ZAGORČEVI BEČKI DANI Vladimir Zagorec je 2007. u Beču čak svjedočio pred parlamentarnom komisijom o bankarskom sustavu Tajno špijunsko izvješće o poslovanju Hypo Alpe Adria banke, koje je prošli tjedan u jednom manjem dijelu Nacional objavio, izazvalo je veliku pozornost u pravosudnim, obavještajnim, a osobito bankarskim krugovima u Hrvatskoj, ali i šire. Ono je izazvalo veliko zanimanje u prvom redu zato što u svom sadržaju objašnjava razne društvene situacije iz proteklih petnaestak godina u Hrvatskoj i regiji, ali i zato što baca novo svjetlo na neke osobe i afere koje su donedavno bile, a i danas su u središtu javnog interesa. Među osobama kojima se izvješće vrlo detaljno bavi je i Vladimir Zagorec. Izvješće donosi mnogo novih nepoznatih detalja o tomu na koga se Zagorec oslanjao u Hrvatskoj i Austriji tijekom svoje grčevite borbe da spriječi svoje izručenje Hrvatskoj. Ti detalji pokazuju koliko je snažno afera vezana uz Vladimira Zagorca odjeknula u Hrvatskoj i u Austriji, ali i otkrivaju neke šokantne podatke.

Primjerice, Vladimir Zagorec priznao je britanskim špijunima da je financirao bijeg haaškog optuženika Ante Gotovine još dok je on bio u bijegu, ispričao je komu je dao novac za Gotovinu, te je odao britanskim špijunima informacije o osobama koje su se brinule za Gotovininu sigurnost. Zagorec je britanskim špijunima otkrio i neke tajne kanale kojima se švercalo oružje u Veliku Britaniju. Te je kontakte Zagorcu omogućila austrijska obavještajna služba, koja je godinama koristila njegove usluge. Unatoč svemu tome, vrh austrijske politike Zagorca je doživljavao samo kao kriminalca sklonog spletkama uz pomoć desničarskih elemenata u Hrvatskoj i Tuđmanovih obavještajaca ogrezlih u mafijaški kriminal.
Netom iznesene tvrdnje samo su mali dio šokantnih informacija koje se bez ikakvih ograda navode kao činjenice u tajnom špijunskom izvješću o poslovanju Hypo Alpe Adria banke. Taj ekskluzivni dokument koji na 80-ak stranica donosi informacije o pozadini ulaska te banke na hrvatsko tržište, o osobama koje su najviše utjecale na poslovanje banke, te o nepoznatoj sprezi austrijskih bankara s hrvatskim političarima, vrlo se opsežno bavi Vladimirom Zagorcem. Autori izvješća, koji najvjerojatnije imaju bogato obavještajno iskustvo, procijenili su da su Zagorec, njegove poslovne veze s austrijskim bankarima i političarima, kao i veze s austrijskim državnim službama potencijalno iznimno važni za naručitelje tog izvješća. Prema tvrdnjama osoba koje su izvješće dostavile Nacionalu, taj analitički pregled o poslovanju Hypo Alpe Adria banke napravljen je kako bi Bayerische Landesbanka, novi suvlasnik te banke, mogla lakše prekinuti raniju netransparentnu poslovnu praksu koja je banku dovela do velikih gubitaka, te koja je u Austriji inicirala čak i parlamentarnu istragu. Izvješće je nastalo krajem 2007., nekoliko mjeseci nakon što je Bayerische Landesbanka postala suvlasnik Hypo Alpe Adria banke. Bilo je to vrijeme kada je i u Austriji i u Hrvatskoj pozornost bila usmjerena na aferu u čijem je središtu bio Vladimir Zagorec.

