Barbara još ne razmišlja o majčinstvuSredinom ovoga mjeseca Barbara Prpić Biffel s matičnim kazalištem i predstavom "Polet" u režiji Jeana Claudea Beruttia, odlazi na gostovanje u Francusku. Tridesetogodišnja glumica rođena je u njemačkom gradu Leonbergu nedaleko od Stuttgarta. U Stuttgartu je studirala na elitnoj glumačkoj akademiji, koju je prekinula na prvoj godini studija.

Njezini su roditelji još krajem 1960-ih došli u Njemačku, gdje je Barbara živjela sve do 1998. godine. Tada se odlučila preseliti u Zagreb gdje je upisala Akademiju dramskih umjetnosti. Zagrebačka kazališna publika prvi put ju je imala priliku vidjeti u predstavi "Mi djeca s kolodvora ZOO", u kojoj je zaigrala još kao studentica 2001. godine. Te iste godine upoznala je i nekadašnjeg vođu rock grupe Pun kufer Daniela Biffela za kojeg se udala prošle godine.

EXTRA: Jednom vas je Nives Čanović, jedna od glumica u serijalu "Sve će biti dobro", pohvalila kao glumicu i osobu koja je odlično prihvatila neprofesionalne glumce u toj seriji?
- Nives je također jedna izuzetno pametna, topla i mlada cura. Činjenicu da nije profesionalna glumica svojim je interesom i radom uspjela pokriti, kao i krajnjom profesionalnošću - niti je ikada kasnila, uvijek je bila spremna, znala tekst i situaciju, što je profesionalno. To što nije završila akademiju je druga priča. Akademija ne jamči talent a niti profesionalizam; daje vrlo potreban alat za ovaj ne baš jednostavan posao. Ja doduše u načelu jesam za to da se zapošljavaju ljudi koji su završili akademiju, osobito za rad na predstavama, jer mi se čini nepošteno prema nekome tko zna posao, tko je išao četiri godine u školu za isti, da bilo tko drugi iz bilo kojeg razloga dobije posao. A i vidim da je kod nas postalo "in" znati sve pa i glumiti, pjevati, voditi... Pomislim da bih i ja mogla operirati... Naravno da ne želim uspoređivati glumu s medicinom, ali baš ni ne volim kad se previše brkaju lončići.
EXTRA: Emitiraju se zadnji nastavci sapunice u kojoj glumite medicinsku sestru Tamaru. Pogledate li koju epizodu na televiziji i kako se osjećate dok gledate sebe na televiziji ili filmskom platnu?
- Jako sam ih malo uspjela vidjeti, ali drag mi je vlastiti napredak u gledanju sebe. Naime, ranije bih na nekoj filmskoj premijeri uvijek visila sa stolca, s tendencijom da se stopim s podom ili da me pod taj čas kad se pojavim na platnu usiše. Sad kad se znam sresti na TV-u skoro se više ni ne naježim. (Fotografije:Mateja Vrčković)

Cijeli intervju pročitajte u tiskanom izdanju Extre