Poput Velikoga Gatsbyja, koji s terase svoga dvorca odozgo promatra sićušne uzvanike na balu, tako golemoj većini komentatora, građana i birača zadnjih dana, reklo bi se, izgleda Ivo Sanader, taj tobože veliki majstor "spina" (pitajte ljude - devetero od njih deset neće vam znati reći što ta riječ doista znači, ali će je i dalje naveliko koristiti; u tome je "spinov" najveći spin!) i opaki igrač koji smišlja barem dvadeset poteza unaprijed. A jedinu realnu dijagnozu dala je, u saborskoj "raspravi" o premijerovoj ostavci, Vesna Pusić: riječ je ili o kukavičluku, ili o nekoj gadnoj ucjeni.

Premijeri ne odlaze ovako kako je otišao Ivo Sanader: preko noći i bez ikakve naznake suvislog obrazloženja, usred krize na svim poljima, usred turističke sezone, napetosti sa Slovenijom i Europskom unijom, privatizacije brodogradilištâ, seljačke bune, idiotskim kadrovskim skandalom usred predsjedanja Vijećem sigurnosti UN... Takvo što može izvesti samo neko kukavičko prevarantsko đubre, a Sanader to - što god mi o njemu mislili - ipak nije. Drugim riječima, čovjek je po svemu sudeći ucijenjen nečim golemim, nečim njemu važnijim i većim od sve arogancije, samouvjerenosti, ambicije i političke lukavosti.

Većina sad tvrdi - povukao se zato da bi, kad Kosorica i njena vlada prdnu u rosu, nanovo osvanuo kao "deus ex machina" i nezamjenjivi spasitelj nacije. Ako je stvarno tako, onda je lik nepopravljivo glup: političar koji računa na glasove ljudi koje je iznevjerio i preko noći uvalio u još dublja govna od onih u kojima su do jučer bili, stopostotni je debil. Tko bi takvome dao glas da još jednom vodi državu, pa odustane na pola puta, čim osjeti da mu je nanovo došao "trenutak za novi početak"?! Političari, a pogotovo oni Sanaderova kova i debelokožja, ne čine samoubojstva tog tipa. Ljudi koji su u stanju svaki poraz uporno predstavljati kao nenadjebivu pobjedu svoje vizije, ne povlače takve poteze.

Mnogi sad budalasto očekuju da će nam štošta biti daleko jasnije nakon subotnjeg sabora HDZ-a. A neće. Niti će Sanader reći išta suvislo o pravim razlozima svoje nevjerojatne ostavke niti će mu partijski delegati zbog toga ogorčeno zviždati. Dapače, oduševljeno će pozdravljati njegovu mudru odluku i živog će ga - kako su to činili u četvrtak u Saboru - slaviti kao da je već pokojnik. I oni su, naime, zbunjeni poput nas, ako ne i više.

Može Sanader još sto puta reći da je samo htio šokirati Hrvatsku i Europu, ali - to nije njegov posao! To je posao Sache Barona Cohena, dovraga! Kad vas šokira Borat, Ali G ili Brüno, ne padaju dionice na burzi, turisti ne otkazuju rezervacije, građani ne strepe za egzistenciju... Osim toga, Cohen sa svakom svojom provokacijom i proizvedenim šokom postaje sve popularniji, a naš austrijski stilist ovim potezom odbojnim pravi i sebe i svoju stranku i našu državu. Koji bi to razuman političar napravio?

Samo onaj koji je ucijenjen nečim što mu je važnije od vlastitog, stranačkog i nacionalnog ugleda.