JÖRG HAIDER Koruški političar navodno je bio glavni cilj austrijskih istraga protiv Zagorca i Hypo bankeMjerodavne hrvatske institucije optužile su Zagorca da je ukrao dragulje iz svog sefa u Ministarstvu obrane i zbog toga je on nepravomoćno osuđen na sedmogodišnju zatvorsku kaznu. Državno odvjetništvo iskoristilo je postupak koji se u Hrvatskoj vodio protiv Zagorca kako bi od Austrije putem međunarodne pravne pomoći zatražilo podatke o tajnim računima koje je Zagorec imao u Hypo Alpe Adria banci, ali i nekim drugim austrijskim bankama. U vrijeme kada je izvješće nastajalo, Zagorec je na sve načine pokušavao izbjeći izručenje Hrvatskoj, a da bi u tomu uspio, bio je spreman na sve, pa i trgovati svojim saznanjima o mutnim poslovima Hypo Alpe Adria banke u kojima je i sam sudjelovao.
U izvješću se navodi da neki austrijski bankari čak misle da su Vladimir Zagorec i Ivić Pašalić, nekad moćni političar iz najmračnijeg razdoblja vladavine HDZ-a 90-ih, bili svojevrsni tajni članovi Nadzornog odbora Hypo Alpe Adria banke. Vjerojatno su se takva mišljenja pojavila zbog iznimnog utjecaja koji su Zagorec i Pašalić imali na poslovanje banke. Izvješće donosi i razlog zbog čega su njih dvojica mogli imati takav status u banci - zato što su unijeli goleme količine novca u banku. U izvješću stoji: "Parlamentarno povjerenstvo moralo je donijeti odluku i reći gdje je točno završio novac iz banke. Više nema tajnih računa u Austriji i oni su zadnja zemlja EU koja je to morala ukinuti i sada su otkrili velike novčane iznose na tajnim računima koje nitko nije dirao i ne zna se čiji su, iako ima raznih špekulacija. Onaj tko hoće novac s tih tajnih računa mora se legitimirati, a ako ne bude, taj novac ostaje Austriji, što je poznato i Zagorcu i Pašaliću."
Detaljno se opisuju i Zagorčeve veze s austrijskom državnom policijom. Autori tvrde da su radni kontakti Zagorca s austrijskom državnom policijom započeli još 2001., te da se u njih 2003. uključila i britanska obavještajna služba.

U izvješću stoji: "Nakon prvih kontakata i razgovora o obavještajno političkim temama, te krijumčarenju oružja, Zagorca je na vezu preuzeo Mario Keinz, službenik Državne policije u Odjelu za zaštitu ustavnog poretka i borbu protiv terorizma. Keinz je u to vrijeme bio zadužen za prikupljanje informacija o počiniteljima ratnih zločina u Hrvatskoj i BiH, a koje je istraživao sud u Haagu. U razgovorima s Keinzom Zagorec je iznosio određene informacije o Anti Gotovini, no Englezi nisu bili zadovoljni s kvalitetom informacija pa su se i oni uključili, te preko Zagorca došli do podataka o oružju koje se krijumčarilo u Irsku i Veliku Britaniju. Za Gotovinu je Zagorac iznio informacije o užem timu osoba koje se brinu za njegovu sigurnost, kao i o osobi kojoj je dao određenu količinu novca za skrivanje Gotovine. Englezi su mu sugerirali da ograniči davanje novca za Gotovinu i upozorili ga na lažne sakupljače novca." U izvješću se navodi kako je Zagorec zbog svoje suradnje tražio razne protuusluge. Tako se navodi da se Keinzu požalio da mu je ugrožena sigurnost, a to je učinio nakon što je počeo naslućivati da bi u Hrvatskoj mogao imati pravnih problema. U izvješću stoji: "Nakon što je uz pomoć svojih savjetnika Zagorec namamio na kontakt u Beč Sašu Perkovića (savjetnik predsjednika Stipe Mesića za nacionalnu sigurnost, op. a.), informirao je Keinza da ga Mesić ucjenjuje pa je Keinz potaknut tim pričama pristao da će austrijska državna policija susret kontrolirati, ne miješajući se u njegov susret s Perkovićem, te predložio Zagorcu da susret bude u hotelu Radisson Sas koji inače za slične stvari koristi Državna policija. Austrijska državna policija snimila je telefonske dogovore Zagorac-Perković, te sam sadržaj razgovora. Pri tome je Keinz odobrio da Zagorec i sam za svoje potrebe snima razgovor s Perkovićem."

