Seksualne prefernce uglavnom određuju biološki faktoriNedavno otkriće da i u relativno naprednoj Velikoj Britaniji 17% psihoterapeuta smatra da je homoseksualnost bolest koju treba liječiti rasrdilo je većinu medicinskih profesionalaca i pripadnike udruga za prava istospolnih zajednica.
Naime, ne samo što je homoseksualnost prije 39 godina uklonjena s popisa bolesti, već postoje dokazi da su zahvati u nečiju spolnu orijentaciju beskorisni i štetni po žrtve takve terapije.

Zablude o homoseksualnosti duboko su ukorijenjene, pa je jedan od neupućenih psihoterapeuta rekao da je zabrinut što muški homoseksualci održavaju analne odnose, jer su oni glavni uzrok širenja AIDS-a. Međutim, analni su odnosi danas rašireniji među heteroseksualnim partnerima, a u subsaharskoj Africi, gdje je najveći broj HIV-pozitivnih, većina zaraženih su heteroseksualne žene.

Čak i među stručnjacima tolerantnim prema homoseksualnosti vlada nerazumijevanje ovog fenomena. Tako je prof. Michael King, koji je vodio istraživanje o rasprostranjenosti "antigay tretmana", u obranu prava homoseksualaca iznio da nema ničeg patološkog u "njihovom odabiru seksualne orijentacije."

Ipak, seksualna orijentacija nije pitanja odabira.

Izbor ili biologija?

"Nitko nikada nije odlučivao o tome koji će mu se spol dopadati. Ni mi koji spadamo u heteroseksualnu većinu nismo odabrali svoju orijentaciju, već smo je samo uočili i prema njoj se ravnali", navodi austrijski psiholog Felix Polster.
"To vrijedi za hetero i homoseksualce, kao i za biseksualce i aseksualce koje seksualna aktivnost ne zanima. Jedino što bi homoseksualci i biseksualci mogli odlučiti jest da odustanu od intimnosti s istim spolom, ali nije jasno kakve bi koristi od njihove žrtve moglo imati društvo."

Seksualna sklonost ili orijentacija je afinitet prema suprotnom (hetero), istom (homo), oba (bi) ili nijednom spolu (aseksualnost). Tko će nam se sviđati i s kime ćemo željeti intimnost ne ovisi o našoj volji, već o fiziološkim procesima u središnjem živčanom sustavu. Hoće li nas privući i uzbuditi spolni hormoni suprotnog, vlastitog ili oba spola ovisi o biološkom ustrojstvu mozga i funkcioniranju žlijezda.

Koja god bile vaše seksualne preference, znajte da su ih u najvećoj mjeri odredili biološki faktori, čak i prije vašeg rođenja. U znanosti prevladava stav da se seksualna sklonost formira najkasnije do puberteta, a vjerojatno i u pretpubertetskoj dobi. Štoviše, dr. Marc Breedlove 2000. je otkrio da postoji veća vjerojatnost da će muško dijete biti homoseksualac ako ima starijeg brata. Ta povećana vjerojatnost postoji neovisno o tome jesu li braća rasla zajedno ili ne.

Naime, hormonalni sastav majčine utrobe na neki način utječe na mozak fetusa tako da smanjuje njegovu muževnost ako je majka već rodila muško dijete. U zadnjih dvadesetak godina otkrivene su i razlike u genetskoj konstituciji majki koje rađaju heteroseksualne odnosno homoseksualne sinove. Utvrđene su i odstupanja u brojnosti neurona i veličini određenih dijelova mozga između homo i hetero muškaraca.

Tipične zablude o gay orijentaciji

* Homoseksualnost je neprirodna?
U mnogim životinjskim vrstama ima homoseksualnosti i biseksualnosti. Među njima su i nama najbliže životinje, čovjekoliki majmuni.

* Treba ih liječiti?
Homoseksualnost od 1990., nije svrstana u bolesti, a od 1994. ni u psihološke poremećaje. Ona nije bolest jer ne izaziva nikakvu smetnju ili tegobu osobi takvih sklonosti. Gotovo sve tegobe koje homoseksualci trpe potječu od neprijateljskog odnosa okoline. Jedina motivacija koju bi netko mogao imati za pokušaj mijenjanja svoje seksualne orijentacije jest pritisak okoline.

* Protuprirodni blud?
Homoseksualnost ne podrazumijeva nužno aktivan spolni život. Baš kao i među heteroseksualcima, i među gayevima ima onih koji žive u celibatu i prakticiraju samo platonsku ljubav, kao i onih koji rijetko imaju intimne odnose.

* Stvar odgoja?
Nema nikakvih dokaza da bi odrastanje u obitelji istospolnog para moglo pospješiti razvoj homoseksualnosti kod djeteta. U nas sva djeca odrastaju isključivo u heteroseksualnim obiteljima, pa unatoč tome određen postotak ljudi ima homoseksualne sklonosti.

* Nestat će ljudski rod?

Svjetska populacija neumoljivo raste unatoč postojanju homoseksualnosti od davnina. Čistih homoseksualaca je zanemariv postotak (2%), pa opstanak ljudskog roda zbog prekida razmnožavanja nije nikako u opasnosti. Obrnuto, mnogo je veća prijetnja životu na Zemlji prenapučenost planeta. (O. P.)