POTPUNO OPUŠTEN, nasmiješen i samouvjeren, Mamić se s obitelji odmara u potpunom miru austrijskog sela Bad Bleiberg u kojem se Dinamo priprema za novu nogometnu sezonuZdravko Mamić napravio je ove godine nešto što nikada nije - prestao se pojavljivati u medijima, a jedina iznimka bilo je povremeno pojavljivanje na službenim konferencijama Dinama, kluba u kojem je izvršni dopredsjednik. To je ponašanje rezultiralo time da ga mediji ne razvlače zbog njegovih izjava, Dinamo je postao prvak Hrvatske i osvojio kup, nema senzacionalnih kupovanja i prodavanja igrača i čini se da se Mamić potpuno povukao u drugi plan. Ipak, prošlog tjedna napravio je iznimku i uoči svog 50. rođendana pristao dati intervju za Nacional. Potpuno opušten u miru austrijskog sela Bad Bleiberg, u kojem se Dinamo priprema za novu sezonu, a Mamić se s obitelji odmara, sumirali smo njegov rad posljednjih godina. Lako se moglo zaključiti da ne žali ni zbog čega te da je jedva čekao da se ponovno pojavi u medijima.

NACIONAL: Otkako ste početkom godine prestali davati novinske i TV intervjue, Dinamo igra jako dobro i postao je prvak Hrvatske. Jeste li tada shvatili da vaša medijska šutnja ipak pomaže klubu?

- Ne. Činjenica je da sam svoju odluku o medijskoj šutnji objavio nakon poraza od Hajduka u Splitu i kad smo bili drugi na tablici, ali sve ostalo je koincidencija. Iz jednog kuta gledanja može se reći da je to bila mudra odluka, jer me je bilo puno u medijima, jer sam se time koncentrirao na ono što najbolje znam kako bih pridonio uspjesima kluba.

NACIONAL: Je li odluka o medijskoj šutnji bila vaša ili vam ju je netko savjetovao?

- To je bila moja odluka. U proteklih šest mjeseci ne samo da nisam govorio za medije nego nisam ni čitao novine, što je iznenađenje ako se zna da 30 godina kupujem novine već navečer, dakle one koje izlaze sutradan. To je navika, zaraza, i vrijeme nečitanja i nedavanja intervjua je bilo čišćenje za mene. Nemoguće je ostati u takvom stanju jer moraš biti informiran, ali za mene bi bilo bolje da takvo stanje postane trajno. Tada čovjek ima vlastitu glavu, vlastito mišljenje, jer u vremenu informacija i dezinformacija izgubiš vlastito mišljenje.

NACIONAL: Znači li to da biste mogli i dalje izbjegavati medije, ne davati intervjue i time izbjegavati napetosti koje su vaši intervjui izazivali?

- Mogao bih bez problema, ali to bi bio gubitak za sport u kojem radim pa, ako hoćete, i za vas medije te za našu publiku. Ako ja ne govorim, nema tko promovirati kvalitetne ideje u nogometu, nema tko inzistirati na promjenama. Ružno je da ja to sam o sebi moram reći, ali ja sam čovjek koji sam 38 godina na ovaj ili onaj način u Dinamu.

NACIONAL: Dio medija bio bi sretan zbog vaše šutnje, jer ne biste napadali i vrijeđali novinare. Bio bi sretan i dio nogometnih sudaca, jer ih ne biste napadali, i tako dalje.

- Odmah potpisujem stanje u kojem ja do kraja sportske karijere neću progovoriti ni riječ. Meni to ne bi bio problem. No, nije problem u meni nego u vašem pritisku. Ja sam vijest. I kad sam šutio, moje se prezime permanentno pojavljivalo po nekoliko puta dnevno u svakom listu.

NACIONAL: Da, ali ne u tako negativnom kontekstu, nego samo u sportskom.

- Ali recite mi koji su to ispadi koje sam ja napravio u cijelom svom životu i radu kao sportaš?

NACIONAL: Moglo bi se nabrajati, od vrijeđanja novinarke Romane Eibl do šamaranja Nikole Mandekića, šefa riječke POA-e.

- Ne negiram, to jesu ispadi, ali to je nešto kao dio svakodnevnice. Ne mislim da je to ni dobro ni lijepo, dapače, to nije u redu, ali daj Bože da su svi takvi, da je njihovo djelo dijametralno drukčije od takvog ponašanja. Mi smo ljudi od krvi i mesa. Ja sam, primjerice, sa šefom riječke POA-e danas izvrstan prijatelj jer smo i on i ja veliki ljudi i shvatili smo da je to bio nesmotren trenutak za obojicu. Što se tiče Romane Eibl i nekih drugih vaših kolega, ja nisam novinar i ne mogu ništa o tim ljudima reći ili napisati. Mogu im samo u lice reći ono što ih ide. Zamislite u kakvoj su oni prednosti u odnosu na mene. Možda su moji kriteriji krivi, ali ja iz toga ne bih stvarao slučaj, kao ni iz mog famoznog plesa i skidanja na aerodromu Pleso. Ja se tim ponosim i ponovno bih to napravio.

