Objavljeno u Nacionalu br. 714, 2009-07-21

Autor: Eduard Šoštarić

PREDSJEDNIKOVA PUTOVANJA bez odjeka

Vladin bojkot Mesićeve misije

PREDSJEDNIK STIPE MESIĆ jedini je političar koji je upozoravao kako se hrvatsko gospodarstvo mora probiti na tržišta Azije, Afrike, Bliskog istoka i Kine, a dugogodišnje ignoriranje Mesićevih poziva Vladi sada je došlo na naplatu

KUBANSKI KOLEGA S kubanskim predsjednikom Raúlom
Castrom susreo se u EgiptuKUBANSKI KOLEGA S kubanskim predsjednikom Raúlom Castrom susreo se u EgiptuKad hrvatski predsjednik Stjepan Mesić napusti predsjedničku dužnost početkom iduće godine, nitko mu neće moći osporiti da je u oba svoja mandata bio jedini državni dužnosnik koji je na vrijeme upozoravao kako hrvatska gospodarska diplomacija ne funkcionira i da je hrvatsko gospodarstvo propustilo niz prilika na tržištima Azije, Bliskog istoka i Afrike, odnosno tamo gdje može biti konkurentno. I ne samo to, Mesić je za razliku od hrvatske vlade pokazao da je na vrijeme znao procijeniti strateške interese Hrvatske u vezi s energetikom, prvenstveno uključenje Hrvatske u projekt DružbAdria i potrebu za izgradnjom LNG terminala za ukapljeni plin. Vlada je potpuno zatajila na oba projekta, jer nikad nije imala strategiju razvoja bilo čega u Hrvatskoj.


Boravak predsjednika Mesića na nedavnom skupu nesvrstanih u Egiptu također je obilježen razgovorima o gospodarskoj suradnji Hrvatske sa zemljama članicama toga pokreta. Kako je doznao Nacional, hrvatski predsjednik razgovarao je s alžirskim državnim vodstvom o sasvim konkretnim projektima za hrvatske tvrtke koji bi se trebali ostvariti već do konca godine. U Turkmenistan uskoro odlazi veliko gospodarsko izaslanstvo predvođeno ljudima iz predsjednikova ureda kako bi konkretiziralo razgovore na državnoj razini koji su se odvijali u posljednjih godinu dana. Mesić se susreo i s kubanskim predsjednikom Raúlom Castrom i najavljena je mogućnost da hrvatski predsjednik ove jeseni i službeno posjeti Kubu, a putovanje bi se povezalo s njegovim boravkom u UN-u. Zanimljivo, možda i najkorisnije gospodarske inicijative tijekom boravka u Egiptu hrvatski predsjednik je imao s državnim vodstvima zemalja jugoistoka Europe, koja su na sastanku također bila u svojstvu promatrača. Budući da su sjedili kao promatrači jedni pokraj drugih, razvila se živa rasprava o tome kako bi zemlje bivše Jugoslavije trebale na neki način formirati zajedničke konzorcije s kojima bi izlazile na velike natječaje u zemljama u razvoju.

Pokazalo se da samostalno teško dolaze do poslova. Također, na marginama sastanka čelnici zemalja jugoistoka Europe raspravljali su i o suradnji na području vojne industrije i mogućim zajedničkim projektima. Bit vladavine donedavnog premijera Ive Sanadera svodila se isključivo na vanjsku politiku, ulazak Hrvatske u NATO i EU, rasprodaju državnog blaga kako bi se namirile brojne socijalne skupine glasača, dok je gospodarstvo za Sanadera bilo potpuna nepoznanica. Kad je postao svjestan katastrofalne ekonomske situacije do koje je svojom politikom doveo državu, jednostavno je otišao. Država za usluge i proizvode poduzetnika više ne plaća na vrijeme. Upravo su poduzetnici u posljednjem desetljeću u Hrvatskoj stvorili izopačeni ekonomski sustav u kojem je poslovanje s državom ključ financijskog uspjeha, a država je svesrdno podržavala takvu ekonomiju. Umjesto da gospodarstvo financira državu, država je financirala gospodarstvo. Ignoriranje Mesićevih poziva svih prošlih godina za jači angažman hrvatske vlade i gospodarstva u proboju na tržišta Azije, Bliskog istoka i Kine došlo je sada na naplatu. Postalo je to jasno u trenutku kad je Hrvatska zapala u tešku ekonomsku krizu, a hrvatske tvrtke u sve veće gubitke bez mogućnosti plasmana roba i usluga na tržišta koja unatoč recesiji i globalnoj krizi nemaju takvih problema.

