ALFRED BROGYANYI, austrijski financijski stručnjak i poznati kolekcionar, u zagrebačkoj Modernoj galeriji predstavio je svoju impresivnu zbirku djela dvadesetak hrvatskih suvremenih umjetnikaU Modernoj galeriji u Zagrebu otvorena je prošlog četvrtka izložba Ars Croatiae na kojoj su izložena 82 rada 22 hrvatskih suvremenih umjetnika srednje i starije generacije iz velebne zbirke Alfreda Brogyanyija, austrijskog kolekcionara, financijskog stručnjaka i doktora pravnih znanosti te nekadašnjeg predsjednika a današnjeg počasnog člana Austrijske komore računovođa, revizora i poreznih savjetnika. Brogyanyi skuplja slike, najviše austrijskih, njemačkih, talijanskih i švicarskih umjetnika, već 30-ak godina, a svoju strast prema uljima, akvarelima, gvaševima i skulpturama hrvatskih umjetnika, osobito onima mediteranskog ugođaja i raskošnog kolorita, otkrio je sredinom devedesetih i do sada je uspio skupiti kolekciju od čak 400 djela. Ta se kolekcija smatra najvećom privatnom zbirkom hrvatske umjetnosti izvan zemlje, a prvi put je izložena u javnosti u siječnju u čuvenoj galeriji Kunstlerhaus u Beču. Na zagrebačkoj izložbi izloženi su radovi slikara i kipara Vojina Bakića, Jagode Buić Wuttke, Marije Ujević Galetović, Nives Kavurić Kurtović, Ede Murtića, Dušana Džamonje, Ive Šebalja i drugih, dok je Zlatko Keser, očito Brogyanyijev favorit, predstavljen u posebnoj prostorji. Izložena djela obuhvaćaju razdoblje od 50-ak godina, od najstarije znamenite Bakićeve brončane skulpture "Bik" iz 1956. do "najmlađeg" Keserova rada velikog formata u jajčanoj temperi i ulju "Svitanje nad srebrnim jezerom" iz 2007. Izložba se može pogledati do 7. lipnja, a u planu je njezino prezentiranje i u nekim drugim europskim gradovima.

"Sredinom devedesetih bio sam porezni savjetnik u revizorskoj kući Erste & Young, koja je u Hrvatskoj imala nekoliko podružnica, i zbog posla sam češće dolazio u Zagreb", kaže Alfred Brogyanyi odgovarajući na pitanje kako se zainteresirao za hrvatsku umjetnost. "Kako se u to vrijeme u jednom danu nije moglo vratiti u Beč, često sam morao prenoćiti u Zagrebu i kako ne bih gubio vrijeme, počeo sam se baviti svojim hobijem - umjetnošću. Jako me privukla nezavisnost duha i ekspresivnost izraza hrvatskih slikara, a Nives Kavurić Kurtović iz 2001., jedne od četiri zastupljene umjetnicenajviše me impresionirao raskošan kolorit i mediteranski ugođaj, koji se osjećao na njihovim slikama. Kako mi je oduvijek bio važan osobni kontakt s umjetnicima i najčešće sam kupovao slike direktno u njihovim ateljeima, poželio sam upoznati Edu Murtića. Naime, o njemu sam čitao još u sedamdesetima i znao sam da je jedan od najvećih hrvatskih slikara. Našli smo se u njegovu ateljeu u središtu Zagreba u kojem je nekada radio Vlaho Bukovac, što je našem susretu dalo poseban doživljaj. Murtić je bio vrlo zanimljiva ličnost, a s njim u društvu bila je supruga i nekoliko prijatelja. Svi su bili vrlo prijateljski raspoloženi i komunikativni tako da je taj prvi susret s Murtićem na mene ostavio velik dojam. U ateljeu sam vidio mnoge njegove radove, a uskoro sam kupio četiri lijepa ulja, te nekoliko gvaševa. Postalo mi je jasno da ću se upustiti u nepoznato područje - skupljanje slika suvremenih hrvatskih slikara."

Brogyanyi kaže da je u relativno kratkom razdoblju upoznao 40-ak hrvatskih slikara i kipara, od Davorina Radića do Dalibora Paraća i Zlatka Kesera, a zatim je krenuo na put po Hrvatskoj tražeći umjetnike u Dubrovniku, Puli, Rovinju, Splitu, Korčuli i drugim gradovima. "Najviše me se dojmila osobnost i samosvojnost tih umjetnika, a susreti s njima urezali su mi se u sjećanje", kaže Brogyanyi. "S jedne strane njihova srdačnost i komunikativnost, a s druge odnos prema umjetnosti. Naime, uz tu mediteransku čeznutljivost i raskoš boja, primijetio sam da hrvatski umjetnici najviše govore o potrazi za smislom života, odnosu dobra i zla, te preispituju svoj odnos prema religiji, a neki od njih i o aktualnim društvenim pitanjima. Unatoč jezičnim barijerama, uspostavili smo dobre odnose i satima razgovarali o umjetnosti i kolekcionarstvu. To me je još više motiviralo da nastavim skupljati hrvatske autore. Osim toga, kao kolekcionar sam zamijetio da su suvremeni hrvatski slikari manje poznati u Europi i da bi ih trebalo predstaviti na europskoj sceni. Tako sam skupio zbirku od oko 400 djela, u kojoj su radovi različitih pravaca, no zajednička im je apsolutna autentičnost i nepokoravanje trendovima Zapada."
Na pitanje ima li likovne savjetnike koji ga upućuju koje će slike kupiti, Brogyanyi je odgovorio da je sve slike i skulpture u svojoj kolekciji izabrao na temelju svog unutrašnjeg instinkta. "Uvijek sam se rukovodio unutrašnjim glasom, koji mi je nepogrešivo govorio što da kupim", kaže. "Nemam neku strategiju niti koncept, uvijek sam slušao svoj osjećaj, no inspirirale su me i osobnosti umjetnika i njihovo shvaćanje umjetnosti i života. Cijela moja kolekcija je kolekcija osjećaja i instinkata, moj prostor slobode u kojem slušam svoje srce za razliku od svijeta biznisa gdje dominiraju razum i brojke."

Brogyanyi tvrdi da nema favorita među umjetnicima, u njegovoj kolekciji ističe se veliki opus Zlatka Kesera, čiji su maštoviti radovi eksplozivnih boja predstavljeni u posebnoj prostoriji. "Svi umjetnici podjednako su mi dragi, a njihova djela jednako važna i fascinantna tako da ni jednog ne mogu izdvojiti", objasnio je Brogyanyi. "Svoju kolekciju doživljavam kao cjelinu i radove ne mogu dijeliti po afinitetima pa reći da mi je neki umjetnik važniji od drugoga. To bi bilo kao da kažem da svoju lijevu ruku volim više od desne. To je nemoguće! Obje mi trebaju i jednako ih volim. Tako je i s mojom kolekcijom: sve umjetnike jednako volim i cijenim. A Kesera sam upoznao na Korčuli zahvaljujući slikaru Daliboru Paraću, koji me odveo k njemu. Čim sam ugledao Keserove slike, odmah sam ih zavolio. Uvijek sam iz susreta s umjetnicima izlazio emotivno i duhovno bogatiji." Alfred Brogyanyi je rođen u Beču i kaže da mu je KOLEKCIJA ARS CROATIAE predstavljena je u Kunstlerhausu u Beču, a na otvorenju su bili ministar Božo Biškupić, gradonačelnici Zagreba i Beča te Boris Nemšićumjetnost u krvi. "Moj otac je podrijetlom iz malog mjesta Brogyanyi blizu Bratislave, koje je nekad pripadalo Mađarskoj, a danas je u Slovačkoj", kaže. "Otac je bio veliki poznavatelj i ljubitelj umjetnosti i kao malog dječaka vodio me po bečkim muzejima. Očev brat bio je priznati crtač i drvorezac. Moja majka, podrijetlom iz Leibnitza u Austriji, u kasnijim godinama oslikavala je različite predmete, od uskrsnih jaja do vješalica. Iako su joj tada već drhtale ruke, dok je crtala, bile su posve mirne. Gledao sam je kako mirno i zaokupljeno crta i shvatio sam da je u tom hobiju pronašla mir. To me je potaknulo da počnem skupljati umjetnine, a u svojoj kolekciji pronašao sam unutrašnji mir i radost. Jako uživam u svojoj kolekciji, svijet umjetnosti je poseban - jednostavan i lijep, a svaka slika i skulptura govori mi svojom ljepotom i snagom."

Brogyanyi je slike počeo skupljati još u sedamdesetima. "Prvo sam kupio nekoliko radova predstavnika austrijskog fantastičnog realizma, a zatim i slikara informela", kaže. "Kasnije sam se zainteresirao za slikare iz Dresdena i Leipziga, a zatim su me privukli radovi suvremenih talijanskih, francuskih i švicarskih umjetnika. Tijekom ovih trideset godina kolekcionarstva skupio sam impozantnu kolekciju tako da su mi svi zidovi kuće popunjeni slikama, a ostatak zbirke je u depou i u uredu. Prije tri godina izložio sam u Kunstlerhausu u Beču radove čuvenog modernog njemačkog slikara Bernarda Schultzea, poznatog kao predstavnika informela, zatim u siječnju, također u toj galeriji, kolekciju Ars Croatiae, a sada i u Modernoj galeriji u Zagrebu. Te su mi izložbe bile jedinstvena prilika da svoje slike konačno vidim na zidu, u jednom prostoru, i zajedno s ostalim ljubiteljima umjetnostima uživam u njima." Brogyanyi tvrdi da za skupljača umjetnina nema ništa ljepšeg od mogućnosti da pokaže u javnosti svoju zbirku. "U prezentaciji kolekcije Ars Croatiae u Beču pomogao mi je moj posao", objasnio je Brogyanyi. "U to sam vrijeme kao predsjednik Austrijske komore revizora, poreznih savjetnika i računovođa sudjelovao na raznim gospodarskim simpozijima u Beču, a na jednom od njih govorilo se iz znanstvene perspektive o Hrvatskoj i ostalim tranzicijskim zemljama, koje su bile kandidatkinje za Europsku uniju.

Tu sam upoznao Zorana Jašića, hrvatskog veleposlanika u Beču, a on me spojio s Biserkom Rauter Plančić, koja je tada radila u Klovićevim dvorima, a danas je ravnateljica Moderne galerije u Zagrebu. Zamolio sam je da napiše tekst o mojoj zbirci za izložbu u Beču, što je ona s oduševljenjem prihvatila. U razgovoru se rodila ideja da kolekciju prikažem i u Zagrebu. Bilo je fascinantno vidjeti plodove svoga dugogodišnjeg rada predstavljene na izložbi u Kunstlerhausu u Beču. To je za svakog kolekcionara velika nagrada."