Ona pučka izreka "znanje - imanje" što se naveliko koristila i ponavljala u vrijeme socijalizma (u vrijeme, dakle, kad je školovanje svima bilo besplatno) posljednjih se dvadesetak godina nikako ne čuje. Dijelom zato što je preko noći postalo jasno da u liberalnom kapitalizmu između diplome i imetka ne stoji nikakav uzročno-posljedični znak jednakosti, dijelom i zato što se studiranje u višestranačju počelo plaćati, pa se stara fraza vrlo brzo izokrenula u apsolutno netočnu ali ipak itekako primjenjivu maksimu "imanje - znanje".

Studenti zagrebačkog Filozofskog fakulteta sad na radikalan način žele pokazati da im je toga dosta. I, poput svojih (sad već tako strašno davnih) pariških prethodnika, pokušavaju biti realni pa traže nemoguće. Zbilja, budimo realni: besplatno studiranje za sve apsolutno je nemoguće. Odnosno, budimo brutalni: besplatno studiranje za sve apsolutno je štetno! I za samog studenta, i za njegove roditelje, i za fakultet i za društvo u cjelini.

Uz uvjet da za sve studente besplatna bude samo prva godina, pravo na besplatni studij, pa čak i na neki oblik stipendije od samog fakulteta, tada bi smjeli imati samo, štono vojni akademci kažu, prvi u klasi, dok bi se one sa slabijim rezultatima trebalo stupnjevito "oporezivati": što manji prosjek ocjena, to veća školarina. I, dakako, stroga kontrola rada svih profesora s uočljivo niskom ispitnom prolaznošću.

Studentske školarine ne smiju biti puke glavarine, nego sredstvo za osjetno stimuliranje što bržeg i što kvalitetnijeg usvajanja znanja. Zaboga, to je tako jednostavno! Ministar Primorac navodno predano radi od zore do ponoći, a i suradnike tjera na isto - pa kako se dosad nitko od njih toga nije sjetio?!