PREMIJER JOSÉ LUIS ZAPATERO Socijalistički prvak namjerava razbiti katoličke tabue koji i dalje vladaju Španjolskom, a usprkos protivljenju dijela javnosti na raspolaganju za taj zadatak ima još pune tri godine premijerskog mandataKad je prije pet godina kao novi premijer preuzimao vlast, španjolski socijalistički prvak José Luis Zapatero uzeo si je za zadatak ne samo da u skladu sa svojim lijevim uvjerenjima mijenja zemlju u ekonomskoj sferi, u sferi socijalnih i sindikalnih prava, nego je odlučio i mijenjati konzervativnu prirodu španjolske katoličke nacije te razbiti razne tabue koje je Katolička crkva stoljećima u Španjolskoj gradila, a prethodne demokratske vlade u 30-ak godina nakon pada diktatorskog režima Francisca Franca nisu ih imale snage ili htjele promijeniti. Liberalizirao je razvod braka, ozakonio homoseksualne veze i dopustio homoseksualcima da posvajaju djecu. A sad se latio najosjetljivijeg pitanja - pobačaja.

Gotovo četiri desetljeća Španjolska je bila pod fašističkom diktaturom generala Francisca Franca, ekstremnog desničara, koji je na vlast došao nakon vojne pobune i krvavog građanskog rata, koji je potom smaknuo brojne političke protivnike i uveo samovladu uz podršku vojske, desničara i Katoličke crkve. Španjolsko društvo organizirao je u skladu s najkonzervativnijim crkvenim naucima, a to se najbolje vidjelo po položaju žena. One su bile ljudi drugog reda, potpuno podložne muškarcima. Bez muževa odobrenja žena se nije mogla baviti nikakvom ekonomskom djelatnošću, nije se smjela čak ni zaposliti, niti imati ikakvo vlasništvo, pa ni putovati. To se muževo odobrenje zvalo “permiso marital”. U Španjolskoj je razvod braka bio zabranjen, pobačaj se smatrao kriminalnim djelom, a ženska neravnopravnost očitovala se u nizu zakona. Za preljub žene su bile mnogo oštrije kažnjavane nego muškarci. Zakon je bio vrlo permisivan i prema silovateljima: žrtva je na sudu morala dokazivati da se herojski branila od napasnika ako je htjela da on bude kažnjen, jer su sudovi često oslobađali silovatelja s obrazloženjem da su žrtve svojim ponašanje ili odijevanjem poticale napadača na silovanje. Svi su se brakovi morali sklapati u crkvi, a ako je i jedan od supružnika bio katolik, brak je bio nerazvrgljiv.

Tek nakon Francove smrti 1975. počele su promjene koje su poboljšale položaj žena. No u prvih sedam godina na vlasti su još bili konzervativci koji su vrlo sporo uvodili takve promjene. “Permiso marital” ukinut je odmah nakon Francove smrti, a razvod braka uveden tek 1981., i to pod posebnim uvjetima, pa su sudovi razvrgavali brakove tek ako su muž i žena dokazali da najmanje dvije godine ne žive zajedno, što je u usporedbi s drugim zapadnim zemljama bilo vrlo restriktivno. U Francovoj Španjolskoj homoseksualnost je bila protuzakonita, a oštri zakoni bili su strogo provođeni. Zakon je 1954. i pooštren. Muškarci uhvaćeni u homoseksualnim vezama bili su zatvarani u posebne robijašnice - galerias de invertidos (zatvori za perverznjake). Taj Francov zakon bio je znatno ublažen tek 1979., ali ne i ukinut. Iako su u prvim godinama nakon Francove smrti neki zakoni ipak djelomice liberalizirani, i dalje su bili poprilično restriktivniji nego u drugim zapadnim zemljama, a to se pripisivalo značajnom utjecaju Katoličke crkve. Kad je 2004. došao na vlast, Zapatero je to odlučio promijeniti upravo u sferi koja se tiče braka, seksa, ljubavi, odnosa među partnerima. A odlučio je i ojačati položaj žena u španjolskom društvu, pa je u vlastitu vladu uveo znatno veći broj žena nego ikad prije, čak je i ministarstvo obrane dao ženi.

