U finalnoj seriji A-1 košarkaške lige između Cibone i Zadra, koja se igra na tri pobjede, karta se isplati kupiti samo zbog jednog igrača - Alana Andersona. Ionako nije previše važno tko će biti prvak Hrvatske 2009. jer se već od prije zna kako Cibona sljedeće godine igra Euroligu (dakle, skupila je dovoljno bodova).

Cibona je u utorak u Draženovom domu povela s 2-1 i obje zagrebačke utakmice gledao sam u društvu suradnika Superkošarke i mog dobrog prijatelja Danka Družijanića. Uživajući u majstorijama Andersona zajedno smo zaključili kako je prava šteta što ovakav igrač neće ostati u Ciboni barem još 2-3 sezone i da se oko njega gradi momčad za Final Four Eurolige. Zamislite samo kako bi izgledala Cibona kada bi recimo uz Andersona u petorci igrao i 215 cm visoki Mario Kasun, koji nije zadovoljan statusom u turskom Efes Pilsenu i koji je puno puta rekao kako će kad-tad zaigrati u Ciboni što mu je velika želja. No, ta opcija nije realna jer oba igrača na tržištu vrijede kao cijela ovogodišnja momčad Cibone.

Svaki potez 198 cm visokog Andersona, kada lebdeći po zraku lakoćom postiže koševe u stilu NBA zvijezda, zaista je poseban. Užitak ga je gledati i sasvim je jasno kako je upravo on razlog zašto će Cibona i sljedeće godine igrati u Euroligi. Anderson je od svog dolaska iz ruskog Triumpha, gdje je klub zapeo u velike financijske probleme, Cibonu (koja je tražila zamjenu za Marshalla) bez većih problema odveo do finala regionalne NLB lige i time joj priskrbio dovoljno bodova za 'miran san u Euroligi'.
Hrvatski kup osvojen u zadarskoj novoj dvorani 'Krešimir Ćosić' i vjerojatna titula Prvaka Hrvatske već u petak - ponovno u Zadru - su poklon koji je Cibona dobila jer je NBA igrač kao Anderson bio prevaga. Kada se Anderson razljuti - kao što je to svojim 'čudnim' izjavama napravio trener Zadra Sagadin - nitko ga ne može zaustaviti. Pogotovo u Hrvatskoj gdje radi što želi. u igri jedan na jedan je vjerojatno najbolji Amerikanac u Europi. Uostalom, to je javno reklo i nekoliko velikih trenerskih imena...

Nakon odličnih igara u Euroligi, NLB ligi te hrvatskom prvenstvu Andersonu je danas cijena na europskom tržištu najmanje milijun eura. Za koju godinu vjerojatno bi probio i granicu od nekih 2 do 2,5 milijuna eura - ako bi zaigrao recimo u bogatim klubovima kao što su Panathinaikos, CSKA ili Olympiacos - no njega novac previše ne zanima. Nakon što se okušao u NBA ligi, igrajući za Charlotte Bobcatse, odlučio je okušati se u Europi. Igrao je u Italiji, Rusiji i Hrvatskoj. No, iako ponavlja 'kako mu je u Hrvatskoj lijepo kao kod kuće i da bi volio ostati ovdje te čak i zaigrati za reprezentaciju Hrvatskue', realnost je nešto drukčija.

Nakon treće utakmice, u kojoj je lakoćom ubacio 25 koševa uz 10 skokova, rekao sam Andersonu kako mi je žao što ide jer ga je užitak gledati i dobacio mu: 'Sretno u Maccabiju iz Tel Aviva ili nekom drugom europskom klubu'. "Ma kakav Maccabi. Idem u NBA! Želim se vratiti tamo i dokazati se!" "Čestitam", rekao sam mu i kroz glavu mi je prošlo ono što vidim na svakoj utakmicu. Nevjerojatnu dominaciju čovjeka od 2 metra i 100 kilograma koji jednako dobro može igrati na 3-4 pozicije. Takvog igrača poželio bi svaki trener. "Alane, ako želiš uspjeti u NBA moraš cijelo ljeto raditi na skok-šutu. Kad taj dio igre popraviš bit ćeš nezaustavljiv!", kazao sam mu. "Znam. Cijelo ljeto ću raditi na svom skok-šutu, znam da ga moram popraviti. Cijelo ljeto!", uzvratio je Anderson. Šteta što ćemo u fenomenalnom igraču kao što je Anderson, koji je u prve tri finalne utakmice na prosjeku od fantastičnih 28 koševa i 11,3 skokova, moći uživati još samo 1-2 utakmice. Ako se Andersona pita, Ciboni navijači su ga u utorak posljednji puta gledali u dresu Cibone jer je već kupio avionsku kartu za subotu. Dakle, siguran je kako Cibona u petak u Zadru uzima još jedan naslov prvaka Hrvatske.

Šteta što odlazi i što je tako kratko bio igrač Cibone. Tko zna kako bi se sve odvijalo da je izbornik košarkaške reprezentacije Hrvatske Jasmin Repeša imao strpljenja pričekati Andersona kada je izjavio kako 'želi igrati za Hrvatsku, ali da mu treba vremena.' Takav vrhunski igrač, koji bi reprezentaciju donio kvalitetu više, bio bi prevaga i Hrvatska bi na Eurobasketu u Poljskoj u rujnu sigurno bila u krugu reprezentacija koje mogu do zlata. No, ta priča je završena i Andersonu od srca želimo da u listopadu, kada počinje predsezona, izbori svoje mjesto u jednoj od 30 NBA ekipa. Ako i ne uspije, Europa mu je sigurna opcija.