STIPE MESIĆ I IVO SANADER u sukobu oko milijunske katarske investicijeKatarski emir Hamad Bin Khalifa Al-Thani uspio je za vrijeme prošlotjednog dvodnevnog boravka u Zagrebu izazvati nove napetosti između predsjednika Stipe Mesića i premijera Ive Sanadera. Povod je Al-Thanijeva incijativa za izgradnju postrojenja za ukapljeni plin u Pločama, koju je Mesić podržao, ali čini se kako je odbačena u uredu predsjednika Vlade. Sanaderovo negativno stajalište izazvalo je zabrinutost u predsjedničkim krugovima, odakle stižu prilično eksplicitne optužbe kako je Sanader pokopao moguću investiciju iz Katara, čija se vrijednost mjeri u milijardama dolara.

Informaciju o novim napetostima između dvojice najvažnijih političara Nacionalu su potvrdili bliski suradnici Stipe Mesića. Prema njihovim riječima, poslije Al-Thanijeva prijema u Vladi više nije realno očekivati investiciju iz Katara. "Pitajte premijera što se dogodilo jer naš stav o ovome je potpuno jasan. Predsjednik Mesić nema ništa protiv Ploča, ali izgleda da Sanader to ne prihvaća. Rekao bih da je isteklo vrijeme za pregovore s Katarom, baš kao i njihovo strpljenje, budući da još od 2003. postoji ponuda za izgradnju terminala na Jadranu, ali iz Vlade šestu godinu nema odgovora. U međuvremenu su izgradili terminal u Italiji, imaju ponude iz nekoliko drugih zemalja, i mislim da će Al-Thani i suradnici još kratko vrijeme čekati odgovor iz Hrvatske", upozorava osoba iz najužeg kruga Mesićevih suradnika.

U predsjedničkom uredu ne skrivaju nezadovoljstvo Sanaderovom reakcijom na Al-Thanijevu ponudu i smatraju kako će zbog Vladina preferiranja gradnje LNG terminala za ukapljeni plin u Omišlju na otoku Krku, Hrvatska ostati bez investicije vrijedne približno 2 milijarde dolara. Spor je poprimio i osobnu dimenziju, budući da je Mesić uložio vlastiti autoritet u investiciju iz Katara, prošle godine posjetio je Dohu, a početkom 2009. u nekoliko navrata javno istupio s tezom da će Hrvatska dugoročno profitirati ako prihvati Al-Thanijev prijedlog.

Osim toga, Mesić je u Hrvatskoj glavni zagovornik gospodarske suradnje s islamskim i zemljama tzv. Trećeg svijeta, što je razlog čestih putovanja u Libiju, Turkmenistan i bliskoistočne i azijske države. Međutim, izravna ekonomska korist od takvih turneja je mala, a na Pantovčaku su uvjereni kako je to, bar dijelom, i zbog opstrukcija i nedostatka interesa u Vladi, gdje prevladava teorija kako Hrvatska svoje mjesto mora zauzeti na tržištima razvijenih država.
Uostalom, Nacionalovi sugovornici potvrđuju i da je prošlotjedni susret Mesića i Al-Thanija protekao u "vrlo prijateljskom i otvorenom razgovoru", pri čemu je konstatirano kako postoje velike mogućnosti za angažman hrvatskih tvrtki u Kataru i za ulaz katarskog kapitala u neke kapitalne projekte. Posebno su spomenuta područja energetike, koju katarska strana smatra najvažnijom, kao i turizma i brodogradnje.
U Zagrebu je katarski emir napomenuo kako je Hrvatska bila prva europska zemlja kojoj je Katar ponudio izgradnju terminala za ukapljeni plin, ali da sada Katar ima ponude za izgradnju takvih postrojenja iz više europskih zemalja.
U nastavku posjeta Hrvatskoj, Al-Thani je razgovarao i s Ivom Sanaderom i Damirom Polančecom, a izgleda kako su rezultati tih pregovora definitivno razljutili Mesića i njegove najbliže suradnike. Dva dana nakon što je katarski emir napustio Hrvatsku, u predsjedničkom uredu smatraju kako je čitava stvar propala.

Bit najnovijeg spora predsjednika i premijera sastoji se u Sanaderovu protivljenju LNG-u u Pločama i favoriziranju Omišlja. Takva politika ima svoje adute: Vlada je u kolovozu 2008. prihvatila stručnu studiju prema kojoj je lokacija DINA u Omišlju izdvojena kao najbolja za izgradnju LNG terminala za ukapljeni plin. Zanimljivo je kako se tada Ploče gotovo i nisu spominjale, nego je kao najprikladnija lokacija nakon Omišlja navedeno područje Raškog zaljeva. Vladina podrška Omišlju naišla je i na odobravanje u međunarodnom konzorciju Adria LNG, koji je formiran 2007., a članovi su vodeće europske i hrvatske kompanije. Sedamdeset i pet posto dionica pripada njemačkim tvrtkama E.ON Ruhrgas i RWE, francuskom Totalu, slovenskom Geoplinu i austrijskom OMV-u, a ostalih 25 posto dijele INA, HEP i Plinacro. Sanaderovu podršku izgradnji terminala na Krku pozdravio je i Michael Mertl, direktor Adrije LNG, a u to vrijeme i predsjednik Mesić je izjavljivao da se ne protivi Vladinu priedlogu. No u međuvremenu je ponovo aktualiziran katarski prijedlog, za koji je zainteresirana i Bosna i Hercegovina, kojoj bi odgovaralo da se plinom opskrbljuje iz obližnjih Ploča. Važnu lobističku ulogu odradio je Haris Silajdžić, koji se nekoliko puta sastao s Al-Thanijem, a početkom godine u Zagrebu je Mesiću i Sanaderu predložio izgradnju LNG terminala u Pločama, koju bi financirao Katar. Predsjednik Mesić se složio sa Silajdžićem, ali kako tvrde njegovi suradnici, taj projekt, koji bi mogao donijeti gospodarsku revitalizaciju Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, permanentno opstruiraju iz Vlade. Zato je Mesić javno progovorio o Al-Thanijevoj ponudi, u nadi da će tako prisiliti Sanadera da razmotri katarsku inicijativu.

Dodatni problem u priči vezanoj za Ploče je pitanje isplativosti. Tek se očekuje izrada studije ekonomske opravdanosti LNG terminala u Pločama, a sve studije oko Omišlja su gotove, i tamošnja postrojenja uvelike dovršena te bi već iduće godine mogli početi završni radovi. U tom slučaju LNG terminal bi proradio 2014. Sanaderovo protežiranje Omišlja podupiru i brojni stručnjaci, među kojima i nekadašnji direktor Ine Davor Štern, koji je nedavno izjavio da "svaki posao treba biti baziran na ekonomskoj isplativosti, a ne na prijateljskim vezama, posebno jer Bosna i Hercegovina nema potencijala za LNG terminal".

Za razliku od Šterna, Nadan Vidošević, predsjednik Hrvatske gospodarske komore, podržava Mesićevu inicijativu. Pritom izgleda kako već i hrvatski predsjednik počinje prihvaćati realnost, a to je da u Pločama vrlo vjerojatno neće biti LNG terminala. Ali i dalje postoji prostor za investicije iz Katara, primjerice, u medijima se pisalo o mogućoj prodaji hotelskog kompleksa na Brijunima, a u državnom vrhu Nacionalu su rekli kako je i najveći ovdašnji hotelier Goran Štrok nedavno boravio u Dohi.

Al-Thani je u Zagrebu izrazio načelnu spremnost da kupi hrvatska brodogradilišta i premda za sada taj prijedlog nije dublje razrađen, izgleda da bi mogao otvoriti novi sukob na relaciji Mesić - Sanader. Predsjednikova ekipa, po svemu sudeći, snažno podupire varijantu prodaje brodogradilišta, čak i ako bi to dovelo do konflikta s Europskom unijom, a istovremeno stiže teška optužba na Sanaderov račun kako će zbog njegove gospodarske politike radnici zaposleni u škverovim završiti na burzi za zapošljavanje.

Iz Mesićeva kabineta podsjećaju na ponudu od prije nekoliko godina, kada je Koreja izrazila namjeru da kupi sva hrvatska brodogradilišta, ali iz Vlade nije pokazana želja za ozbiljnim pregovorima. Godine prolaze, a domaća brodogradnja je pred kolapsom, u velikoj mjeri zbog Sanadera - neslužbeno je stajalište predsjedničkog ureda.

"Ovdje se radi o sukobu između Sanaderovog eurocentrizma i Mesićevog globalnog pragmatizma. Nitko ne dvoji kako će dio zaposlenih u brodogradnji morati ostati bez posla, ali zbog politike vlade, Hrvatska bi vrlo lako mogla ostati bez cjelokupne brodogradnje. Sanader bespogovorno prihvaća sve zahtjeve EU, gdje ulažu golemi novac u spas vlastite auto-industrije, a nama šalju besmislene zahtjeve da ne subvencioniramo brodogradnju. To nikako ne smijemo prihvatiti, a premijer Ivo Sanader upravo to čini", zaključuju svoju kritiku u Uredu predsjednika Republike.