OSJEČKOĐAKOVAČKI NADBISKUP Marin Srakić naslijedio je kardinala Bozanića na čelu Hrvatske biskupske konferencije i odmah počeo provoditi politiku odmicanja Katoličke crkve od HDZ-aMarin Srakić, nadbiskup osječko-đakovački i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, uspio je u posljednjih 18 mjeseci postati novi lider Katoličke crkve u Hrvatskoj. Time je nakon desetljeća vladavine okončana era nadbiskupa Josipa Bozanića, koji je i dalje jedini kardinal u Republici Hrvatskoj, ali njegov utjecaj, sada gotovo doslovno, više ne seže izvan područja koje se može vidjeti s vrha zagrebačke katedrale.
Proces tihe unutarcrkvene eliminacije Josipa Bozanića, započet u listopadu 2007. kad je Srakić na sjednici koja se održavala u Gospiću imenovan predsjednikom HBK, kulminirao je u danima obilježavanja ovogodišnjeg Uskrsa.

U samo desetak dana u dva je navrata potvrdio kako je Crkva dobila novog predvodnika, koji poslije dugog vremena nije iz Zagreba. Marin Srakić je najprije, kao prvi hrvatski nadbiskup i predsjednik HBK, posjetio konclogor u Jasenovcu i na tom stratištu potpuno jasno osudio zločinačku politiku Nezavisne Države Hrvatske i ustašku ideologiju.

"Neka je jedan nevin čovjek stradao ovdje samo zato što je bio druge vjere, nacije ili što je zastupao drugu ideologiju, to je previše, pogotovo kad je riječ o mjestu kao što je Jasenovac, za koje možemo kazati da je paradigma zločina. Usred Europe događalo se nešto na što nitko nije reagirao kao kardinal Stepinac rekavši da je to ljaga za hrvatski narod, i to je točno", kazao je Srakić. Povod za dolazak bio je "žalosni petak", kako je rekao, da zajedno s četvoricom biskupa dođe na "ovo mjesto boli, tuge i zločina i da odamo poštovanje, svoj pijetet", glasio je Srakićev govor u Jasenovcu. Bio je to prijelomni događaj u politici Katoličke crkve u Hrvatskoj. Premda je prijašnjih godina misu za jasenovačke žrtve držao lokalni požeški biskup Antun Škvorčević, nikad dosad logor nije posjetio predsjednik Biskupske konferencije. Visoki crkveni dostojanstvenik u razgovoru za Nacional potvrdio je kako je upravo Srakić inicirao posjet Jasenovcu i o tome tek obavijestio Josipa Bozanića. Zagrebački nadbiskup nije se usprotivio, a svoje je mišljenje iznio prilikom posjeta 7. gimnaziji: "Sve u svoje vrijeme", replicirao je kardinal Josip Bozanić kad su ga učenici zapitali kad će i on u Jasenovac. Iako Bozanić nije pripadao crkvenoj desnici, i on je odbacivao mogućnost posjeta Jasenovcu i odavanja pijeteta desecima tisuća tamošnjih žrtava. Onda se pojavio Srakić, i napravio ono što se nisu usudili ni njegovi poznatiji Iako je desno orijentiran, splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić dao je potporu Srakiću za posjet Jasenovcuprethodnici poput kardinala Kuharića i Šepera.

Nekoliko dana poslije Srakić je po službenoj dužnosti objavio uskrsnu čestitku koju su prenijeli svi mediji, dok je o Bozanićevu služenju mise plasirana tek usputna crtica. Uzme li se u obzir kako je Srakićev jasenovački pohod dobio potporu i desno orijentiranih biskupa kao što su Mile Bogović, Želimir Puljić i Marin Barišić, postaje jasno da je u samo nešto više od godinu dana došlo do debozanićizacije ovdašnje Crkve. Srakićeva pobjeda na biskupskom zasjedanju u Gospiću bila je rezultat biskupskog nezadovoljstva Bozanićem, iako kao potpredsjednik Europske biskupske konferencije i nadalje ima utjecaj u Vatikanu. S formalne strane nije bilo nikakvih nejasnoća jer prema Statutu HBK-a ista osoba može ostati na čelu najviše dva uzastopna mandata, a zagrebački kardinal je HBK vodio između 1997. i 2007. Marin Srakić rođen je 1937., a za svećenika je zaređen 1960. nakon što je diplomirao na Katoličko-bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Na Papinskom lateranskom sveučilištu u Rimu doktorirao je moralnu teologiju. Bio je svećenik u Slavonskom Brodu, a 1977. je imenovan rektorom Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu, a 1996. papa Ivan Pavao II. proglasio ga je đakovačko-srijemskim biskupom.

