Renato BaretićNeikke L., 40-godišnja Estonka, nakon više od desetljeća i pol neuspješnih pokušaja prirodnim načinom, skupa se s mužem odlučila upustiti u avanturu zvanu umjetna oplodnja. Sedam su puta odlazili na vađenje jajnih stanica, oplođivanje i vraćanje u maternicu, sedam su puta plakali kad bi Neikke dva tjedna kasnije dobila mjesečnicu... Onda su rekli: još ovaj put i gotovo. I, iz osmog pokušaja – uspjeli! Danas, međutim, Neikke želi pobaciti svoj tek dva mjeseca stari i godinama željeni plod! “Ne želim roditi dijete u Europi u kojoj nema Ive Sanadera”, kaže ona, dok suprug Kimmi potvrđuje zajedničku odluku nijemim kimanjem... Priča o Nikki i Kimmiju tek je jedan od slučajeva šokantne pandemije i globalnog širenja virusa tzv. sanaderske gripe. Diljem planeta, naime, otkako se proširila vijest o političkom suicidu dojučerašnjeg hrvatskog premijera, ljudi povlače sulude autodestruktivne, gotovo samoubilačke poteze – jedni iz očaja i osjećaja izgubljenosti te besmisla, drugi da iskažu solidarnost s njime, kao onomad s mladim Wertherom.

POČNIMO IPAK OD HRVATSKE, ODAKLE JE KRENULA I PANDEMIJA: Jadranka K. (56), rodom iz Lipika a već neko vrijeme nastanjena u Zagrebu, na sam je svoj rođendan još malo skratila kosu i odlučila postati, prema vlastitim riječima - muškarčinom. U katoličkoj zemlji punoj predrasuda, gdje se crkvu sluša više nego radio, takav je potez ravan skoku u bezdan. Njezin i Sanaderov dugogodišnji bliski suradnik Andrija H. (65) na sva je usta istog dana veličao lik i djelo Maksa Luburića te ustvrdio da Josip Broz Tito nije bio Hrvat, i to sve u – beogradskim novinama! A ono što najviše zabrinjava jest činjenica da zaražene osobe nisu ni hospitalizirane, kamoli izolirane! I eto, samo dan kasnije, dobrih četiristo kilometara južnije, Zadranin Mladen G. (51) popio je, za svaki slučaj, veću količinu lijekova protiv gripe, ali se svejedno na nekoj lokalnoj pučkoj veselici na koljenima provlačio kroz publiku pjevajući refren “Reka bi ti riči dvi – dušo moja, fališ mi!”. Lokalni stručnjaci odmah su s terena u ministarstvo zdravstva javili kako “sanaderska gripa” ima i neke simptome teške alkoholiziranosti (čovjek, naime, vidi duplo: umjesto najavljene “riči dvi” izgovara četiri), ali ministar Milinović ni ovaj put nije reagirao sukladno napucima Svjetske zdravstvene organizacije i samoga UN-a. Ni Mladen G. tako nije ni hospitaliziran niti izoliran, iako su svi simptomi ukazivali na takvu potrebu. Bilo je, stoga, dovoljno tek petnaestak sati da se virus proširi i na susjednu te prijateljsku Sloveniju: Ljubljančanin Janez J. (51) koji je i ranije pokazivao znakovite simptome “sanaderske gripe” (sam je sebe, naime, već neko vrijeme nazivao “bivšim premijerom”) prigodom ženidbe s dvadesetak godina mlađom damom (koja zasad ne pokazuje nikakve simptome zaraženosti i ne proziva se ni budućom premijerkom niti muškarčinom) izjavio je, prema nekim izvorima, kako “u životu svakog čovjeka postoje trenuci za novi početak”. Dokazujući još jednom kako, unatoč članstvu u Europskoj uniji, nije umakla daleko od Balkana, ni Slovenija nije hospitalizirala svojeg prvozaraženog... Srećom, zaraza se nije proširila – barem koliko je poznato – na ostatak Europe, ali je virus na neobjašnjiv način pronašao put do – Pacifika. I to s obje njegove strane! Prvo je, na zapadnoj obali oceana, bolešću vidno shrvani Pjongjanžanin Kim J. I. (67) dao ispaliti zadnjih sedam rashodovanih i tobože opasnih ruskih raketa u japansko more, a potom je, na istočnoj strani oceana, Siseljanka (naime – stanovnica Cicelyja) Sarah P. (45) debelih 18 mjeseci prije isteka mandata dala ostavku na mjesto guvernerke američke savezne države Aljaske, bez ikakva konkretnog obrazloženja. Moskovljanin Vladimir P. (56) istog je dana, izmučen visokom temperaturom i jakim kašljem, ničim izazvan dopustio Americi prolaz preko ruskog teritorija prema Afganistanu...

VIRUS GRIPE HRIV01IS, KAKO VIDIMO, NEZAUSTAVLJIVO SE ŠIRI SVIJETOM. Krajnje posljedice njegova djelovanja još su nepoznate, ali već i dosad uočeni simptomi sugeriraju opasnost: naprasno odustajanje od svake individualne i socijalne odgovornosti, odbijanje obrazlaganja vlastitih postupaka, prepuštanje vlastitih poslova još i manje sposobnim ljudima, pretvaranje jednoga Milinovića u jednog od najmoćnijih ljudi države koja bi u Europu, guranje luburićevca Hebranga na Pantovčak, pravljenje ludim uopće – sve su to uvjerljivi znaci da nova bolest nije nimalo bezazlena te da se moramo maksimalno angažirati na pronalaženju cjepiva te osmišljavanju metoda profilakse, odnosno prevencije daljnjeg širenja. Nažalost, umjesto toga, znanstvenici se još uvijek prepiru tko je prvi otkrio novi virus i treba li se bolest zvati “sanaderska gripa” ili “ivlje ludilo”... Ostavimo to pitanje lingvistima, a medicina i znanost neka se pod hitno uhvate zaštite, ne samo ljudskih života i zdravlja, nego i funkcioniranja kompletne civilizacije. Ne zaustavimo li na vrijeme HRIV-01-IS, nije daleko dan kad će, recimo, pilot jumbo-jeta usred prekooceanskog leta ustati, navući prsluk i padobran, izići iz kabine pa sa smiješkom obznaniti putnicima i posadi: “Ja sam u ovom poslu već 20 godina, dokazao sam se i na domaćim i na međunarodnim letovima, ali u životu svakog čovjeka dođe trenutak za novi početak. Želim vam i dalje ugodan let, možete vi to sami. Za početak, predlažem da na moje mjesto u kokpitu sjedne glavna stjuardesa, a kopilot neka joj bude, recimo, ovaj gospodin velikog nosa. Eto, sretan vam put i doviđenja, možda se vratim.” To se, zapravo, možda već i događalo zadnjih tjedana, ali nažalost, osim onog djeteta u bolnici, nema preživjelih koji bi nam mogli i znali ispričati barem koliko su dugo stjuardese upravljale airbusovima prije kolektivnog pada u tamni ocean...