Ajde, i to smo dočekali... Beogradsko Tužiteljstvo za ratne zločine pokrenulo je istragu protiv novinara za koje se opravdano sumnja da su na samom početku devedesetih lažima i huškanjem poticali svoju publiku da odlazi ubijati u Hrvatsku i BiH, ili da barem baca cvijeće na odlazeće tenkove. Devetnaest godina u novinarskom životu nije malo, u toj struci satovi otkucavaju nešto brže nego u ostalima, pa je mnogo "kovača rata" u međuvremenu i pokrepalo, ali svejedno - dobro je da se takva istraga napokon događa. A još je bolje to što njome neće biti obuhvaćeni samo srpski i srbijanski novinari, nego i svi njihovi kolege iz Hrvatske i Bosne. Ono što ne valja jest to što zasad nije objavljeno tko su novinari koji sjede u "poroti", odnosno ekspertnoj komisiji istražiteljskog tima. Također, neće valjati ni ako se slične istrage ne pokrenu i u preostale dvije spomenute zemlje.

Najbolje bi, zapravo, bilo da se napravi devetočlano povjerenstvo iz sve tri države, s po tri predstavnika iz svake od njih (posrijedi bi, dakako, trebali biti novinari posve neupitnih karijera u predmetnom razdoblju) i da ljudi lijepo sjednu zajedno, pa krenu čitati, slušati i vagati. A za to vaganje treba im osigurati sve vage ovoga svijeta, od kontejnerskih, preko stočnih do apotekarskih. Jer - bit će tu svega, od okorjelih šovinističkih trovača misli koji i danas rade isto, preko ratnoprofitersko-karijerističke stoke nešto sitnijeg zuba, do niske medijske divljači koju su odmah 1990. stariji redakcijski kolege prestali nadgledati, učiti i usmjeravati nazad prema pravilima zanata, pa su se jadničci pogubili misleći da je ispravno sve što rade. Bit će tu potom i današnjih javnih uglednika koji su se u međuvremenu povukli iz medija, bit će i novinara koji su kroz ova dva desetljeća evoluirali u lijevo na(te)gnute demokrate, bit će bome i onih koji su naglo krenuli obrnutim smjerom (što ćemo tek s njima? spremaju li kakav novi rat?), ma kažem vam, svega će se tu naći...

Na kraju će, slutim, ostati samo imena najkrupnijih zvjerki, onih za koje ni rođena majka ne bi posvjedočila da nisu bili ratni huškači i sijači genetski modificirane mržnje.

A što ćemo onda s kaznama za njih? Besmisleno ih je danas, dvadeset godina kasnije, slati u zatvore, ma besmisleno im je i odrapiti novčane kazne za nešto počinjeno prije toliko vremena. Na kraju krajeva - pa nitko i ne može dokazati da je ijedan od njih ikoga konkretnog nagovorio na ijedno konkretno ubojstvo. Kazna, dakle, može biti samo simbolična.

Možda ne bi bilo loše da se, po svršetku istrage, u glavnim gradovima triju država, uz ulaze u nacionalne novinarske asocijacije, postave spomen-ploče s njihovim imenima i natpisom: "Ovo su novinari kojima niste smjeli vjerovati. Objasnite svojoj djeci zašto".