Kao u nekoj komediji situacije, ovog je tjedna usporedno s provođenjem probne državne mature u hrvatskim srednjim školama, temeljem svjedočenja djelatnice Hrvatskih autocesta Majde Rumore otkriveno kako se u tom poduzeću može zaposliti ako se pravim osobama isplati desetak tisuća eura. Radi se o uistinu važnoj poruci svim onim maturantima koji se spremaju za polaganje testa koji bi trebao imati ključni utjecaj na to kako će njihova budućnost izgledati. Oni koji na tom testu podbace imat će ozbiljnih problema s upisom fakulteta i pronalaskom zaposlenja, no čini se kako se takvi nedostaci u Hrvatskoj još uvijek mogu otkloniti pomoću adekvatne količine stranih deviza, barem kad se radi o državnoj službi.

Državna matura trebala bi osigurati upravo suprotno, jedan transparentan i mjerljiv sistem društvenog ocjenjivanja znanja i potencijala pojedinaca. Ipak, slučaj Majde Rumora i stotina drugih koji su se susreli s korupcijom pri zapošljavaju u Hrvatskoj, pokazuje kako bi državna matura u konačnici mogla završiti kao još jedan izdanak trulog hrvatskog sustava jednakosti, u kojem su ravnopravni samo oni koji su siromašni i neutjecajni. Za sve ostale vrijede druga pravila. I tu ponekad uopće nije bitan novac.

Naime, u trenutnoj atmosferi koja vlada u Hrvatskoj, teško će ministar znanosti i obrazovanja Dragan Primorac hrvatskim đacima objasniti kako im je državna matura za budućnost važnija od primjerice toga da poznaju njegovog stranačkog kolegu Luku Bebića. Upravo njemu je nedavno pismo poslao Ivan Medak, direktor za ekologiju u tvrtki HŽ Infrastruktura, tražeći od "barba Luke" da urgira kako bi Medak dobio posao koji mu je bio obećan. Bebić to nije učinio, iako ostaje otvoreno pitanje je li tome kumovala činjenica da je pismo procurilo u javnost.

Ipak, za hrvatske učenike svakako je znakovita činjenica da se Medak u pismu nije hvalio svojom stručnom spremom, znanjem matematike, stranih jezika ili neke druge materije, već isključivo činjenicom da mu je Bebić oduvijek bio uzor . "Kopirao sam vaše držanje i komunikaciju s ljudima i maštao da jednoga dana poput vas odem u veliku sredinu, završim studij, zaposlim se u uspijem u životu", napisao je u pismu i tako jasno hrvatskoj mladeži objasnio što je potrebno za uspjeh u Hrvatskoj. Konzekventno tom pismu učenici su ostali poprilično zbunjeni, jer oponašanje Bebićevog držanja nema u popisu njihova gradiva.

Ipak, kako je Hrvatska u svojoj suštini još uvijek zemlja prilika, šansu onima koji nemaju ni novca, ni utjecaja pružio je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić. Naime, ne tako davno, Bandić je zaposlio svog omiljenog kvartovskog mesara Josipa Brčića Baju kao zamjenika direktora jednog gradskog poduzeća. Baja kvalifikacija za posao nije imao, osim što je gradonačelniku valjda tu i tamo sačuvao posebno lijepi komad telećeg buta. Za ocjene ga nitko nije pitao, pa je dobio menadžerski posao s visokom plaćom. Kasnije je slupao službeni auto, bio optužen da je istukao ženu, ali posao ima i dalje. Bilo je u Zagrebu još takvih slučaja, pa bi hrvatski maturanti iz njih mogli izvući pouku.

Čemu da se muče učeći za državnu maturu, kad se ključ uspješne budućnosti skriva u Bandićevom susjedstvu? Umjesto da štrebaju, bolje im je da se zaposle u u gradonačelnikovom kvartu. Zaposle li se u lokalnoj trgovini, videoteci ili kemijskoj čistionici bit će puno bliže unosnoj direktorskoj poziciji u Zagrebačkom holdingu od svih onih jadnika koji će naredne mjesece provesti nad knjigom, pripremajući se za državnu maturu.