“Gospodarska diplomacija mora biti u mreži s onima koji žive od gospodarstva, odnosno s Hrvatskom udrugom poduzetnika i gospodarskim komorama. I ti naši savjetnici, koji svaki mjesec primaju plaću, moraju pratiti gospodarstvo zemalja u kojima se nalaze i naše gospodarstvo i dostavljati im informacije”, nedavno je Mesić poručio hrvatskim poduzetnicima. Nebrojeno se puta posljednjih godina hrvatska javnost podsmjehivala Mesićevim posjetima “egzotičnim zemljama”, Vlada nije pokazivala nikakav interes na području ekonomije kad su takve zemlje bile u pitanju i uglavnom se sve svodilo na poslove koje su potpisivale dvije hrvatske tvrtke, Ina i Ingra, koje već ionako tradicionalno dobro stoje na tim tržištima. Ne samo da je Mesić bio u pravu kad je pokušavao hrvatske gospodarstvenike odvući na takva tržišta, nego se pokazalo da je znao procijeniti strateške ekonomske interese Hrvatske na vrijeme, dok je Vlada potpuno zatajila na tom području. Kada je nedavno ruski premijer Vladimir Putin organizirao forum zemalja izvoznica plina, odlučeno je da će sjedište biti u Kataru.S KINESKIM predsjednikom Hu Jintaom i Nadanom
Vidoševićem na Hrvatsko kineskom poslovnom forumuS KINESKIM predsjednikom Hu Jintaom i Nadanom Vidoševićem na Hrvatsko kineskom poslovnom forumu

Mesićevi suradnici podsjećaju da su zbog sličnih razloga i oni bili u Kataru, s čijim se vlastima razgovaralo o izgradnji terminala za ukapljeni plin u Omišlju. Bilo je to 2004., dogovori su odmakli, a onda je sve propalo zbog prosvjeda ekoloških udruga i Katoličke crkve. Stigla je 2008., napravljena je nova energetska strategija koja je potvrdila da su terminali potrebni, a možda će Katarci pristati ponoviti razgovore koji su hrvatskom pogreškom propali prije pet godina. Ne treba ni podsjećati na projekt DružbAdria koji je također Vlada odbacila, za razliku od hrvatskog predsjednika, a na kraju se pokazalo da je Mesić opet imao pravo. Mesić je već na početku mandata bio svjestan ograničenja u ovlastima kojima raspolaže. Zbog toga je vrlo pragmatično pokušao iskoristiti svoju ulogu u hrvatskoj vanjskoj politici, otvarajući vrata hrvatskim tvrtkama u inozemstvu, prije svega na tržištima gdje Hrvatska može biti konkurentna i u zemljama koje raspolažu golemim količinama nafte i plina. Već su prvi posjeti hrvatskog predsjednika na neki način odredili njegovu bitnu misiju u sklopu hrvatske vanjske politike, misiju “putnika gospodarstvenika”. U trenutku kad se Hrvatska svim silama nastojala približiti NATO-u i EU, još 2002., predsjednik Mesić se uputio na dvotjednu turneju po dalekoistočnim zemljama, Maleziji, Indoneziji, Tajlandu i Bruneju. Tada je rekao da hrvatski gospodarski interesi nisu samo u zemljama EU. Kao šef države Mesić nije mogao sklapati gospodarske aranžmane, no ponudio je u Maleziji i Indoneziji, primjerice, privrednu suradnju kroz gradnju torpednih čamaca i trgovačkih brodova. “Malezija i Indonezija imaju kvalitetan ugljen, kavu i palmino ulje, primjerice, koje Hrvatska nepotrebno uvozi preko trećeg posrednika, a može to učiniti jeftinije po principu ‘joint venture’, odnosno izravnim gospodarskim pregovorima”, ustvrdio je Mesić.

