Objavljeno u Nacionalu br. 702, 2009-04-28

Autor: Srećko Jurdana

Surova politika

HDZ-ovo polagano stezanje medijske omče

Business.hr je prodan jednom respektabilnom izdavačkom imenu: Muji Selimoviću, trgovcu iz Bosne. Osim njega, tu je i enigmatska konzultantska kuća Mreža znanja. Upućeniji promatrači smatraju da Mreža znanja u listu zastupa politiku, tj. HDZ i Vladu, što znači da će Business.hr ubuduće funkcionirati kao univerzalni reprezentant zajedničkih interesa Ive Sanadera i tajkuna koji stoje iza Selimovića. Situacija na medijskoj sceni sugerira da je i dalje na djelu širenje HDZ-ovoga kontrolnoga polipa. Business.hr samo je jedna kap, no kap po kap, i čaša je puna

Srećko JurdanaSrećko JurdanaNa hrvatskoj medijskoj sceni mogle su se u zadnje vrijeme uočiti turbulencije oko poslovnog dnevnika Business.hr. Nakon raznih kombinacija, koje su uključivale čak i ukidanje, novine su na kraju opstale uz bitne promjene u vlasničkoj i uređivačkoj strukturi. Mali medijski prostor poput hrvatskog, podijeljen između nekoliko izdavača, osjetljiv je na zbivanja i vibracije i u pojedinim glasilima koja na njemu igraju manje istaknutu ulogu. Business.hr u dosadašnjem tijeku svog izlaženja nije bio potpuno beznačajan list. Naklada mu - kao ni mnogima drugima, uostalom - nije bila fascinantna, no objavljivao je solidne informacije iz svijeta ekonomije koje su privlačile pažnju mnogih koji za hrvatsko gospodarstvo, ili: u hrvatskom gospodarstvu, imaju nekakav interes. Izdavala ga je švedska tvrtka Bonnier, i zadnjih dana definitivno odustala od njega, iako je list imao određenu perspektivu i razvojne potencijale.

Simbioza Sanadera i Todorića

Nemamo, dakako, namjeru ulaziti u problematiku Bonnierovih motiva i poslovnih procjena. U slučaju Business.hr-a može se, međutim, uočiti komplementarnost s jednim provokativnim, iako kamufliranim političkim trendom na hrvatskoj medijskoj sceni, koji se može svesti pod zajednički nazivnik grupne hadezeizacije* medija. Kako rekosmo, špekuliralo se određeno vrijeme s mogućnošću da će Bonnier svoje hrvatsko izdanje Business.hr-a naprosto ukinuti, ali na kraju je list ipak preživio prodajom jednom respektabilnom izdavačkom imenu: Muji Selimoviću, tajkunu iz Bosne.
Za dotičnoga gospodina u izdavačkom svijetu nitko, dakako, nije čuo. Osim njega, tu je i enigmatska konzultantska kuća Mreža znanja, koja danas nastupa kao tridesetpetpostotni vlasnik Business.hr-a. Kakvim se konzultacijama bavi ta Mreža znanja, to je predmet za istraživanje. Šezdeset pet posto drži Selimovićev maloprodajni lanac Mils, koji je zapravo eksponent Agrokora. Upućeniji promatrači smatraju da Mreža znanja u listu zastupa politiku, tj. HDZ i Vladu, i da će - u skladu s predočenom podjelom vlasništva - Business.hr ubuduće funkcionirati kao univerzalni reprezentant zajedničkih interesa Ive Sanadera i Ivice Todorića. O tome ponešto govori i veliki naslov u zadnjem broju: "Ivo Sanader: Svaka čast Agrokoru". Simbioza je logična. Todoriću je potrebna potpora Vlade u stabiliziranju njegovog koncerna uzdrmanog krizom, i može je dobiti pod uvjetom da ta Vlada opstane. Obje strane - jedna zapravo, jer Todorić je proizvod HDZ-a - zainteresirane su u tom kontekstu za eliminiranje bilo kakvih šumova na medijskom planu koji bi mogli ugroziti njihove dogovore.