ALFRED GUSENBAUER bio je kancelar dok se odlučivalo o Zagorčevu izručenjuNavodi se i da se u austrijskom parlamentarnom povjerenstvu koje je istraživalo poslovanje Hypo Alpe Adria banke naknadno tvrdilo da se to nije smjelo snimati, jer se radi o stranom političkom dužnosniku. Izvješće nadalje donosi tvrdnju da se, s druge strane, smatralo da se taj sastanak snimao u okviru programa kontrole Zagorca te da je to pokriveno sudskim nalogom. No tada se pojavila dilema hoće li se taj materijal moći koristiti na sudu, te da su tada i tužiteljstvo i tajna policija tražili izlaz iz te situacije. U izvješću piše kako su neki izvori u Beču smatrali da je sa Zagorcem već bio napravljen aranžman za dobivanje političkog azila i da je objava te snimke išla njemu u prilog za dobivanje azila. Izvješće prenosi i podatak da se u Beču komentiralo kako je Zagorec prihvatio biti zaštićeni svjedok protiv Jörga Heidera, poznatog austrijskog političara koji je nedavno smrtno stradao u prometnoj nesreći, i četiri osobe iz vodstva Hypo Alpe Adria banke.
To pokazuje da su autori izvješća bili aktivni i u Austriji, gdje su imali brojne izvore u tamošnjim poslovnim, političkim i sigurnosnim krugovima. U izvješću se navodi i da se tvrdnje o političkom azilu za Zagorca, kao i tvrdnje da je pristao biti zaštićeni svjedok protiv Haidera i čelnika Hypo Alpe Adria banke trebaju uzeti s rezervom. Razlozi zbog kojih se sumnjalo da je Zagorec pristao postati zaštićeni svjedok protiv čelnika Hypo Alpe Adria banke opisuju se ovako:

"Možda ove informacije treba uzeti s rezervom, jer je još krajem travnja 2007. austrijski kancelar Alfred Gusenbauer imao razgovor sa Zagorčevim odvjetnikom Lanskim, s kojim je vrlo blizak. Na tom razgovoru Gusenbauer je tražio od Lanskog da se odluči, jer ako nastavi biti odvjetnik Zagorcu, Gusenbauer će mu oduzeti punomoć za zastupanje Socijaldemokratske partije Austrije. Pri tom je Lanskom pokazao informaciju austrijske tajne službe o Zagorcu, koja ga tretira kao kriminalca, ratnog profitera i trgovca oružjem, ali se prešućuje njegova suradnja sa austrijskom obavještajnom službom... Nedavno je prenijeto Zoranu Milanoviću, predsjedniku SDP-a, da prilikom posjeta Gusenbaueru pita zašto je rečeno Lanskom da se makne od Zagorca. Gusenbauer će dati Milanoviću na uvid informaciju o Zagorcu, a to se može koristiti pred izbore kao prava 'bomba', ali Milanović to zasad ne namjerava koristiti."
Opisuje se i kako se u bečkim političkim krugovima komentirao izbor sutkinje Christine Forster za vođenje predmeta protiv Zagorca. Izvješće donosi tvrdnje kako se procijenilo da je odabrana baš ona, jer će prihvatiti političke sugestije. "U jednom privatnom razgovoru Forster je pitana zbog čega je Zagorcu izrekla najveću novčanu kauciju od milijun eura. Njen komentar je bio da je to učinila nakon prvog Zagorčevog saslušanja, na kojem joj je predočio dokument da mu imovina, nekretnine i polozi u bankama iznose 284 milijuna eura. No, kauciju nije platio osobno Zagorec, već tvrtka Scorpion u kojoj je on suvlasnik s grčkim trgovcem oružja i vojne opreme", stoji u izvješću. Autori su pomno pratili i Zagorčeve kontakte s njegovim odvjetnicima. Tako se pratilo i Krešu Krsnika. Njegovi posjeti Beču opisani su ovako: "Nakon međusobnih predbacivanja, Zagorec je Krsnika marginalizirao u svojoj obrani, a Krsnik je počeo javno komentirati novu priču o tome da on ne daje podršku Zagorcu da bude pokajnik u Austriji i da su pregovori koje Zagorec vodi s Austrijancima oko političkog azila nedorečeni, jer to Zagorec niti ne zna dogovarati."

Bilo je mnogo napetosti u pravosudno-političkoj trakavici vezanoj uz izručenje Zagorca Hrvatskoj, pa i špekulacija o mogućem Zagorčevu azilu u Austriji. Jednim dijelom je do napetosti dolazilo i zbog raznih interesa koji su se i u Austriji pojavljivali kada je bila riječ o parlamentarnoj istrazi poslovanja Hypo Alpe Adria banke. U izvješću se pisalo i o tomu: "Nezadovoljan inertnim ponašanjem Austrijanaca u slučaju Zagorca, nakon dobivenih informacija od guvernera Hrvatske narodne banke Željka Rohatinskog, predsjednik Stipe Mesić je otvorio pitanje uloge austrijskih bankara u pljački hrvatskog novca za obranu, koji je u najvećem broju slučajeva završio na tajnim računima hrvatskih klijenata u austrijskim bankama. Zato u Austriji postoji stav i razmišljanje pa i procjena da treba u ovoj gužvi prvenstveno zaštititi austrijske bankare, a time i njihove klijente, pa je jedno vrijeme bio prisutan i interes da se utječe da se Zagorec ne izruči Hrvatskoj.

Vrlo blizu i u službi tih nekih bankarskih interesa bila je i jeste austrijska obavještajna služba, a austrijski kancelar Gusenbauer smatra da bankare treba zaštititi i tek po nekog neeksponiranog klijenta. Na temelju informacije austrijske obavještajne službe njegov stav je bio da se Zagorca treba što prije riješiti, jer će se onda lakše riješiti i Jörga Heidera. Za Gusenbauera je Zagorec samo kriminalac, bez jake političke zaštite, sklon spletkama uz pomoć desničarskih elemenata u Hrvatskoj i Tuđmanovih obavještajaca ogrezlih u mafijaški kriminal." Izvješće donosi i detalje sa saslušanja Vladimira Zagorca pred austrijskim parlamentarnim povjerenstvom koje je istraživalo poslovanje Hypo Alpe Adria banke. Povjerenstvo je posebno ispitivalo poslove Hypo Alpe Adria banke koji su vezani uz Zagorca. Zagorec je na saslušanju priznao da ima bankovne račune u nekoliko austrijskih banaka, te potvrdio da je vlasnik i suvlasnik, te savjetnik u nekoliko tvrtki u Austriji i Lihtenštajnu. Izvješće otkriva i kako su čelnici Hypo Alpe Adria banke unaprijed davali zapovijedi kako se njeni dužnosnici moraju ponašati pred parlamentarnim istražnim povjerenstvom: "Prije pozivanja na razgovore banka je svojim bivšim i sadašnjim zaposlenicima zabranila da govore o poslovanju banke. Stav banke koji je usuglašen sa Guentherom Striedingerom i Wolfgangom Kultererom, te u konzultacijama s odvjetnicima bio je da povjerenstvo može zahtijevati što god hoće, ali da se podaci mogu dati samo u skladu s bankarskom tajnom. Austrijska stranka zelenih u povjerenstvu je preko svojih članova forsirala ispitivanje o kreditiranju hotelske grupacije Gorana Štroka i turističkom naselju Skipper Residence, te tko je to odobrio iz centrale i od vlasnika banke. U ispitivanju pozvanih ubrzo se pokazalo da se preko Striedingera i Christiana Rauschera željelo doći do Jörga Haidera. No, Striedinger i Rauscher su se branili šutnjom vezano za pranje novca u poslovanju banke sa Zagorcem. Striedinger je šutio jer je protiv njega kao i Zagorca pokrenuta sudska tužba, a Rauscher zbog obveze čuvanja poslovne tajne."ANTE GOTOVINA navodno je primao pomoć od Zagorca dok je bio u bijegu

U izvješću se u jednom manjem dijelu donosi i zanimljiva informacija o prijašnjim problemima Rauschera, za koga se tvrdi da je po Striedingerovu nalogu bio zadužen za poslove s Hrvatima kao voditelj Treasury odjela, preko kojeg su išle milijunske transakcije. "Na povjerenstvu nije želio objasniti okolnosti iz policijskog izvješća za siječanj 2005., kada je došao kući krvave odjeće i izudaran. Negirao je na povjerenstvu onda danu izjavu policiji, da su ga pretukli Hrvati, te ustvrdio da se sam slučajno ozlijedio", stoji u izvješću. U izvješću se analiziraju i neki nepoznati detalji iz međusobnih odnosa Zagorca i Striedingera i Kulterera, bivših čelnika Hypo Alpe Adria banke. O tome piše: "Zagorec je Striedingeru i Kultereru stavio do znanja da ukoliko oni njega ne zaštite od brzog izručenja, da bi on mogao izazvati skandal i ugroziti reputaciju banke i drugih banaka, jer on zna i za neke njihove poslove u jugoistočnoj Europi, u Mađarskoj i Srbiji, s nekoliko osoba s kojima su radili po sličnom obrascu kao i njegovom... Kao čelnik banke Striedinger je osiguravao realizaciju visokih kredita za rizične poslove od kojih je očekivao osobnu korist. On je osobno upravljao s tvrtkom u Lichtensteinu na čijem se računu za odabrane kredite nalazio depozit zasad nepoznatog porijekla, a najvjerojatniji trag je prema Zagorcu. Striedinger zna čiji novac je imao na računu tvrtke Sambuca. To je novac iz Hrvatske koji je prebačen s onih računa u Austriji na koje je Zagorec kao šef RH Alan slao novac iz državnog proračuna, a to sada traži hrvatsko Državno odvjetništvo." Državno odvjetništvo pokazalo je iznimno zanimanje i za izvješće o poslovanju Hypo Alpe Adria banke. Možda im ono može pomoći u rekonstrukciji i kvalitetnijoj obradi nekih predmeta koji se još obrađuju. Zanimanje su pokazali i obavještajni, ali i bankarski krugovi. Jedan sudionik ključnih zbivanja vezanih uz Hypo Alpe Adria banku izrazio je za Nacional bojazan da svi napori Državnog odvjetništva možda neće uroditi plodom. "Većina mutnih zbivanja iz poslovanja Hypo Alpe Adria banke vjerojatno nikada neće biti rasvijetljena, jer su se protagonisti trudili maksimalno zaštititi. Sve tragove o svom privatnom vlasništvu u fantomskim zakladama u Lihtenštajnu Striedinger, Kulterer, Pašalić i Zagorec, ali i neki drugi prominentni političari iz Hrvatske, prebacili su na odvjetničke urede koji upravljaju zakladama. Tako oni formalno nemaju nikakvog vlasništva nad tim zakladama, ali mogu koristiti imovinu tih zaklada i u njoj uživati kao korisnici kojima su zaklade dale da uživaju u njoj. Teško je vjerovati da bi se to moglo razbiti zahtjevom za međunarodnu pravnu pomoć, posebno u situaciji u kojoj Lihtenštajn baš i nije najvoljniji surađivati."

I doista, Državno odvjetništvo još uvijek čeka brojne odgovore na pitanja koja su postavili kako bi pokušali rekonstruirati tko je i kako opljačkao novac za obranu Hrvatske. Možda će špijunsko izvješće o poslovanju Hypo Alpe Adria banke pomoći da se ipak dođe do odgovora na neka od brojnih pitanja koja i dalje intrigiraju hrvatsku javnost.