Quentin Tarantino, Brad Pitt i glumci filma "Inglorious Basterds"Venecijanski festival je najstariji, berlinski politički najangažiraniji, ali filmski festival u Cannesu je svakako najuzbudljiviji. Ako nisi u Cannesu za vrijeme festivala onda u filmskom svijetu ne značiš mnogo, bilo da si redatelj, scenarist, producent, glumac, novinar, ljubitelj tuluma ili sponzoruša u lovu za bogatom zvjerkom. Ponekad se čini da moraš biti podvojena ili potrojena osoba jer u devet ujutro moraš uloviti mjesto na prvoj projekciji dana, nakon dana loviš mjesta na konferencijama za novinare, loviš ulaznice za partyje, loviš agente kako bi dobio intervjue sa zvijezdama, loviš mjesto u restoranu kako bi nešto pojeo, loviš mjesto u sobi za novinare, pa sve to nekoliko puta dnevno da bi se preko noći „satrao" na jednom ili više partyja. A na partyjima pričaš o rome koliko si filmova pogledao toga dana. Ako nisi barem tri, ispadaš. I tako 11 dana.
Ove godine organizatori festivala su odlučili igrati na sigurno te su u konkurenciji za nagradu Zlatna palma većinom pozvali „teškaše", proslavljene redatelje koji su već nagrađivani u Cannesu, a sve po principu „pozvali smo najbolje, ako oni ne znaju napraviti dobar film, e onda nam nitko ne može pomoći". Odlučili su se na samo dvije iznimke, dva rizična poteza. Prvi je da festival otvara crtić „Nebesa" što će biti prvi puta u povijesti Cannesa da festival otvara crtani film. Već sada se priča kako je to u potpunosti crtić za odrasle tako da mu je upitan komercijalni uspjeh kod dječje publike.

Druga iznimka sastoji se u tome da se u konkurenciji našao samo jedan film koji je proizvela velika američka, tzv. „major" filmska kompanija i to Universal. Radi se o filmu Quentina Tarantina „Inglorious Basterds" u kojem Brad Pitt glumi vođu grupe vojnika koja u Drugom svjetskom ratu u Francuskoj na nemilosrdan način ubija nacističke vojnike. Taratino je, naravo, jedan od „teškaša", godine 1994. osvojio je Zlatnu palmu za film „Pakleni šund", a sada pogledajte foršpan za film „Inglorious Basterds":

Ako želim da netko dobije Zlatnu palmu u Cannesu, onda je to južnokorejski redatelj Park Chan-wook koji je tu nagradu trebao dobiti u Cannesu 2004. godine s jednim od najboljih filmova ovog desetljeća „Oldboy". Međutim, predsjednik žirija tada je bio upravo Tarantino a Zlatnu palmu dobio je Michael Moore za film „Fahrenheit 9/11" i to samo zato kako bi se pokazao srednji prst američkoj politici. „Oldboy" je dobio Grand Prix žirija iako je bilo jasno da bi dobio Zlatnu palmu, samo da nije bilo političkih okolnosti. Ove godine Park Chan-wook dolazi s filmom „Thirst", pričom o svećeniku koji postaje vampir.

Pretplatnik na konkurenciju u Cannesu je britanski redatelj Ken Loach koji će se s filmom „Looking for Eric" po peti puta naći u borbi za nagrade, a Zlatnu palmu je osvojio 2006. s filmom „Vjetar koji žanje ječam". „Looking for Eric" zanimljiv je jer glavnu ulogu glumi Eric Cantona, proslavljeni bivši francuski nogometni reprezentativac i igrač Manchester Uniteda, poznati prgavac koji se nakon nogometne karijere posvetio filmu, ali nikada nije glumio u tako bitnom filmu kao što je ovaj.

Cannes jedva čeka da španjolac Pedro Almodovar snimi neki film pa da ga uvrste u konkurenciju. „Sve o mojoj majci" osvojio je 1999. godine u Cannesu nagradu za najboljeg redatelja, „Volver" je 2006 godine osvojio nagradu za najbolji scenarij a ove godine Almodovar dolazi s filmom „Broken Embraces" koji se već počeo prikazivati u Španjolskoj gdje nije dobio osobite kritike, ali to ne mora biti važno. Glavnu ulogu, naravno, glumi Penelope Cruz.

I Lars von Trier, švedski redatelj, dolazi po peti puta u Cannes, u drugom pokušaju, 2000. godine, osvojio je Zlatnu palmu za film „Ples u tami". Sada dolazi s filmom „Antichrist" u kojem Willem Dafoe i Charlotte Gainsbourg glume par kojem se veza raspada pa odlaze u kućicu u šumi kako bi obnovili vezu.

Oscarovac Ang Lee već je pobjeđivao u Berlinu i Veneciji, ali nikada u Cannesu gdje dolazi po drugi puta, sada s filmom „Taking Woodstock", priči koja nas vraća u vrijeme krajem šezdesetih, u vrijeme Woodstocka. Glavnu ulogu glumi Liev Schrieber koji je nakon uloge u filmu „Wolverine" postao velika zvijezda.

Po peti puta u Cannes dolazi i njemački redatelj Michael Haneke i to s filmom „Bijela vrpca" u kojem kroz događaje u jednoj školi 1913. godine opisuje Njemačku pred Prvi svjetski rat. Po četvrti puta dolazi australska redateljica Jane Campion koja je 1993. godine osvojila Zlatnu palmu s filmom „Piano" ovog puta s ljubavnom pričom iz 19. stoljeća nazvanom „Bright Star". Radi se o istinitoj ljubavnoj priči između pjesnika Johna Keatsa i Fanny Brawne koja nije završila brakom jer je Keats umro od tuberkuloze.

Francuzi su u konkurenciju gurnuli i 87-godišnjeg redatelja Alaina Resnaisa koji je prvi puta bio u Cannesu 1959. godine s filmom „Hirošima ljubavi moja" a sada če prikazati film „Les Herbes Folles". Drugi Francuz u konkurenciji je Gaspar Noe s filmom „Enter the Void" a njega svi pamte po filmu „Irreversibile" iz 2002. godine kada je šokirao Cannes scenom brutalnog silovanja a silovanu glumicu glumila je Monica Bellucci. No, sve njih pretekao je talijanski redatelj marco Bellochio koji po šesti puta dolazi u Cannes, ovog puta s filmom Vincere, priči o Benitu Mussoliniju i njegovoj tajnoj ljubavnici Idi Dalser. Ovime smo nabrojali 12 od 20 filmova koji će se naći u konkurenciji za Zlatnu palmu. Time ne želimo reći da filmovi ostalih redatelja nemaju šanse, samo smo naveli one zbog kojih je ovogodišnja konkurencija u Cannesu izuzetno zanimljiva.