28.04.2009. / 11:49

Autor: Andrea Belin

Dvojba: Kada ipak oprostiti

Ljudski je griješiti, no nije lako progutati ponos i oprostiti. Kada vas netko duboko povrijedi, teško je nadvladati svoj bijes, iako je praštanje dobro za vaše fizičko i mentalno zdravlje. Osjećate li se povrijeđeno, opustite se i oslobodite nezadovoljstva. Saznajte na koji način možete sve zaboraviti i osloboditi se razarajućeg tereta povrijeđenosti!

Svaku povredu doživljavamo kao vrstu agresijeSvaku povredu doživljavamo kao vrstu agresijeGubeći se u vlastitim osjećajima, nekima se vraća želja da povrijede osobu na isti način kao što je i dotična osoba povrijedila njih. Međutim, takvim se ponašanjem samo udaljavaju od sebe. Primjerice, žene koja je, nakon što je otkrila da njezin suprug ima ljubavnicu, odlučila je pronaći ljubavnika. Na taj mu se način "osvetila", a zapravo je samo postala udaljenija od onoga što je njezino prirodno funkcioniranje.

Htjela je zadržati supruga, ali mu nije mogla oprostiti, pa je učinila nešto zbog čega će se, vjerujte, kasnije kajati. Tako je postala "kao on". Iz straha od gubitka, zanemarila je sagledati prirodni put za rješavanje ovog problema i preuzela je njegovu metodu.
Da se to ne bi dogodilo vama i da se ne bi našli u istim ili sličnim situacijama saznajte kako, zašto i na koji način oprostiti?

Priznajte povredu

Svaku povredu osjećaja doživljavamo kao vrstu agresije i zbog nesnalaženja u situaciji, iz nemogućnosti da oprostimo, ponekad se poistovjećujemo s agresorom. To znači da postoji opasnost da postanemo poput onoga koji nas je povrijedio.Na taj način kao da se osiguravamo od buduće, slične povrede.Takvim naoružavanjem stvara se prividna ravnoteža, "sada i ja mogu učiniti ono što je učinjeno meni", a ono što se zapravo događa je to da povrijeđena osoba prihvaća tuđa pravila igre i na sebi primjenjuje model funkcioniranja koji nije njezin.

Izrazite svoje osjećaje i pokažite ih. Ne dozvolite sami sebi da vas bijes toliko obuzme da istovremeno postajete netko drugi. Nemojte raditi ono što ne želite da vama rade drugi. Naše je osnovno ljudsko pravo izražavanje osjećaja. Neki ljudi jednostavno nisu u stanju priznati sebi i drugima koliko su povrijeđeni. Nisu ni svjesni koliko je to loše, jer će se njihov bijes reflektirati kasnije, vjerujte, situaciji kada će on isplivati na površinu ne želite prisustvovati.

Greške roditelja

Unutrašnja krhkost dobro je upakirana pod masku emocionalne nedodirljivosti koja osobi onemogućava da osjeti sebe, druge i punoću života. Prirodno je da smo povredivi. Ne, naravno, od svakoga i ne na bilo koji način, ali doza osjetljivosti mora postojati, inače smo zatvoreni u statičnu sliku o sebi i ne možemo napredovati.

Budući da je jedan od najzahtjevnijih poteza što se tiče praštanja oprostiti svojim roditeljima, mnogi se postavljaju "iznad" emotivne boli koju su im roditelji nanijeli svojim postupcima. Tada nastupaju različita opravdanja, primjerice, "I njihovi su roditelji činili iste greške" ili "Radili su najbolje kako su znali"... To mogu biti činjenice, ali ne i opravdanja.

Kako se riješiti osjećaja krivnje

Ljudi koji nose puno krivice stalno razmišljaju o sebi. Sama riječ krivica govori da je riječi o iskrivljenoj slici vlastite osobnosti. Istina je da ne možemo mijenjati druge već jedino sebe, ali to ne znači da ne smijemo jasno i glasno izraziti ono što nam je zasmetalo, izazvalo tugu, ljutnju ili želju za prekidom odnosa.

Kada smo u stanju zatražiti oprost od druge osobe ili opravdanje,znači da smo iznutra, sami sa sobom, započeli proces praštanja. Ljudi često maltretiraju i izražavaju agresiju jer su i sami bili žrtve fizičkog ili emocionalnog zlostavljanja. Ne dozvolite sami sebi da radite takve pogreške. Ako vas je netko zaista povrijedio svojim riječima ili djelom, nemojte se ustručavati razgovarati s tom osobom i jedno drugome priznati što se zapravo dogodilo.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika