Hari VarešanovićS 49-godišnjim Harijem Varešanovićem razgovarali smo u njegovom rodnom Sarajevu, u gradu u kojem će za nekoliko dana održati i svečanu promociju svojeg novog albuma "Sreća". Taj bosanski pjevač, koji je ove godine osvojio i Grand Prix HRF-am vratio je svoju nekadašnju slavu koju je imao za vrijeme Jugoslavije kao frontman grupe Hari Mata Hari. Uz pravu tursku kavu, u jednoj od zabačenih sarajevskih ulica, Hari Varešanović prisjetio se zanimljivih detalja iz svojeg života i upoznao nas sa svojom srdačnom djevojkom, 40-godišnjom programerskom stručnjakinjom Jasminkom Ištuk.

EXTRA: Zašto ste za duet za pjesmu "Ne mogu ti reći šta je tuga" odabrali kao partnericu baš Ninu Badrić?
- Zato što najbolje pjeva na ovim prostorima. Ta pjesma na puno načina pruža pjevaču prostora da se pokaže. Duet se dogodio vrlo spontano. Ovo je bila naša prva suradnja, mi se jesmo poznavali, ali nismo nikada radili zajedno.
EXTRA: Album "Sreća" rađen je u nekoliko gradova. Zašto?
- Istina, radili smo u Londonu, Zagrebu, Sarajevu i Ljubljani zato što moje ideje nisu mogli realizirati samo na jednome mjestu. Morali smo primjerice i do Istanbula kao bismo mogli odsvirati neke stvari na instrumentima kojih ima samo tamo. Centrala je bila u Zagrebu kod Trulog u studiju iz razloga što je Zagreb najbolji centar zvuka i glazbenika u ovom dijelu regije. Ne mislim da je najbolji izvođački i autorski, ali tehnički je on sigurno najbolji. Radim tamo od 1986. Taj nam je studio donio neku magiju, pet milijuna ploča koje je prodala grupa Hari Mata Hari snimljeni su upravo tamo. U tom studiju je inače puno glazbenika koji rade s Ninom pa je tijekom snimanja navratila i ona, malo da vidi što radimo. Pustio sam joj nekoliko pjesama i nakon što je čula pjesmu za koju smo kasnije snimili duet, rasplakala se i rekla mi: "Hari, ja moram pjevati ovo". Bio sam oduševljen što se ona tako uhvatila. Otpjevala je samo jednom i rekao sam joj neka više ne pjeva. Toliko joj je duše dala iz prve. (Fotografija: Krasnodar Peršun)

Cijeli intervju pročitajte u tiskanom izdanju Extre