Naravno, ništa se od toga nije ostvarilo, jer se tadašnja koalicijska hrvatska vlada grozničavo borila da se ne raspadne. Brojna su područja ekonomske suradnje koja su već odavno mogla biti konkretizirana da je hrvatska vlada znala usmjeravati i poticati hrvatsko gospodarstvo. Kazahstan, Turkmenistan, Jordan, Sirija, Libija i Kina trebale su dugi niz godina biti predmet interesa hrvatskog gospodarstva. Prije svega, radi se o projektima u naftnoj industriji, izgradnji infrastrukture, odnosno izgradnji autocesta, modernizacija željeznice, telekomunikacija, pomorskog transporta, brodogradnji i remontu brodova, poljoprivredi i prehrambenoj industriji, farmaceutskoj industriji te projektima u medicini i zdravstvu. Mesić je pokušavao prigodom svakog susreta izvući korist za hrvatsko gospodarstvo i nije robovao formama. Tako je na ručku u beduinskom šatoru jordanski ministar energetike Mesiću rekao da bi voljeli kad bi se Ina javila na tender za proširivanje eksploatacije plinskoga polja blizu granice s Irakom. U tom trenutku Mesić je pokazao svoj smisao za gospodarsku diplomaciju: odmah je mobitelom nazvao prvog čovjeka Ine Tomislava Dragičevića. “Evo ti jordanskoga ministra, on ti ima nešto reći!”, brzo je rekao Mesić i predao mobitel jordanskom ministru. Osobito razočaran Mesić je bio zbog Libije, jer se nekoliko puta susretao s libijskim vođom Moamerom Gadafijem pokušavajući hrvatske tvrtke angažirati u Libiji. Mesić je Libiji poručio da nudi partnerstvo, a ne jednokratne poslove, transfer tehnologije i znanja u onome gdje je Hrvatska na svjetskoj razini, a ne kratkoročne komercijalne poslove. “Hrvatska može s Libijom sudjelovati u realizaciji brojnih razvojnih projekata u Africi, u sklopu politike ekonomskog integriranja Afrike. Libija može postati hrvatski ‘ulaz’ u druge zemlje Afrike, ali i Hrvatska može Libiji postati ‘ulaz’ u Europu. Zbog toga nudimo korištenje luke Rijeka”, govorio je Mesić.

Kakvo je partnerstvo hrvatska vlada ponudila Libiji, najbolji je pokazatelj bila situacija u vezi s nestašicom plina, kad je Libija odbila isporučiti plin Hrvatskoj. Za Mesića, glavni krivac što je Libija Hrvatskoj uskratila plin je veleposlanik Neven Jurica. Mesić je tada izjavio kako mu je žao što smo dobili odbijenicu od Libije jer smo imali dobre odnose s njom te tvrdi da je do toga došlo jer je Jurica napustio sjednicu Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda kad je govorio veleposlanik Libije. Tim potezom Jurica je grubo uvrijedio libijskog predstavnika pokazujući da je nezainteresiran za libijska politička stajališta, pa je time isključio i partnerstvo hrvatskog gospodarstva s Libijom. Nedavno je na poziv predsjednika Mesića i kineski predsjednik Hu Jintao službeno posjetio Hrvatsku, te se u najmanju ruku očekivalo potpisivanje barem nekoliko konkretnih gospodarskih projekata između dviju država. To više što kineski predsjednik napušta svoju zemlju dva puta godišnje i u pripremi njegovih posjeta uvijek je u planu potisivanje barem nekog investicijskog projekta. U Hrvat- sku je došao s delegacijom od čak 220 k ineskih poslovnih ljudi, a u predsjedničkoj pratnji su bili i kineski ministar vanjskih poslova, ministar trgovine, ministar komisije za nacionalni razvoj i reforme. Osim lijepih riječi i uzajamnog uvažavanja sve je ostalo bio fijasko. Samo dva tjedna poslije kineski investitori su u susjednoj Srbiji najavili ulaganje 200 milijuna eura. U doba globalne svjetske recesije kinesko gospodarstvo jedno je od rijetkih koje posluje s dobitkom i na koje ta recesija ne utječe. Do kraja rujna 2009. trebala bi biti potpisana dokumentacija za kredit o kojem Srbija već dugo pregovara s Kinom. Srpska je strana u ožujku pokrenula inicijativu za pozajmicu od Kine za izgradnju mosta Zemun - Borča. Kineska tvrtka trebala bi voditi radove na mostu dugom 500 metara, uz još 21 kilometar pripadne prometne infrastrukture.

