Boris Beck"Kad srce kaže dijete - vlada kaže ne", rekla je u Saboru zastupnica SDP-a Milanka Opačić ljuta na HDZ-ov zakon o umjetnoj oplodnji koji predviđa da se zabilježi ime donatorice jajne stanice, da se ne zamrzavaju embriji i da se nekako osigura da dijete po rođenju ima dva roditelja.

HDZ-ov "ne" je mlitav kao i cijela njegova vladavina: zastupnici se nisu potrudili čak niti doći na posao pa nije bilo kvoruma za izglasavanje zakona. A što kaže srce? Moram odmah reći da sam vrlo natražan, zaostao i potpuno nesuvremen čovjek te da smatram točnom definiciju riječi "majka" kako stoji u hrvatskom rječniku: majka je žena koja je rodila dijete. Ta definicija - koja je ljudskoj rasi dobro služila milijun godina - sada više ne važi. (Slučajeve kad bi žena odgajala dijete koje nije njezino jezik je riješio jednostavno: postoje pomajke i maćehe kao što postoje poočimi i očuhi.)

A vidi sad vraga! S jedne strane postoje neplodne žene koje bi željele biti majke, a s druge plodne koje to ne žele biti; ove plodne mogu biti "donatorice jajašca" koja će onda roditi ove prve i biti djetetu "prave majke". U obratnom slučaju, kada žena ima jajašce, a ne može iznijeti trudnoću, imamo "biološku majku" koja daje jajašce i "surogat majku" koja pruža uslugu trudnoće i rađanja. Ista transakcija - vađenje jajašca, oplodnja u laboratoriju i usađivanje zametka u drugu maternicu - ima posve suprotne učinke: u jednom slučaju vlasnica jajašca ima sva prava "biološke majke", u drugome nikakva prava "donatorice jajašca"; prva rodilja je nevažna "surogat majka", a druga "prava majka". O čemu to ovisi? O tome što kaže ženino srce. Rečenica s početka sada glasi: "Kad srce kaže majka - onda si majka; a kad kaže ne - onda nisi."

S muškarcima je također komplicirano, ali malo drugačije. Oplodi li muškarac ženu uživo, ona ima pravo roditi dijete i prisliti ga da ostatak života ispunjava sve obveze "biološkog oca". Ne želi li roditi dijete, on nema nikakva prava da postane "biološki otac". O čemu ovisi muškarčev status? O tome što kaže ženino srce. Rečenica s početka glasi: "Kad srce kaže da si otac - onda jesi; a kad kaže ne - onda nisi."

Može muškarac poželjeti i da sam regulira status pa da bude tek "donator sperme". Da, ali onaj Šveđanin je iz kurtoazije pristao da se njegovim sjemenom oplodi njegova prijateljica lezbijka kako bi sa svojom suprugom imala dijete; lezbijke su se poslije razvele, a sud je odlučio, jer dijete nije imalo "pravog oca", da mu je "donator sperme" zapravo "biološki otac" sa svim pravima i dužnostima.

U ta pitanja srca nije ušao ni HDZ-ov zakon ni SDP-ovi amandmani jer zakon i nije pitanje srca nego legalizacije prakse koja je zahvatila i Hrvatsku, a to je da se dijelovi tijela kupuju i prodaju. Zašto i ne bi? Ako jedni izlučuju obilje sperme i jajašaca i ne znaju što bi s njima, zašto ih ne bi prodali onima koji će za njih dobro platiti - i tako postati "pravi očevi" i "prave majke" koji će "svojoj djeci" sve priuštiti (osim toga da im rode "biološku braću" zamrznutu tijekom procesa umjetne oplodnje; ne može čovjek sve stići).

Rečenica SDP-ovke s početka teksta sada odjednom glasi: "Kad kapitalizam kaže dijete - vlada kaže ne". Budući da je vlada najprije rekla "ne" i kad je kapitalizam rekao "kriza" i kad je kapitalizam rekao "radna nedjelja", pa je na kraju ipak rekla "da", mogu umiriti Milanku Opačić. Reći će vlada "da" i djetetu na kraju. I smrti, čim SDP i HSLS zatraže ozakonjenje eutanazije.