SRETNA U CANNESU Charlotte Gainsbourg nasmiješena u Cannesu prije projekcije filmaNesumnjivo najšokantniji, a po mnogima i najridikulozniji film ovogodišnjeg filmskog festivala u Cannesu bio je "Antikrist" danskog redatelja Larsa von Triera. Bez obzira na to koliko bio napadan, žiri je najboljom glumicom proglasio Charlotte Gainsbourg, upravo za ulogu u filmu "Antikrist". Film ima samo dva glumca, Charlotte Gainsbourg i Willema Dafoea, koji glume bračni par koji se pokuša emocionalno oporaviti i međusobno nanovo povezati nakon smrti sina koji je pao kroz prozor dok su se oni seksali. Stoga odlaze u drvenu kućicu u šumi. Ali nakon početnih poboljšanja, odnosi se zaoštravaju, pri čemu ona pada u afektivno stanje, što rezultira scenama seksualnog nasilja. Primjerice, ona komadom drveta udara svog muža po penisu nakon čega on ejakulira krv, a scena u kojoj ona samoj sebi prereže klitoris danima se prepričavala u Cannesu.

Charlotte Gainsbourg 38-godišnja je glumica, pjevačica i kći slavnih roditelja, Sergea Gainsbourga i Jane Birkin, oboje poznatih glumaca i pjevača. S takvim pedigreom ne začuđuje što je s 13 godina glumila u prvom filmu a s 15 godina u Francuskoj proglašena glumicom koja najviše obećava. Osim što je pet puta bila nominirana za nagradu César, francusku verziju Oscara, te tu nagradu dva puta i osvojila, glumila je i u američkim filmovima "21 gram" i "Nema me". Budući da su joj roditelji bili i glazbenici, već s 15 godina snimila je prvi album "Charlotte for Ever" a drugi album pod nazivom "5:55" snimila je 20 godina poslije.

Charlotte Gainsbourg živi u Parizu sa svojim dugogodišnjim partnerom, francuskim redateljem i glumcem Yvanom Attalom, s kojim ima dvoje djece, 12-godišnjeg Bena i šestogodišnju Alice. U Cannes je došla s obitelji a razgovor za Nacional u povodu filma "Antikrist" vodili smo u jednom od najluksuznijih europskih hotela Du Cap koji se nalazi u Antibesu.

NACIONAL: Film "Antikrist" nesumnjivo je šokantan, ali redatelj Lars von Trier rekao nam je da je samo snimanje za njega bilo vrlo zabavno. Zašto ste prihvatili ulogu u takvom filmu?

- Snimanje je bilo toliko ekstremno da smo se morali smijati u nekim trenucima, posebno pri snimanju scena u kojima je krv prskala na sve strane. No što se tiče emotivnih scena, nije bilo smijeha. Prihvatila sam ulogu zato što sam željela raditi s Larsom von Trierom i zato što mi se svidio scenarij. Mislim da svaki glumac želi doživjeti određeno iskustvo snimajući film. Za mene je snimanje ovog filma bilo teško iskustvo, u smislu da je emotivno ekstreman. Istovremeno, snimanje filma za mene je bilo i oslobađajuće jer sam mogla odbaciti sve barijere, nije bilo potrebe da se limitiram u bilo kojem smislu, i smatram da je predivno živjeti na taj način. Nakon snimanja vratila sam se u normalu, nisam vrištala po cijele dane, što mi je bilo jako čudno. Za mene je snimanje ovog filma bilo mazohističko zadovoljstvo jer je svaka patnja pitanje zadovoljstva. Znala sam da imam to u sebi, ali nisam to imala u sebi cijelo vrijeme.Lars von Trier sa Charlotte Gainsbourg i Willemom Dafoeom, koji su rekli kako će uvijek raditi s njime, iako postoje brojni glumci, poput Nicole Kidman, koji ne žele više nikada raditi s Larsom von Trierom.

NACIONAL: Lars von Trier je priznao da film nije logičan, kako vam je bilo slijediti priču filma koja nema logike?

- Morala sam naći logiku. Znala sam da, kada počne snimanje, Lars von Trier neće htjeti razgovarati o scenariju. Preciznije, bila sam slobodna postavljati mu pitanja, ali on nije želio odgovarati. Ne na tvrdoglav način, jednostavno bi mi odgovorio sa "Ne znam" ili "Nemam pojma", ali sada shvaćam da nije bilo ni potrebno dobiti odgovore. Tražila sam odgovore kako bih dobila okvir o liku koji glumim, o tome kroz što prolazim i u kakvom stanju ludila se nalazim. S obzirom na to da sam smatrala kako Lars von Trier zna što radi i da ga iznimno poštujem, tako sam slijedila sve njegove upute. Vjerojatno se ne bih tako ponašala da je bila riječ o nekom drugom redatelju.