Urođena sklonost HDZ-a

Najavljivali su da se ne će miješati u uređivačku politiku novina, što ih nije spriječilo da odmah smijene dosadašnju glavnu urednicu, nezavisno orijentiranu Đurđicu Klancir koja je listu davala kritičku intonaciju u odnosu na ekonomsku politiku režima. Glavni kandidat za njezino mjesto bio je aktivist imenom Vedran Kukavica, stari hadezeovski pouzdanik* koji je - od Tuđmana do danas - u medijsko-ekonomskoj sferi skakao s funkcije na funkciju u skladu s partijskim procjenama. Iz režimskoga novinarstva prebacivao se u banke, pa u fond za privatizaciju (kao glasnogovornik), prošle godine postavljen je za ekonomskog urednika na HTV-u, iako se nalazi u evidentnome sukobu interesa, jer istovremeno obavlja dužnost zamjenika nadzornog odbora Sunčanog Hvara. U dogovaranjima s tim partijskim profilom došlo je, međutim, do nekih dijalektičko-materijalističkih problema, tako da je još uvijek neizvjesno tko će preuzeti uređivanje Business.hr-a. Bez obzira na to, Business. hr je de facto postao još jedno HDZ-ovo glasilo u nizu, pa makar mu nominalni vlasnik bio i sam Mujo Selimović.

O Business.hr-u govorimo danas u kontekstu jedne dobro poznate hrvatske fenomenologije. HDZ je stranka s urođenom ili generičkom težnjom za uspostavom generalne kontrole nad medijima. Za vrijeme Tuđmana nisu skrivali tu težnju, niti su u njezinoj realizaciji birali sredstva. Neposredno nakon osvajanja vlasti, Tuđman je postavio rigidnu partijsku upravu u kuću Vjesnik i na HRT. Kad je stiglo razdoblje diktirane privatizacije, pobrinuo se da najtiražniji proizvod Vjesnikovog konglomerata - Večernji list - postane i realno vlasništvo HDZ-a preko nekakvog off-shore fonda izmišljenog za tu prigodu. U Slobodnu Dalmaciju kao zaštitnika partijskih interesa doveo je fiktivnoga vlasnika Miroslava Kutlu. Sve lokalne TV i radio-postaje koje su se osnivale bile su pod HDZ-ovim nadzorom i u vlasništvu HDZ-ovih grupacija, koje su imale presudan utjecaj i pri osnivanju EPH, i Nove TV. Preko nametanja partijskih urednika i prisilne privatizacije pokušavali su osvojiti i Radio 101, u čemu su ih spriječile masovne demonstracije na Jelačićevu trgu. Preko raznih tajkunskih saveznika pokretali su alternativna novinska izdanja, koja su trebala glumiti medijsku demokraciju. Ni jedno nije opstalo, publika ih je nepogrešivo "pročitala".

Grabežljiv odnos prema medijima

Tijekom devedesetih pokušavali su, da ne bi bilo zabune, osvojiti i Nacional, koji im je izrazito smetao, nudeći za njega, preko posrednika, velike iznose. Nastojali su, među ostalim, potkupiti Ivu Pukanića i nagovoriti ga da interno organizira njegovu prodaju, ali on je s ironijom odbacio sve te bizarne političko-materijalističke ponude. HDZ je, kako vidimo, obilježen historijatom grabežljivog odnosa prema medijima, koji se uvijek nastojao realizirati preko nekakvih mističnih tajkuna ili fondacija kao partijskih paravana. Taj grabežljivi odnos danas još uvijek egzistira u modificiranim ali prepoznatljivim oblicima, suočavajući državu s mogućnošću da Nacional - otvoreno rečeno - ostane u njoj jedini medij na čiju uređivačku politiku HDZ nema utjecaja.

