Američki glumac David Carradine pronađen je jučer u hotelskoj sobi u Bangkoku. Bio je obješen u ormaru. Visio je gol. Pukim slučajem ga je pronašla sobarica, dok je obavljala rutinsko čišćenje. Prva su izvješća svjetskih agencija naslućivala kako se ovaj vremešni glumac ubio. No, današnje izjave tamošnjih vlasti i istražitelja dosta mijenjaju na stvari. Carradine je izgleda imao svaku dobru namjeru kad je odlučio staviti konopac oko vrata. Naime, osim užeta koje mu je presudilo, isti mu je materijal bio omotan oko spolovila. Čovjek je umro prilikom zadovoljavanja. Nadasve neobičan završetak. Kao uostalom i život koji je vodio posljednjih 71 godinu. Iako izniman glumački talent, nikada nije dospio u glumačku kremu Hoolywooda. Jedini pravi blockbuster koji je snimio, bio je Kill Bill, i to u poodmaklim godinama.

Možda se ne može pohvaliti karijerom koju su postigli njegovi poznatiji filmski kolege vršnjaci, no jedno je sigurno: kraj njegovog imena već duže vrijeme stoji epitet 'kultni glumac'. To si je priskrbio prije gotovo 40 godina, ulogom u seriji Kung - Fu. Od tada pa naovamo, imao je neke zapažene uloge, radio je čak s Bergmanom, ali kako je i sam priznao, prije nego što je prihvatio suradnju s Tarantinom morao se po tko zna koji puta uspinjati iz potpune anonimnosti. 'Poput anonimnog tinejdžera iz Kanade koji želi uspjeti u Hoolywoodu', slikovito je Carradine svoju borbu opisao novinaru Nacionala Deanu Sinovčiću, koji je s njim jednom prilikom razgovarao u Los Angelesu. 'Uspio sam jer sam nadživio kolege', kazao je tom prilikom Carradine, komentirajući činjenicu da je glumeći u Kill Billu nakon nekoliko desetljeća nanovo zaigrao pred svjetskim auditorijem. Nacional.hr donosi dio toga razgovora. (H.Š.)

Kad ste posljednji put glumili u nekom hollywoodskom hit filmu prije Kill Billa? Zašto vas godinama nije bilo u takvim filmovima iako ste iznimno talentirani glumac?

- Posljednji moj poznatiji film bio je "Ptica na žici" s Melom Gibsonom iz 1990. Nakon toga, 1991., ponovo sam počeo glumiti u TV seriji "Kung fu", koja mi je odnijela pet godina života a emitirala se četiri godine. Vratio sam se televiziji gdje sam 70-ih tom serijom napravio karijeru, ali ovaj put gotovo nitko nije znao za mene. Izgledao sam poput nekog klinca iz Kanade koji se želi probiti u filmski svijet. Morao sam početi gotovo iz početka. Osim toga, bio sam neka vrsta zločestog momka. Naime, nekim ljudima koji su mi mogli pomoći u karijeri rekao sam da odjebu i to sam im nekoliko puta ponovio. Primjerice, nakon što sam 1976. glumio u filmu "Vlakom prema slavi", Mike Medavoy, potpredsjednik kompanije United Artists, želio mi je pomoći u daljnjem glumačkom proboju. Takve ljude uvijek trebate držati uza se i on mi je tada ponudio ulogu u filmu "Pasji vojnici". Dustin Hoffman i ja smo trebali glumiti glavne uloge, a uz nas su trebali biti Nick Nolte i Michael Moriarty. Istovremeno mi bila ponuđena uloga u filmu "Zmijsko jaje" Ingmara Bergmana. Otišao sam Mikeu Medavoyu i rekao mu da ću prihvatiti ulogu u filmu "Zmijsko jaje", na što mi je on rekao da to baš nije dobra ideja. Odgovorio sam mu: "Mike, ne mogu odbiti priliku da radim s Bergmanom. Američki glumac dobije takvu ponudu jednom u životu i to se upravo sada dogodilo meni." Stra- šno se razljutio što nisam poslušao njegov savjet. Ne sjećam se da mi je Medavoy ikad više ponudio ulogu u nekom filmu. Zapravo, snimio sam još jedan film za njegovu kompaniju, ali da me želio, zvao bi me u vi- še filmova. Na kraju nisam glumio u "Pasjim vojnicima", nisam glumio u mnogo filmova. Umjesto toga glumio sam u nekoliko tzv. eksploatacijskih filmova, najviše da bih mogao financirati svoj prvi redateljski poku- šaj do kojeg nije ni do- šlo.

I tako sam ispao s liste traženih glumaca. A ne znam jesam li uopće bio na toj listi. Pretpostavljam da sam bio na nekoj potencijalnoj listi jer nikad dotad nisam glumio u nekom studijskom filmu koji je zaradio velik novac. Između snage i vječnosti Znam da sve to zvuči čudno. Ni "Vlakom prema slavi" nije zaradio osobit novac. Ni "Jahači na duge staze" nisu zaradili, pa ni "Ptica na žici" nije bio hit film, osobito ako se uzme u obzir da su Mel Gibson i Goldie Hawn glumili u njemu. To nije bio osobit film, ali je bio jako skup za tada- šnje okolnosti. Zapravo, jedini studijski film u kojem sam glumio i koji je na kraju zaradio bio je "Trka smrti 2000" iz 1975., koji je režirao Roger Corman. »ak i danas taj film donosi zaradu tako da razmišljaju o snimanju nove verzije.

Žalite li danas zbog toga što ste ljudima govorili da odjebu?

- Ne žalim što sam im to rekao, ali žalim što me dulje vrijeme nije bilo u hit filmovima. Ne mislim da je odjebavanje ljudi bio glavni problem. U redu, Medavoy mi nije dao ulogu u "Pasjim vojnicima", ali sam glumio u Bergmanovu filmu. Netko mi je svojedobno rekao da u životu moraš birati između snage i vječnosti, a ja sam odabrao vječnost. Kad sam izabrao Bergmana, izabrao sam vječnost. No sretan sam što sam se vratio, znao sam da će do toga kad-tad doći. Samo je trebalo da nadživim ostale glumce.

Dvogodišnji boravak u vojsci također je zanimljiv dio vaše karijere?

- Izaberu te i moraš im se pridružiti. Moraš smisliti način kako da izdržiš u vojsci jer ćeš u suprotnom završiti u Leavenworthu ili ispred streljačkog stroja. Sjećam se da se s pozivom u vojsku dobivao redni broj koji je počinjao slovima US, moj je bio US51466592. Oni koji su se dragovoljno javili u vojsku nisu imali oznaku US nego RA, Regular Army. Tada sam imao nadimak Kralj US-a jer su pozvani u vojsku najčešće prkosili a pritom nisu smjeli upadati u nevolje, što nije bilo lako. Ustvari, ako vojsku zamisliš kao velik krug, onda što si bliži centru to si bolji vojnik. Trik je bio u tome da lutaš rubom kruga, ponekad prekoračiš izvan, ali jednom dnevno morao si se naći u samom centru. Imao sam najživopisniju uniformu koju možete zamisliti. Odlično sam salutirao i znao sam kako trebam glumiti dobrog vojnika. Cijenili su me jer sam crtao neke stvari za vojsku. Ni jedan umjetnik neće se dragovoljno pridružiti vojsci pa ga jedino mogu mobilizirati. Sigurno takve uspomene ne bih imao da sam kojim slučajem završio u marincima ili usred neke bitke. Uopće nisam napustio Ameriku tijekom boravka u vojsci. Naučio sam sve vojničke vještine, postao strijelac, čak su me zvali stručnjakom. Prošao sam sve tjelesne pripreme, stalno sam laštio svoje cipele. Uglavnom, bilo je zabavno.

Čini se da je serija "Kung fu" poprilično promijenila vaš život. Napisali ste knjigu o tome i čini se da je kung fu otvorio vašu duhovnost.

- Siguran sam da me je odveo u drukčijem smjeru. Zbog serije "Kung fu" nisam prihvatio ulogu u filmu "Zaljubljeni Blume" i u još nekoliko filmova. Tko zna što bi bilo da nisam glumio u toj seriji. Znam da nisam odrastao da bih bio George Segal. Prva serija trajala je četiri godine, druga je trajala pet godina, između toga sam snimio jedan kung fu film, što znači da sam jedno cijelo desetljeće posvetio toj vještini. Što su poruke kung fua bile dublje, to su imale veći utjecaj na mene. Ne znam je li me "Kung fu" promijenio kao glumca, osim što sam dobio na iskustvu, više nego što je neki glumac ikada dobio. Pet dana u tjednu radio sam na njemu.

Kako se osjećate s obzirom na to da vas još uvijek povezuju s tom serijom?

- Nemam problema. Ne mogu se osjećati loše zbog toga što mi ljudi stalno prilaze na ulici i podsjećaju me na tu ulogu. Ako se na ulici zadržim više od pola sata, sigurno je da će mi prići neka osoba i reći mi kako sam promijenio njezin život. Ne mogu bježati od toga. Fascinacija tom serijom bila je takva da sam i ja bio iznenađen. Imao sam odličnu ulogu, priča je bila odlična, ali nisam mogao ni zamisliti kakav će interes izazvati. S druge strane, svakog je tjedna tu seriju gledalo između 30 i 40 milijuna ljudi. Nemoguće je snimiti film koji će gledati toliko ljudi. Mislim da će jako mnogo ljudi ponovo pogledati tu seriju nakon što vidi film "Kill Bill". Koliko čujem, prva sezona serije "Kung fu" odnedavno je u prodaji i već je rasprodana.

Kako vam se čini završna scena obračuna između vas i Ume Thurman?

- Sve dok nisam vidio film, nisam znao kakva je važnost te scene. U originalnom scenariju ta je borba trebala biti puno dulja, s puno skokova i letenja. Međutim, tijekom snimanja filma Tarantino je zaključio da su gledatelji već vidjeli dovoljno takvih scena. Ne u ovom filmu koliko u drugima. Kad je vidio “Matrix 2”, umorio se od takvih scena i nije želio snimiti “Matrix” ili “Tigar i zmaj”. A sigurno nije želio snimiti ni “Charliejeve anđele”. Zato je u posljednjem trenutku odlučio da scena borbe izgleda ovako kako izgleda. Na kraju sam ujutro došao na snimanje te scene, pokazao mi je osnovne pokrete i 20 minuta poslije već smo snimali tu scenu.