propasti. To bi izazvalo i ozbiljan rast nezaposlenosti, pa u konačnici računamo da bi do kraja 2009. u Mađarskoj moglo biti izgubljeno oko 100 tisuća radnih mjesta."

Teško je i pretpostaviti kako bi takav rast nezaposlenosti utjecao na socijalnu situaciju u zemlji, no više je nego očito da će novi premijer, bez obzira na to iz koje stranke bio, vrlo brzo morati početi provoditi reforme. Te reforme uključuju rezanje mirovina i plaća u javnom sektoru, državnih investicija, liberalizaciju tržišta rada i reformu javne uprave, koja bi uključivala velik broj otpuštanja. U Mađarskoj trenutačno prevladava mišljenje kako će Vlada koja počne provoditi takve reforme gotovo sigurno izgubiti iduće parlamentarne izbore.

Ako je ta pretpostavka točna, svatko tko bi danas počeo provoditi reforme mogao bi računati na poraz na izborima za Europarlament ove godine i na poraz sljedeće godine na redovnim parlamentarnim izborima. U takvoj situaciji lako je zaključiti kako preuzimanje vlasti u Mađarskoj trenutačno nikome ne odgovara. Ipak, svako odugovlačenje rezultirat će time da država upadne u još dublju recesiju. Zbog toga bi takva pat-pozicija u mađarskoj politici u konačnici mogla imati katastrofalne posljedice za ekonomsko stanje u toj državi, a u konačnici i izazvati ljude da ponovo iziđu na ulice.

Ipak, Tibor Navracsics tvrdi kako je njegova stranka spremna preuzeti vlast i kako već ima spreman plan ekonomskog oporavka zemlje: "Mađarskoj su u ovom trenutku potrebne četiri kompleksne reforme. Prva je reforma državne uprave, koja je prevelika i neefikasna, druga je reforma lokalne uprave, treća reforma tržišta rada i radnog zakonodavstva, a posljednja reforma sustava upravljanja sredstvima iz fondova Europske unije. Trenutačno su jedina sredstva koja država koristi za razvoj upravo ona koja dolaze iz europskih fondova. Te reforme su nužne i naša vlada će ih provesti kada pobijedi na izborima i preuzme vlast. Svjestan sam da provođenje reformi neće biti lako. Ipak, mislim da danas mađarski građani shvaćaju kako se nalazimo u teškoj situaciji i da su potrebni odlučni potezi kako bismo iz nje izišli. To bi trebala biti glavna pouka koju bismo trebali izvući iz ove krize. Neodgovorna politika dovela nas je u ovu situaciju, samo odgovorna politka nas može iz nje izvući. Vjerujem da danas i mađarski građani podržavaju upravo takvu politiku."