NACIONAL: Postoji li osoba u Dinamu koja vam može reći “vi ste, Zdravko, samom sebi super, ali javnost vas ipak ne doživljava tako”.

- Mislim da imate potpuno pogrešnu sliku koju slučajno ili namjerno želite stvoriti. Ja na ulici doživljavam sasvim suprotna iskustva. Svaki dan doživljavam da se ljudi poistovjećuju sa mnom. Tvrdim da, kad bi se napravila anketa, ja bih bio jedan od najomiljenijih ljudi u Hrvatskoj. Mene ljudi prepoznaju kao emotivca, kao borca za istinu i pravdu, kao humanista i kavalira. Malo je ljudi koje tako percipiraju, a mene percipiraju upravo tako. Nikad u životu nisam doživio neugodnosti, ili na stadionu ili na ulici, ali sam podijelio više autograma od svih političara i sportskih djelatnika zajedno u povijesti hrvatske države. Mene ljudi beskrajno vole. Ja noću, nakon utakmica, izlazim po diskotekama i restoranima, vraćam se kući u tri, četiri ili pet ujutro, sam, bez ikoga. To ne radi čovjek koji nije voljen i koji očekuje da će mu nanijeti zlo. Oko četiri ili pet ujutro moj prijatelj Ado Kožul i ja se vozimo doma, nađemo dobru glazbu na radiostanici, a onda se okrenemo, pjevamo i vozimo se do Karlovca i natrag. Da nas netko vidi, ja imam 50 godina, on blizu 70, rekao bi da je to za psihijatriju.ZA IGORA ŠTIMCA Mamić kaže da je ligu od 16 klubova htio samo zbog vlastitih interesa

NACIONAL: U vrijeme medijske šutnje borili ste se za Dinamo i svoje ideje, pa ste se sukobili s Igorom Štimcem oko uvođenje Lige 16. Možete li objasniti svoj odnos sa Štimcem, u kojem se već godinama red dobrih odnosa izmjenjuje s redom sukoba?

- Ja sa Štimcem nisam ni u kakvom sukobu. Mi smo isključivo u sukobu s idejama i programima. Osobno, nemam razloga o njemu misliti išta loše. Odličan nogometaš i reprezentativac, karizmatičan, elokventan i tako dalje. Međutim, njegovi projekti koje je radio kao predsjednik Udruge prvoligaša nisu bili pametni i dobri za nogomet. Normalno da sam se ja zalagao za ono što mislim da je najbolje. Međutim, mediji nisu ulazili u srž naših programa nego su promovirali naš sukob na osobnoj razini, spominjući rat Mamić - Štimac. Zapravo je to bio rat programima, njegov je program bio Liga 16, a moj Liga 10 četverokružno, maksimalno Liga 12. Njegov program je bio igranje utakmica nedjeljom u popodnevnom terminu, moj program je bio da se igra i petkom i subotom i nedjeljom. Ja ću za utakmicu pretkola Lige prvaka protiv Pjunika dobiti 300 tisuća kuna, a za 18 utakmica, koliko je HTV prenosio utakmice Dinama, dobio sam 200 tisuća kuna. Štimac je cijelu svoju misiju stavio u promociju vlastitog interesa. Izručio nas je televiziji kako bi ojačao svoj status na HTV-u kao komentator i kako bi stvorio medijski imidž, a Ligu 16 je promovirao kako bi senzibilizirao male sredine i skupštinske delegate koji će srušiti Vlatka Markovića i postaviti njega za predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza. Ja sam čak bio spreman, budući da mene ne interesira ništa osim Dinama, podržati ga na njegovu putu. Rekao sam mu da ću ga podržati u namjerama da postane predsjednik HNS-a, ali kada za to dođe vrijeme, jer nije mogao očekivati od mene da rušim rukovodstvo HNS-a za koje sam dva mjeseca ranije digao ruku. No na slijedećim izborima, rekao sam mu, lobirat ću za njega.

NACIONAL: Tvrdite li i sada da ćete ga podržati na sljedećim izborima?

- Ne, više ne, jer je on sve kompromitirao. Sve je htio postići prijekim putem. Pa i ta njegova emisija “Volim nogomet”, nigdje nema na svijetu da možete pet ili šest utakmica gledati besplatno na TV-u. Pa tko će onda pametan doći na stadion i kupiti ulaznicu kada u isto vrijeme besplatno kod kuće gledaš šest utakmica.

NACIONAL: Odnosno, kako ste svojedobno rekli, “frajer drži kokice u jednoj ruci, komada za čuču u drugoj i doma gleda televiziju”.

- Upravo tako. Osim toga, Štimac je bio predsjednik svih klubova prve lige, ali on nije tako djelovao jer je za njegova mandata liga bila podijeljena. On je formirao upravni odbor Udruge prvoligaša od svojih prijatelja i tu nije bilo predstavnika Dinama, Slaven Belupa, Osijeka.

NACIONAL: Razgovarajmo onda o strategiji, a privatizacija klubova je dio strategije spašavanja hrvatskog sporta. Zašto se Dinamo ne privatizira, zašto vi ne biste postali većinski vlasnik Dinama?

- Privatizacija kao ekonomska kategorija je najispravnija stvar, ali, u praksi, ona u Hrvatskoj ne može zaživjeti. Jedini čovjek i jedina kompanija koja je sposobna privatizirati hrvatski klub su Todorić i Agrokor.

NACIONAL: Na što ste potrošili novac zarađen prodajom nogometaša Dinama u inozemstvo?

- Taj se novac troši za opstojnost kluba. Isključivo na opstojnost. Mi smo u zadnje dvije godine kupili igrače za više od 20 milijuna eura. Zatim, mi svi u Dinamu živimo od tih transfera. Na stadionu imamo 200 zaposlenih, naš mjesec počinje isplatom 200 plaća. Na to dolazi oko osam milijuna eura, odnosno 60 milijuna kuna godišnje, koliko stoje plaće igrača, nagrade i premije te njihove ugovorne rate.S MARIOM MANDŽUKIĆEM na pripremama u Austriji, za kojeg Mamić jamči da neće otići iz Dinama do zime i da ga veseli što nije otišao nakon prve ponude iz inozemstva

NACIONAL: Nitko ne sumnja da želite da Dinamo postane uspješan europski klub, ali padate na sitnicama. Kad je Arsenal kupovao Eduarda da Silvu, tražio je medijsku šutnju, inače ga neće kupiti, što je poštivano. Zašto Dinamo ne može isto nego dopušta medijsku halabuku oko odlaska ili ostanka Marija Mandžukića?

- Dinamo je organizacijski primjer za 80 posto klubova svijeta, ali ne može sve biti idealno. Naravno da nam nije trebao slučaj Mandžukić, ali to se ne može kontrolirati. Ni Bog vam ne može sada objasniti kako je i zašto došlo do toga. Prvo, Mandžukića već tri mjeseca mediji sele u inozemstvo, jednostavno su htjeli isprovocirati slučaj Mandžukić i destabilizirati Dinamo. Mandžukić nije davao nikakve izjave do prije 20 dana i on je podlegao tom virtualnom svijetu.

NACIONAL: Može li se sa sigurnošću reći da Mandžukić ove godine neće napustiti Dinamo?

- Takva su pitanja nepotrebna. Pa tko je mogao očekivati da će premijer Sanader podnijeti ostavku? Ne znate što vas sutra čeka. Tražite od mene da se izjasnim, a onda mi kažete da mi je bolje da šutim.

NACIONAL: Tražim da se izjasnite jer vas navijači često vrijeđaju, što je sramotno, zato što ste rekli da nema prodaje igrača, a zatim ih ipak prodate.

- Uvijek će me loviti zbog izjava. Jamčim da Mandžukić neće otići do zime, ali tko kaže da Mandžukić neće ostati sljedećih 10 godina u Dinamu? Veseli me to što je Mandžukić igrač koji nije iskoristio prvu inozemnu priliku.

NACIONAL: Zašto ste na razini Zagreba medijski podržali Milana Bandića i SDP na izborima, dok ste na državnoj razini podržali Ivu Sanadera i HDZ?

- Sportaši se ne bi trebali svrstavati uz neke političke opcije. Ali ista ta politika, kao što je HDZova politika, od prvog dana nastanka hrvatske države pomagala je hrvatskim sportašima i bilo bi licemjerje i svinjarija ne reći im hvala. Uz sve rizike da u tom trenutku dobijemo po prstima zbog izjašnjavanja, jer sutra će doći druga opcija na vlast i dati nam po guzici, moj moral mi ne dopušta da ne kažem hvala. I premijer Sanader i pokojni predsjednik Tuđman, i HDZ-ove vlade su sklone sportu te smo mi osjećali dužnost da im kažemo hvala. I na to smo ponosni. Što se tiče grada, činjenica je da je na vlasti suprotna politička opcija, ali postoji čovjek koji se zove Milan Bandić i koji se svaki dan deklarira kao poštovatelj sportaša. Prema tome, opet mu moraš reći hvala. To nije politika, to je hvala njihovim djelima.

NACIONAL: Djela su gradski novci u proračunu Dinama.

- Pa normalno, ali ne samo u proračunu Dinama, nego i u proračunu Cibone, rukometnog kluba Zagreb i tako dalje.

NACIONAL: Ali najviše Dinamu.

- Zar mislite da bi u Münchenu neki seoski klub trebao dobiti više od Bayerna? Dinamo ne dobiva ni jednu lipu više no bilo koji drugi sportski klub iz Zagreba, po sportskim kriterijima koje je netko napravio.

NACIONAL: Je li vas šokirala ostavka premijera Sanadera?

- Znao sam ga osobno. Mislim da me samo smrt oca šokirala jednako kao njegov odlazak. Ja luđački volim Hrvatsku i nije mi svejedno tko tu Hrvatsku vodi. On je bio div i još nismo svjesni koga smo izgubili. Ja se rijetko prevarim, imam zastrašujuću intuiciju. Kad sam čuo vijest, bio sam konsterniran, a nakon nekoliko sati počeo sam pjevati “Bože, čuvaj Hrvatsku”.