Hrvatski premijer Ivo Sanader posljednjih desetak dana neodoljivo podsjeća na hodajuću samoreklamu s lažnim parolama. Gdje god se pojavio, bez obzira o čemu se radilo, hvali sebe, svoju stranku i vladu kojoj je na čelu. Hvali premijer, iako se nema bog zna što za pohvaliti. Hvali jer zna da tako prikriva stvarno stanje države, društva i gospodarastva, koje nije blistavo.

Tako je prošli tjedan na aktualnom satu u Saboru na razna pitanja zastupnika ponavljao samo jedan odgovor - mi smo pobijedili na izborima, iako je HDZ izgubio u većini velikih gradova, a vjerojatno će izgubiti još poneke u kojima je dosad imao kontrolu. Nekoliko dana nakon aktualnog sata pojavio se na konvenciji ispaćenih Hrvatskih izvoznika, koji su ga u čudu promatrali dok je govorio kako je Vlada "svojim brzim reakcijama i odlučnim potezima ublažila utjecaj krize na Hrvatsku". Vrhunac premijerove lažne samohvale dogodio se u četvrtak kada je inozemnom državnom dugu dodao rekordnih 750 milijuna eura i to slavodobitno proglasio trijumfom svoje Vlade i njene ekonomske politike.

Međutim, jasno je da se radi o zamagljivanju stvarnosti. Jer Vlada nije izdala euroobveznice kako bi prikupila novac kojim će zaustaviti nelikvidnost i potaknuti gospodarske aktivnosti, već zato da bi vratila stare dugove koji do ljeta dolaze na naplatu. Prava je istina da je uzimanje novih dugova zbog vraćanja starih samo kratko produženje agonije u kojoj se našlo hrvatsko gospodarstvo.

Kad se od iznosa dobivenog prodajom euroobveznica oduzme 280 milijuna dolara koje Vlada mora vratiti stranim investitorima i 2,3 milijarde kuna što ih je država posudila početkom godine od domaćih banaka, državi od posljednjeg zaduživanja ostaje samo 200 milijuna eura kojima će pokriti samo manji dio proračunskog deficita.

O tome na koji način će riješiti nelikvidnost, koju većim dijelom generiraju državne kompanije, Sanader zasad šuti. Valjda mu nitko od podređenih nije došapnuo da zbog toga što državna poduzeća duguju 10 milijardi kuna, oko 65 tisuća radnika u radi u blokiranim privatnim tvrtkama, a tisuće je već dobilo otkaze.

Stručnjaci smatraju da je aktualna prodaja državnih obveznica zadnje ili predzadnje moguće zaduživanje hrvatske vlade. Svoj stav temelje na činjenici da je Hrvatska visokozadužena zemlja, koja strancima duguje gotovo onoliko koliko godišnje proizvede i koja će do kraja godine iscrpiti sve rezerve. Hrvatska ima potrošačko društvo koje će i ove godine, unatoč krizi potrošiti 3 milijarde eura više novca nego što može zaraditi. Pitanje je tko će u takvim uvjetima Hrvatskoj dati kredit. Novac treba zaraditi, a ne ga posuđivati, napisao je Nacionalov kolumnist Ljubo Jurčić. Ako se ne stvori novac, Vlada će biti prisiljena prodavati nacionalno bogatstvo.

Kad se do kraja godine istroši ono malo deviza što ćemo zaraditi preko ljeta, preostat će nam dvije opcije: prodati Hrvatsku elektroprivredu, Croatia osiguranje, nacionalnu aviokompaniju, možda čak šume i izvore vode ili pozvati upomoć Međunarodni monetarni fond. Zbog stanja na tržištu kapitala, vjerojatnija je ova druga, od koje su Sanader i društvo dosad bježali kao vrag od tamjana. Ako do toga dođe, ne sumnjamo da će Sanader aranžman s MMF-om prikazati kao jedan u nizu maestralnih poteza Vlade.