NACIONAL: Vi izgledate vrlo sramežljivo. Kako ste se uspjeli osloboditi tog srama i glumiti ženu koja prolazi kroz razne faze ludila?

- Mnogi sramežljivi ljudi žele samo jedno, a to je da kriknu iz sve snage. Bez obzira na to što izgledam sramežljivo, ja sam vrlo snažna osoba i mogu biti vrlo nasilna. Znam da odajem dojam meke i nježne osobe, ali divno je bilo biti gurnut u situaciju u kojoj se mogu pokazati nasilnom osobom. Sve to sam uspjela jer je Lars von Trier vjerovao u mene kao što je i on tražio da mu vjerujem tijekom snimanja filma. Tako je film i snimljen, pa se nikada nisam brinula gdje se nalazi kamera, niti sam se brinula u scenama gdje se pojavljujem gola. Ne znam zašto, ali prije ovog filma nikada se nisam osjećala ugodno u trenucima kada sam se pojavljivala gola pred kamerom. Za ovaj film sam se posebno pripremila tako da sam na kraju lakše odglumila scene bez odjeće nego one u kojima plačem. Nekako mi je teže bilo pokazati se u trenucima patnje nego u trenucima kada sam gola.

NACIONAL: Kako je Yvan Attal, vaš nevjenčani suprug, reagirao na ovaj film i vašu ulogu?

- Razgovarali smo, naravno, prije početka snimanja jer sam željela da zna što ću raditi kao što sam željela znati kako će se on osjećati zbog ove moje uloge. On je, kao glumac, shvatio da sam ostvarila svoj san, a to je bio rad s Larsom von Trierom. Dok sam snimala film u Njemačkoj, na sat vremena od Kölna, on je s djecom bio u Parizu i nije želio znati ništa o detaljima sa snimanja. Potpuno ga razumijem, na njegovu mjestu ni ja ne bih željela ništa znati o tome što se događa na snimanju. Samo je rekao "Obavi posao i vrati se" tako da nisam svoje osjećaje mogla podijeliti s njim. No kada je snimanje završilo, htjela sam da ga on vidi, da dođe u Cannes sa mnom. Nisam željela da se iznenadi dok film gleda s publikom, nisam ga htjela dovesti nepripremljenog. Zato je pogledao film u Parizu, prihvatio ga takav kakav jest i rekao kako želi doći sa mnom u Cannes. Jako je ponosan na mene, i to na neki sladak način. Mislim da mu se film svidio. Međutim, pravo samopouzdanje glede ovog filma stekla sam razgovarajući sa svojom majkom Jane Birkin.

NACIONAL: O čemu ste razgovarali s majkom?

- Stalno smo bile u kontaktu tijekom snimanja, slala sam joj SMS-ove, pokušavala sam joj ukratko opisati što se događalo tijekom dana na snimanju. Mislim da me mogla razumjeti i na temelju tih kratkih poruka. Podržavala me i vjerovala mi da doživljavam najbolje iskustvo svog života. Što je bila istina. No ona još nije vidjela film.

NACIONAL: Na koji način ste se opuštali tijekom snimanja filma s obzirom na emocionalnu zahtjevnost vaše uloge?

- Svaki vikend odlazila sam kući u Pariz, što mi je bilo nužno kako bih bila sa svojom djecom. Događalo mi se nešto čudno, bojala sam se kada sam napuštala mjesto snimanja "Antikrista", a nakon toga bojala sam se kada sam se trebala vratiti na snimanje. Pokušavala sam se opustiti slušanjem glazbe, slušala sam teške stvari poput "Carmine Burane", te sam čitala knjige o vješticama. Morala sam se nekako opuštati jer sam bila pod velikim stresom od samog početka snimanja. Čak sam imala neke čudne snove o vješticama, kao da sam se vratila u djetinjstvo. Dok sam bila na snimanju, imala sam sobu s kuhinjom pa sam često kuhala, a katkad bi me Willem Dafoe pozvao da večeram s njim i njegovom suprugom Jadom u njihovoj sobi. S njim sam se jako dobro slagala.

NACIONAL: Uloga je zahtjevna i zbog jedne, do sada nikada viđene scene, u kojoj sami sebi škarama odrežete klitoris. Mislite li da je ta scena doista bila nužna?

- Da, bila je nužna. U filmu postoje tri scene u kojima smo Willem Dafoe i ja, odnosno naša tijela, bili zamijenjeni porno glumcima. Lars von Trier mi je objasnio smisao tih scena, koliko su mu one važne, one su poruke u filmu. Moj lik u filmu odreže klitoris jer snažno osjeća krivicu zbog svega što je napravio, a to je vrlo važna poruka filma. Bez te scene film bi bio sasvim drukčiji.

NACIONAL: Jeste li razmišljali o tome što će vaša djeca jednog dana misliti kada odrastu i vide film?

- Za sada, moja djeca su mala i držim ih podalje od filmova kao što je "Antikrist". Jednog dana oni će ga vidjeti, kao što sam ja, kao 18-godišnja djevojka, vidjela film "Je t'aime moi non plus" u kojem moja majka glumi u erotskim scenama, a moj otac ga je režirao. Film je sniman u vrijeme kada sam imala četiri ili pet godina i zbog tih se scena smatrao šokantnim. Kada sam konačno vidjela film, uopće mi te scene nisu smetale. Dapače, bila sam vrlo ponosna na taj film. Time se ne želim uspoređivati sa svojom majkom, samo želim reći da sam ja, bez obzira na skandal koji je ona izazvala u to vrijeme, odrasla kao sasvim normalna osoba. Barem tako mislim. Zato sada smatram da film "Antikrist" neće utjecati negativno na moju djecu.

NACIONAL: Zanimljivo je da je Lars von Trier uoči snimanja filma "Antikrist" izišao iz depresije, kako je sam priznao, a i vi ste bili u krizi jer je prije toga umro Heath Ledger s kojim se glumili u filmu "Nema me".

- Vjerujem da sam bila u pravom stanju svijesti kada sam se susrela s Larsom von Trierom. Na tom prvom susretu primijetila sam sa me nije previše cijenio tako da sam se poprilično iznenadila kada me je nazvao i rekao da me želi u filmu. Naš prvi susret bio je vrlo čudan, vidjela sam da je u nekom posebnom stanju napetosti. Činilo mi se da neće misliti da sam dovoljno dobra za ovu ulogu a i činjenica je da više od dvije godine nisam glumila, od filma "Nema me". Zapravo, glumila sam u filmu redatelja Jamesa Ivoryja koji nikada nije prikazan. Osim toga, prije godinu i pol dana doživjela sam nesreću te zbog svega toga nisam znala što će se dogoditi s mojom glumačkom karijerom.RAT S MUŽEM U ŠUMI Šuma je mjesto u kojem će bračni par u filmu 'Antikrist' pokušati spasiti svoj brak

NACIONAL: Je li to doista bila nesreća koju ste jedva preživjeli, kako su mediji pisali?

- Doživjela sam nezgodu skijajući na moru, teško sam ozlijedila glavu, što isprva uopće nisam shvatila. Dva mjeseca nakon nesreće imala sam izljev krvi u mozak, nešto slično onome što se dogodilo Natashi Richardson. Nakon dva mjeseca našli su tri decilitra krvi u mojoj glavi. Sjećam se da sam u rujnu 2007. bila u Veneciji na festivalu i osjećala se jako loše. Imala sam snažnu glavobolju, kao nikada do tada u životu. Život mi je, zapravo, spasila moja sestra koja mi je rekla kako je nemoguće da glavobolja traje tako dugo. Nagovorila me je da odem u bolnicu kako bi mi u potpunosti pregledali glavu. Liječnik koji je obavio pregled nije vjerovao u to što vidi. Sama operacija nije bila tako opasna, probušili su malu rupu na mojoj glavi i riješili problem. Od tada, općenito, osjećam neki strah spram života.

NACIONAL: Sada vam je karijera na pravom putu, uskoro objavljujete novi glazbeni album, te snimate dva filma, "Persécution" redatelja Patricea Chéreaua i "A Boy and his Shoe" redatelja Alfonsa Cuaróna.

- Film "Persécution" sam već snimila, to snimanje mi nije bilo lako jer sam imala samo dva tjedna stanke nakon "Antikrista". Atmosfera na snimanju bila je, sasvim očekivano, potpuno drukčija nego na snimanju filma "Antikrist". Vratila sam se u Pariz, počeli smo snimati, i zatim stali na tri mjeseca. Morali smo stati jer je Chéreau režirao operu u kazalištu a ja sam iskoristila ta tri mjeseca kako bih ponovo počela disati nakon Von Trierova filma. Neke glumice mogu skakati iz filma u film, ali ja to ne mogu. I onda smo nakon tri mjeseca stanke opet počeli snimati. Što se tiče filma Alfonsa Cuaróna, to je propalo, i zbog toga sam jako tužna. Nije nađen novac za taj film.

NACIONAL: Imali ste već iskustva glumeći u američkim filmovima, ali teško da će vas netko iz Hollywooda zvati nakon uloge u filmu "Antikrist". Koji su vam glumački planovi?

- Nikada ne planiram ništa. Do sada sam imala sreće što sam radila na dobrim filmovima, s odličnim redateljima i glumcima. Uvijek znam samo u kojem ću sljedećem filmu glumiti, nikada ništa dulje ne planiram.