S JORDANSKIM kraljem
Abdulahom II.S JORDANSKIM kraljem Abdulahom II.Pretpostavlja se da je vrijednost posla 200 milijuna eura, a China Road and Bridge dobila bi ga bez javnog nadmetanja. Samo nekoliko dana nakon posjeta kinekog predsjednika u Hrvatsku je stigao i predsjednik Turkmenistana Gurbangulij Berdimuhamedov. Turkmenistan, zemlja za koju se procjenjuje da ima najveće rezerve prirodnog plina na svijetu, planira velike investicije u razvoj turizma te nudi poticajne pakete tvrtkama zainteresiranima za gradnju turističke infrastrukture u Turkmenistanu, ali je zainteresiran i za razmjenu iskustava i znanja na području turizma. Stoga se tijekom posjeta Dubrovniku razgovaralo o mogućnosti školovanja studenata turizma iz Turkeministana u sklopu suradnje sa Sveučilištem u Dubrovniku. Nadalje, velik broj hrvatskih tvrtki zainteresiran je za poslovanje u Turkmenistanu - Ingra, Ericsson Nikola Tesla i Ina već vode vrlo konkretne razgovore o mogućim projektima u Turkmenistanu, a i hrvatska tekstilna industrija vidi velike potencijale na tržištu te zemlje. Dogovoreno je i da će vrlo brzo biti osnovana hrvatsko-turkmenistanska međuvladina komisija, na čelu s potpredsjednikom Vlade Damirom Polančecom, koja će u Turkmenistanu razgovarati o konkretnim projektima. Konačno, na sastanku predsjednika Turkmenistana s premijerom Sanaderom u hrvatskoj Vladi konkretno se razgovaralo o mogućnostima izgradnje brodova za turkmenistanske tvrtke u našim brodogradilištima, kao i o korištenju naših luka za potrebe Turkmenistana.

Mesić je izrazio nezadovoljstvo time što u stvaranju pravnog okvira za razvoj odnosa nije napravljen veći napredak i rekao je kako smatra da odgovornost za to leži na obje strane. Po njegovim riječima, potpisivanje međudržavnih sporazuma je proces i zato stalno treba raditi na tome, a ne samo prigodom posebnih događaja. Hrvatski je predsjednik lani posjetio Turkmenistan i moglo se očekivati da će odmah nakon toga hrvatska vlada i poduzetnici stvoriti jače okvire za suradnju. Pokazalo se da Vlada to nije učinila na vrijeme i uzvratni posjet turkmenistanskog predsjednika Hrvatskoj poslužio je dijelom za ponavljanje već svega rečenog između dvojice predsjednika još prošle godine.

JESENSKI ODLAZAK MESIĆA NA KUBU

■ Boravak predsjednika Stjepana Mesića na nedavnom skupu nesvrstanih u Egiptu također je bio obilježen razgovorima o gospodarskoj suradnji Hrvatske sa zamljama članicama tog pokreta. Kako je doznao Nacional, hrvatski predsjednik razgovarao je s alžirskim državnim vodstvom o sasvim konkretnim projektima za hrvatske tvrtke koji bi se trebali ostvariti već do konca godine. U Turkmenistan uskoro odlazi veliko gospodarsko izaslanstvo predvođeno ljudima iz predsjednikova ureda kako bi konkretiziralo razgovore na državnoj razini koji su se događali u posljednjih godinu dana. Mesić se u Egiptu susreo i s kubanskim predsjednikom Raúlom Castrom i najavljena je mogućnost da hrvatski predsjednik ove jeseni i službeno posjeti Kubu, a putovanje bi se povezalo s njegovim boravkom u UN-u.

FIJASKO KINESKOG GOSTOVANJA

■ Nedavno je na poziv predsjednika Stjepana Mesića i kineski predsjednik Hu Jintao službeno posjetio Hrvatsku i u njamanju ruku se očekivalo potpisivanje barem nekoliko konkretnih gospodarskih projekata između dviju država. To više što kineski predsjednik napušta zemlju dva puta godišnje i u pripremi njegovih posjeta uvijek je u planu potpisivanje barem nekog investicijskog projekta. Došao je s delegacijom od čak 220 biznismena i ministara, no osim lijepih riječi i uzajamnog uvažavanja sve je ostalo bilo fijasko.

Vezane vijesti

'Povezivanje je ključ uspjeha'

'Povezivanje je ključ uspjeha'

Na danas održanom okruglom stolu „Leading Through Connections" u organizaciji Hrvatske gospodarske komore i tvrtke IBM Hrvatska, potaknuta je… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika