Srećko JurdanaPromatrano sa stajališta njegove osobne koristi, Ivo Sanader je ostavkom povukao prilično pametan potez. Iz središta hrvatskoga uragana, kojem se ne nazire utiha, preko noći se povukao u zonu ugodnoga povjetarca što miluje moreplovce na jahti “Malo vitra”, ležerno prepuštajući državu i partiju njihovim olujnim sudbinama. Po razvoju situacije u zemlji čini se da su mu suborci učinili uslugu kad su ga maknuli s položaja. No pitanje je, je li kriza definitivno iza njega, s obzirom na to da relativiziranje Sanaderova lika i djela u HDZ-u - polako i jedva osjetno - prestaje biti tabu. Ministar zdravlja Darko Milinović novinarima je zadnjih dana najprije izjavio da s općeg gledišta nije u redu što se Sanader od svih problema sklonio na jahtu, i odmah potom demantirao da je to rekao, tvrdeći da je ex-premijer “nakon dvadeset godina napornoga rada” zaslužio pravo na odmor. No zato je Vladimir Šeks u zadnjem novinskom intervjuu (Novi list) kategorički izjavio kako nije realno da se Sanader vrati na položaj predsjednika stranke, a osim toga, i prozvao ga je jer ga Sanader navodno iz osobnih reklamerskih pobuda nije htio zaštititi od medijskih napada. Je li to uvod u HDZ-ovo ideološko detroniziranje Sanadera, pokazat će budućnost.

Bio na moru ili kopnu, gospodin Sanader je - međutim - prošlost, a hrvatska oporba upravo je počela organizirati frontu protiv mogućnosti da nasljednica Jadranka Kosor, koja je sadašnjost, postane i nacionalna budućnost. SDP, HNS i IDS ujedinjuju se u antihadezeovsku koaliciju, procjenjujući - kako je to netko iz njihovih redova izjavio - da im vlast uskoro pada u ruke “kao trula kruška”. Tvrde da će početkom sljedeće godine doći do izvanrednih izbora, koje će uvjerljivo dobiti oni. Ne bude li izvanrednih, dobit će redovne. Kako stvari danas stoje, ta logika ima uvjerljivost. Sanaderov nepripremljeni odlazak doveo je HDZ do ruba očaja, i doista je nejasno kako će ta stranka, naviknuta da je vode diktatori, preživjeti bez prepoznatljivoga vođe. Manevarski ograničena Jadranka Kosor ni približno ne će moći nadahnuti, odnosno disciplinirati pastvu onako kako je to umio Sanader. Uglavnom, reformatorima iz oporbe danas se otvara široko područje za inicijativu. Zanimljivo je da im nije padalo na pamet da se tako demonstrativno ujedinjuju dok je Sanader držao vlast. Kad se taj teret prebacio na gospođu Kosor, zaključili su da je njihov trenutak kucnuo. Nema više na sceni jakog autoriteta koji je nekim čudom dobivao izbore i kad se činilo da ih definitivno gubi, čime se nosiocima lijeve opcije ukazala nova historijska prigoda, nakon svih dosadašnjih koje nisu iskoristili. Navedeni trolist - SDP, HNS, IDS - toliko je uvjeren u postojanost svoje rastuće snage, da trenutačno ne pokazuje mnogo milosti prema drugima koji bi im se eventualno mogli pridružiti. Nakon sastanka u Kastvu upitali su Radimira Čačića za stav prema strankama manjina, i on je hladno odgovorio da novoj koaliciji ne trebaju utezi oko vrata i nogu.

Očito je pao dogovor da manjinama u novom pokretu ne bi trebali bezuvjetno honorirati njihovu dosadašnju kolaboraciju s HDZ-om. To su loše vijesti i za druge koji trenutačno uz HDZ sudjeluju u vlasti. Izgleda da promjena strana - kvantni skok iz gubitničke u dobitničku - ne će ovaj put teći po inerciji, što je Josipu Friščiću i društvu nesumnjivo motiv za ulaganje maksimalnih napora u spašavanju aktualne vlasti HDZa. Operaciju opstanka započeli su, međutim, krajnje uvredljivom neprincipijelnošću. HSSov ministar turizma Damir Bajs morao je, i bez pritiska javnosti, odmah podnijeti ostavku nakon otkrića da je njegova supruga zatrudnjela umjetnom oplodnjom dok još nisu bili u braku, protiv čega je glasao u Saboru. To nije pitanje poštivanja političkih dogovora, nego pitanje postojanja elementarne etike kod osobe na političkoj funkciji. Bajs je svojim dvoličnim ponašanjem izgubio sve formalne prerogative da bude ministar, i Jadranka Kosor postupila bi pošteno da ga odmah smijeni - kad on već sam ne osjeća potrebu da ode - pa makar to impliciralo propast njezine koalicije i promptno raspisivanje novih izbora. Bio bi to znak da se nešto mijenja u formalističkome vladajućem mentalitetu, no, kako stvari stoje, taj znak ne ćemo dočekati. Iako je doista trula, kruška se uporno drži svoga stabla.

I slučaj Bajs je, među svim ostalim, labavi kamen koji ugrožava temelje vlade gospođe Kosor, i postoje dobri izgledi da će se ta nestabilna zgrada uskoro urušiti, posebno nakon granate milosti kakvu joj sprema oporbena preliminarna koalicija. U toj koaliciji, kako je najavljeno, Zoran Milanović priprema se za mjesto premijera; Radimir Čačić preuzeo bi državnu ekonomiju; Ivan Jakovčić vanjske poslove. I tako dalje. Njihova kompetentnost nesumnjivo je u skladu s njihovim ambicijama, iako nije isključeno da će se u trolistu pojaviti statusni sukobi interesa, jer razni ljudi, iz raznih stranaka, imaju aspiracije na iste položaje. Ozbiljnost nacionalne situacije sugerira, međutim, da će se ti sukobi pragmatički potisnuti u ime višega interesa. Nakon ovako nečuvenog Sanaderova odlaska, HDZ zapravo mora otići s vlasti, i oporba bi ispala krajnje nesposobna kad bi zbog vlastitih razmimoilaženja propustila iskoristiti taj trenutak. Milanović, Čačić, Jakovčić i društvo povukli su potez kakav se isprva očekivao od Stipe Mesića. Predsjednik se, u narodu i medijima, doživljavao kao osoba koja će nakon završetka mandata objediniti ekipu nacionalnoga preporoda, no on je evidentno odlučio taj posao prepustiti aktivistima na stranačkoj sceni, i za sebe zadržati savjetodavnu ulogu, koja može nešto značiti, a i ne mora značiti ništa.