Državna uprava na svim razinama mora metodom pozitivne diskriminacije zapošljavati sve veći postotak žena. Zapatero je čak donio i propis da s državom mogu poslovati samo poduzeća koja u upravi imaju određeni postotak žena. Neposredno nakon dolaska na vlast liberalizirao je zakon o razvodu braka, koji se sada može lako dobiti uz minimalne restrikcije. A već 2005. – unatoč snažnom protivljenju Crkve - donio je zakon o istospolnim brakovima i pravu takvih bračnih parova da posvajaju djecu. Zakonodavstvo je nekoliko puta mijenjano povećavajući prava homoseksualaca i u vezi s posvajanjem djece u inozemstvu, deklariranjem spola pred državnim tijelima, a posebno kad je riječ o medicinski potpomognutoj oplodnji, koja je u Španjolskoj dostupna i lezbijskim parovima. Sada se Zapatero latio i posebno osjetljivog pitanja pobačaja. U Francovo doba pobačaj je bio najstrože zabranjen, ali se, naravno, ilegalno obavljao, pa se računa da je u vrijeme Francove smrti 1975. u Španjolskoj bilo 350.000 ilegalnih pobačaja. Španjolska je imala relativno jedan od najvećih brojeva pobačaja u odnosu na broj stanovnika u Zapadnoj Europi, velikim dijelom i stoga što su u Francovoj Španjolskoj bile postavljene i velike restrikcije za kontracepciju.KARDINAL ANTONIO CAÑIZARES, na snimci s papom Benediktom XVI., žestoki protivnik Zapaterove politike

Zakon o pobačaju donekle je liberaliziran 1985. za vrijeme prve postfrankističke socijalističke vlade premijera Felipea Gonzaleza, ali je - zbog otpora crkve i konzervativaca - i dalje bio kudikamo restriktivniji nego u drugim zapadnim zemljama. Pobačaj je i dalje bio dopušten samo u izvanrednim situacijama, do 12. tjedna trudnoće samo u slučajevima začeća pri silovanju, koje je moralo biti prijavljeno policiji, a do 22. tjedna ako je fetus deformiran, a to potvrde dva liječnika. U svim drugim slučajevima pobačaj je bio kazneno djelo, a oni koji su ga činili, a i žene koje su imale pobačaj, mogli su završiti u zatvoru, što se, međutim, događalo vrlo rijetko. Čak ni dopušteni pobačaji nisu se obavljali u državnim bolnicama. Sada je Zapatero odlučio pobačaj zakonom iz kaznenog djela pretvoriti u žensko pravo, što je za španjolsko društvo golem preokret. Njegova je vlada pripremila krajnje liberalan zakon, o kojem se već dva puta raspravljalo u parlamentu, pa je prvo čitanje prošao ove zime, a drugo u svibnju. Najavljeno je da će se o zakonu u parlamentu glasovati ujesen, a opće je uvjerenje da će zakon proći, jer Zapatero ima u parlamentu potrebnu većinu. Po tom zakonu žene imaju pravo na pobačaj do 14. tjedna trudnoće na vlastiti zahtjev, bez ikakvih restrikcija.

I nakon tog roka postoji mogućnost prekida trudnoće u određenim socijalnim i medicinskim okolnostima propisanim zakonom. Kontroverze, međutim, izaziva odredba u nacrtu zakona koja to pravo daje ne samo punoljetnim ženama, nego bez ikakvih restrikcija i maloljetnicama kad navrše 16 godina, pa one mogu same zatražiti pobačaj, a da o tome i ne obavijeste roditelje. Mnogi smatraju da se to maloljetnicama ne bi smjelo dopustiti da o tome same odlučuju, da bi o tome morale odlučivati zajedno s roditeljima, koji moraju biti ne samo obaviješteni, nego i dati odobrenje. Zakon izaziva brojne polemike, jer konzervativci smatraju da je preliberalan i nije u skladu s općim stavom Španjolaca, među kojima dominiraju katolici, a utjecaj Katoličke crkve i dalje je velik, iako su na misama crkve iz godine u godinu sve praznije. Konzervativci ukazuju na paradoksalnost tog zakona prema kojem se maloljetnicama daje pravo da same odlučuju o pobačaju, a po španjolskim zakonima maloljetnici nemaju pravo do 18. godine kupiti alkohol. Liberali su na to odgovorili sličnim kontraargumentom, podsjetivši da u Španjolskoj maloljetnici imaju pravo sami odlučiti o vrlo teških operacijama kao što su transplantacija srca ili kemoterapija, a sad im se zabranjuje da odluče o pobačaju, koji “nije ništa teža procedura od implantacije silikona u grudi”, a i o tome maloljetnice u Španjolskoj mogu odlučivati same. Debata o tom pitanju sve je oštrija, pa se u nju posredno uključila i Crkva, koja inače nastoji biti diskretna da ne izazove protureakcije, pa pušta konzervativne katoličke autore i intelektualce da govore u njeno ime.

Ipak, neki visoki španjolski prelati, npr. kardinal Antonio Cañizares, žestoko su se usprotivili zakonu o pobačaju. Konzervativci upozoravaju da mu se protivi većina španjolskih građana - ispitivanje javnog mnijenja što ga je objavio dnevni list La vanguardia pokazuje da mu se protivi 70 posto ispitanika. Liberali pak tvrde da se od tog liberalnog članka o maloljetničkim pobačajima ne smije odustati, jer je on važan u Španjolskoj gdje mlade generacije žive sasvim drukčije od konzervativnih roditelja, pa bi mnoge djevojke koje rano imaju spolne odnose i zatrudne mogle upasti u neugodne životne i pravne situacije ako bi o tome odlučivali njihovi konzervativni roditelji. Zanimljivo je da se u toj raspravi na neobičan način u središtu pozornosti našao i sam Zapatero. On ima dvije kćeri, Lauru koja će upravo navršiti 16 godina, te Albu koja ima 14. U jednom intervjuu postavljeno mu je pitanje kako bi se osjećao kad bi mu kći napravila pobačaj, a da ga za to ne pita. Zapatero je odgovorio da bi mu bilo draže kad bi mu kći o tome sve rekla, te da je dužnost roditelja da s djecom uspostave takav odnos da im djeca mogu reći i takve stvari. Ali je dodao: “Na kraju je ipak odluka na osobi koja mora odlučiti hoće li sama prekinuti svoju trudnoću ili neće.” Iako će liberalni zakon o pobačaju najvjerojatnije proći u španjolskom parlamentu, ima mišljenja da bi ta odredba ipak mogla biti ublažena jer joj se protivi i 60 posto socijalističkih birača.

ZAPATEROVA VLADA Polovicu ministarskih položaja drže žene: poptredsjedničko mjesto, ekonomiju, vanjske poslove, obranu, poljoproivredu i ribarstvo, znanost i inovativnost, zdravstvo, kulturu, stanogradnju i ravnopravnostPo tom amandmanu, ako bude podnesen, maloljetnica bi o svojoj namjeri morala obavijestiti roditelje, ali bi odluka i dalje ostala samo njezina. Zapatero navodno priprema još dva kontroverzna zakonska prijedloga: jedan od najliberalnijih zakona na svijetu o istraživanju matičnih stanica, što će sigurno izazvati otpor konzervativaca i Crkve, i legalizaciju eutanazije, što će također uznemiriti Crkvu. Odnosi Zapatera i Crkve već su i sad zategnuti, bit će sigurno još i gori, ali on i dalje radi ono što smatra nužnim. Stav Crkve ga odviše ne zanima i stoga što ga crkva zbog odnosa snaga u parlamentu ne može spriječiti da radi što je naumio. Mandat mu traje još tri godine, a u tom razdoblju on može još mnogo činiti u radikalnom mijenjanju katoličke Španjolske.