Kad je postao predsjednik HBK, Srakića su poznavatelji unutarcrkvenih struja opisivali kao predstavnika "srednje struje" i nekonfliktnu i smirenu osobu koja je sklona kompromisima. Kao takav je i izabran na čelo HBK, u konkurenciji s "ljevičarskim" Devčićem, i predstavnikom katoličke desnice Marinom Barišićem, splitskim nadbiskupom. Još je jedan razlog zbog čega su se biskupi odlučili za Srakića. Kad mu 2012. istekne mandat na čelu HBK, Marin Srakić će imati 75 godina i otići će u mirovinu. Drugim riječima, on predstavlja svojevrsni petogodišnji by-pass, tijekom kojega će se iskristalizirati buduće vodstvo Katoličke crkve u Hrvatskoj. A tu je i rasprostranjeno mišljenje o njemu kao pozitivnoj osobi: "Poznajemo se desetljećima i vjerujte mi da je on stvarno dobar i human čovjek. Osim toga, vrlo je obrazovan, makar ima problem komuniciranja s javnošću, i to je glavna prepreka široj popularnosti", tako jedan stariji svećenik opisuje Marina Srakića. Kad je u drugoj polovici 90-ih mirno reintegrirano Podunavlje - a najveći dio okupiranih područja Slavonije nalazio se u okviru njegove biskupije - Srakić se zalagao za suživot tamošnjih Hrvata i Srba. Njegovo ekumensko ponašanje izrijekom je pohvalio Jacques Paul Klein, voditelj procesa reintegracije. Kao Srakićeva antipoda i osobu koja minira pomirbu Klein je tada optužio Branimira Glavaša i od Tuđmana tražio njegovu smjenu sa svih javnih funkcija. U to vrijeme Srakić je bio percipiran Požeški biskup Antun Škovorčević kardinalov je saveznikkao zagovornik potpuno drukčijih vrijednosti nego Glavaš. S druge strane, nakon što je izabran za predsjednika HBK izradio je Izjavu Katoličke crkve o izborima za Hrvatski sabor te napomenuo da to treba glasati za opcije koje zagovaraju kršćanske vrijednosti. Iako su biskupi izbjegli direktno deklariranje, u stvarnosti će stati iza desnog centra, ponajprije HDZ-a i HSP-a. Tih je dana i gospićki biskup Mile Bogović upozorio da u biskupskoj izjavi piše kako vjernici ne trebaju povjerovati obećanjima onih koji su već imali priliku pokazati koliko znaju.

Srakić višekratno tražio oslobađanje Branimira Glavaša i u više je navrata pozitivno govorio o njegovu političkom djelovanju. Kad je Glavaš počeo štrajk glađu, posjetio ga je Srakić i tražio da počne uzimati hranu. Kudikamo eksplicitnije postavio se 2. prosinca 2006., kad je sudjelovao u apelu Ustavnom i Vrhovnom sudu, od kojih se zahtijevalo da se Branimir Glavaš brani sa slobode. Između 23 potpisnika apela našla su se i četvorica hrvatskih biskupa: Mile Bogović, Želimir Puljić, Valentin Pozaić i Marin Srakić. Ali pod Srakićevim vodstvom javljaju se naznake sve većeg distanciranja Katoličke crkve od HDZ-a. Iako je nepobitno da velik dio klera i dalje podupire vladajuću stranku, ovaj odnos više ni približno ne sliči na onaj iz vremena Franje Tuđmana i Franje Kuharića. Dok su biskupi još u jesen 2007. sugerirali vjernicima kome da daju glas, sad je situacija posve drukčija. U dva razgovora vođena prošlog tjedna s uglednim teolozima, ali koji pripadaju dijametralno različitim razmišljanjima u Crkvi - prvi je liberal, a drugi iznimno blizak kardinalu Josipu Bozaniću - čula su se gotovo identična razmišljanja. "Sve stranke u Hrvatskoj su kriminalne organizacije. Nema tu velikih razlika, svi oni gledaju isključivo vlastiti interes i nije ih briga za narod i državu. Zato možete biti sigurni da na ovim lokalnim izborima Crkva neće podržati ni jednu stranku, iako je moguće da se u ponekoj sredini neki svećenik javno politički deklarira, ali to nema veze s Katoličkom crkvom. Kad je riječ o idućim predsjedničkim izborima, mogu vam odgovoriti protupitanjem, a koga to možemo podržati", rezimira jedan od sugovornika Nacionala.

Crkveno vodstvo naljutilo je dvolično ponašanje HDZ-a. HDZ nije htio poduprijeti Crkvene inicijative o zabrani pobačaja, a u siječnju 2008. biskupi su, pozivajući se na Ugovor o katoličkom vjeronauku, zatražili da se u osnovne i srednje škole uvede još jedan sat vjeronauka. Ministar obrazovanja dao je do znanja da to nije dobra ideja i sve je zamrlo. Isto tako, iako je Vlada naposljetku prihvatiti Zakon o neradnoj nedjelji, u HDZ-u razmišljaju o njegovu ukidanju, a prilikom izrade nisu poštivali crkvenu sugestiju o potpunoj zabrani rada. U Crkvi ne bi bili iznenađeni da vlada Ive Sanadera prekrši i ovo obećanje. Pod Srakićevim vodstvom, vidljive su dvije goleme promjene. Na unutarnjem planu Bozanić je stavljen u drugi plan, a u političkom pogledu Katolička crkva više nije apriorni branitelj stranaka desnog centra. Iza tih promjena stoji nadbiskup koji je još nedavno branio Glavaša i sugerirao glasanje za HDZ, a sada je predvodnik ideje o ekvidistanci na političkoj sceni Hrvatske. Pritom je sve odradio prema najboljim manirama vatikanske diplomacije - tiho i efikasno.