Situacija na medijskoj sceni sugerira da je i dalje na djelu širenje partijskoga kontrolnoga polipa, ne više transparentno agresivnog kao što je bio, ali zato postojano ekspanzivnog i neumornog u osvajanju prostora. Svoju krajnje marginalnu i prilično spekulativnu izbornu pobjedu HDZ preko nadzora nad medijima nastoji pretvoriti u platformu trajnoga ostanka na vlasti. Kad je o tim medijima riječ, što je danas u Hrvatskoj - s izuzetkom Nacionala - izvan dosega HDZ-ova utjecaja? Večernji list trajno funkcionira kao prva linija obrane HDZ-a. Izdanja EPH oprezna su u odnosu prema Sanaderu i pružaju mu mrkvu kombiniranu s ponekim štapom koji toj mrkvi daje uvjerljivost, respektirajući među ostalim i činjenicu da su od Sanadera na dar - iako možda danajski - dobili Slobodnu Dalmaciju. HTV je topla vodica s režimskim predznakom. Zanimljivo je da se HDZ preko tajkuna Roberta Ježića uspio probiti i u (nominalni SDP-ov zabran*) Novi list, ostvarujući ono što za vrijeme Tuđmana nije uspjelo Hrvoju Šariniću. Business.hr samo je jedna kap, no kap po kap, i čaša je puna.

STUPAC TJEDNA: NEMA IMENA NA METKU; KATARSKI PLIN

Oslobađajuća presuda za skupinu optuženu za ubojstvo dvojice čuvara i pljačku Financijske agencije u Zagrebu izazvala je u javnosti razumljivo ogorčenje. Radi se o ljudima s teškom kriminalnom prošlošću, kod kojih su postojale mnoge indicije da su izvršili i navedene zločine. Policija ih je zbog toga nekoliko godina držala u zatvoru, i sastavljala optužnicu koja na sudu nije prošla. Stvar je nečuvena. Postojali su svjedoci koji su u istrazi izravno teretili optužene, i na raspravi mijenjali svoje iskaze zbog straha. Sud je u obzir uzeo te zadnje iskaze. Postojali su materijalni tragovi, automobil kojim su se koristili banditi, novine, opušci itd. Javnost nije obaviještena je li nad tim tragovima provedena DNK analiza, i kako su uopće provedena sva ta policijska vještačenja koja je sud odbacio.
Brutalan zločin s predumišljajem u središtu Zagreba, pri kojem je ubojstvo čuvara isplanirano od početka, zasad je ostao nekažnjen, što će svakako utjecati na osjećaj građanske sigurnosti u Hrvatskoj i međunarodni kredibilitet hrvatskoga pravosuđa. I New York Times je, osim engleskih medija, zadnjih dana počeo pisati o opasnostima od terorizma u Hrvatskoj, komentirajući ubojstvo Ivane Hodak, i povezujući ga s ubojstvima Ive Pukanića i Nike Franjića. Na temelju presude za Finu, dojam o Hrvatskoj kao vrlo nesigurnoj zemlji može se samo pojačati.

* * *

Katarski emir posjetio je zadnjih dana Hrvatsku ne iz turističkih pobuda nego s nekakvim jakim razlogom, a to može biti samo dogovor o izgradnji terminala za likvificirani plin. Taj terminal je projekt od vrhunskog strateškog značenja za Hrvatsku, i nejasno je kakvi se problemi konstruiraju oko početka njegove realizacije. Ne vjerujemo da bi se tu radilo o iznosu nečije pinke*.

Vezane vijesti

Dok Suzana roni suze, Šeks nudi usluge

Dok Suzana roni suze, Šeks nudi usluge

Jadranka Kosor reagirala je porukom “gorkog prijekora” na odluku Tomislava Karamarka da (nju i Šeksa) smijeni s potpredsjedničkih funkcija u Saboru.… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika