PIONIRSKI USPJEH Rick Falkvinge, vođa švedske Piratske stranke (lijevo) i Christian Engström, zastupnik stranke u Europskom parlamentu, slavili su prije nekoliko dana u Strasbourgu ulazak u najvažnije političko tijelo EUPrije nekoliko dana u Strasbourgu su se okupili novoizabrani članovi Europskog parlamenta, a medijsku pozornost posebno je privlačio 49-godišnji Šveđanin bez ikakva političkog i parlamentarnog iskustva. U Europski parlament prvi je put ušao zastupnik stranke koja se zalaže za ukidanje institucije autorskog prava i legalizaciju dosad protuzakonitog skidanja s interneta svih sadržaja - u prvom redu popularne glazbe, filmova i drugih proizvoda masovne kulture - na koje su dosad postojala autorska prava.
Taj novi europarlamentarac, Christian Engström, kompjuterski programer i politički aktivist, u Europski parlament izabran je kao nosilac liste nedavno osnovane švedske Piratske stranke (Piratpartiet), koja je na izborima za EP dobila čak 7,1 posto glasova te u skladu s razmjernim izbornim sustavom dobila pravo na jednog od 18 švedskih europarlamentaraca. Piratska stranka postala je tako po snazi četvrta u Švedskoj, a među mladima između 18 i 29 godina ona je druga po broju birača. Ima 49.000 registriranih članova, a da se sada održavaju švedski parlamentarni izbori, dobila bi desetak mjesta u švedskom parlamentu, gdje zasad nema zastupnika. Početkom 2006. osnovao ju je 37-godišnji Rickard Falkvinge, informatički poduzetnik iz Göteborga, bivši inženjer zaposlen u Microsoftu. Živo je sudjelovao u raznim debatama tijekom ovog desetljeća o pravnim aspektima informatike, posebno o internetskom pristupu raznim sadržajima, pa i onima zaštićenima autorskim pravom.

On je uvjeren da pristup informacijama treba biti što slobodniji i kad je riječ o materijalima zaštićenim copyrightom, pa se angažirao u nevladinim organizacijama koje su se za to zalagale, a potom je procijenio da treba osnovati i političku stranku koja bi se borila za istte ciljeve.
Njegova stranka uspjela je neposredno nakon osnutka skupiti dovoljno potpisa za pravo sudjelovanja na parlamentarnim izborima te godine, ali je na njima dobila samo 0,63 posto glasova pša nije ušla u parlament. Falkvingea i njegove istomišljenike to nije obeshrabrilo, a slobodno skidanje s interneta postalo je vruća tema u Švedskoj, ali i u drugim europskim zemljama. Piratska stranka osnovana je kad je ta problematika u Švedskoj počela dobivati i političke dimenzije. Pitanje autorskih prava na internetske sadržaje u Švedskoj se postavilo početkom ovog desetljeća, kad se u svijetu razvila internetska peer-to-peer tehnologija, koja omogućava masovnu razmjenu takvih materijala ne samo među znancima, nego i među nepoznatim ljudima diljem svijeta. Tada su razne nacionalne i svjetske agencije za zaštitu autorskih prava pokrenule sudske postupke protiv onih koji su tako raspačavali i razmjenjivali takve sadržaje zaštićene autorskim pravima, pa je 2001. nakon dvije godine zatvoren internetski sajt Napster. No upravo tada razvijen je novi internetski protokol BitTorrent, koji je takvu distribuciju i razmjenu bitno olakšao, omasovio i otežao pravno sprečavanje takve internetske aktivnosti.OSNIVAČI Pirate Baya Frederik Neij, Gottfrid Svartholm i Peter Sunde dobili su po godinu dana zatvora

Danas se pomoću brojnih kompjuterskih programa mogu kopirati najnoviji filmovi snimljeni na DVD-u, popularna glazba snimljena na CD-ima te slati preko interneta, a sve rasprostranjeniji širokopojasni pristup internetu znatno ubrzava razmjenu takvih sadržaja. Mreža koja se služi internetskim protokolom BitTorrent jedan je od najpopularnijih načina za to.
BitTorrent, međutim, samo je jedna od nekoliko takvih mreža za razmjenu velikih datoteka sistemom peer-to-peer (od korisnika korisniku). I prije su pojedinci internetom razmjenjivali glazbu, ali uglavnom elektroničkom poštom, koja je u tome znatno ograničena, pa je mogla služiti tek za razmjenu pojedinačnih pjesama, jer nisu postojali kapaciteti za veće datoteke s albumima ili cijelim opusom nekog glazbenika. Filmove je bilo donedavno putem interneta gotovo nemoguće razmjenjivati, jer jedan film, čak i u vrlo komprimiranom elektroničkom obliku, čini datoteku od barem 700 megabajta, za čije slanje internetom nije postojala tehnologija. No za takvu masovnu razmjenu filmova nije bio dovoljan samo širokopojasni internet, nego je bilo nužno razviti i kompjuterske programe za takvu razmjenu.
Ideja je bila da se to ne čini putem elektroničke pošte, a ni tako da se materijal ostavi na centralnom serveru s kojeg će se moći kopirati, nego je trebalo pronaći sistem za izravnu razmjenu datoteka za koje postoji interes. Prvi takav pokušaj poduzet je 1999. u Kaliforniji, gdje su neki kompjuterski entuzijasti smislili sustav razmjene glazbe koji je dobio ime Napster. Ali Napster je relativno brzo zatvoren, jer su vlasnici bili upozoreni da bi mogli biti kažnjeni zbog kršenja autorskih prava i neovlaštenog kopiranja komercijalne glazbe, jer su to omogućavali njihovi serveri.

No drugi entuzijasti stvorili su novi sistem, novu mrežu, koja nije imala središnje servere poput Napstera, nego su se datoteke, koje su se uzajamno kopirale, nalazile na privatnim računalima golemog broja korisnika mreže koji su u tom kopiranju sudjelovali. Na posebnim serverima nalazili su se samo podaci kod koga se pojedine datoteke nalaze, a kako bi se mreža održavala, pojavilo se mnogo sajtova sa serverima s takvim podacima. Mreža se brzo proširila i danas se njome diljem svijeta služe deseci milijuna ljudi. Način na koji se datoteke s filmovima, glazbom, videoigrama, softverom i drugim elsktroničkim sadržajima kopiraju i prebacuju vrlo je istančan. Datoteke se mogu kopirati podijeljene na male dijelove s raznh računala korisnika u raznim dijelovima svijeta, da bi se na kraju složili na računalu onoga tko ih kopira. Zbog toga je mrežu teško razbiti, a mnogo se ne postiže ni upadom i zatvaranjem nekog od servera gdje se koordinira prebacivanje datoteka, jer u drugim dijelovima svijeta postoje jednaki ili slični serveri koji povezuju korisnike.
ODVJETNICI ČETVORICE osnivača Pirate Baya prije suđenja pokazali su majice s logom ispod kojeg je pisalo 'Bitka je počela'; birači stranke slave pobjeduNo vodeće kompanije svjetske industrije zabave, posebno američke, pokrenule su akciju da se to masovno internetsko piratstvo ipak suzbije pomoću mreža BitTorrent, Gnutella, EDonkey i drugih. Američka je administracija zaoštrila operacije u SAD-u protiv onih koji to omogućuju, a poduzima pritisak i na druge države da i one tako postupaju prema takvim sajtovima u svojim zemljama. Samo je koordiniranom akcijom moguće suzbiti piratstvo koje, prema nekim procjenama, industriju masovne zabave godišnje oštećuje za 6,1 milijardu dolara. U ovom trenutku na računalima umreženih u BitTorrent ima možda i 200.000 filmova, a komercijalne glazbe u još većim rzazmjerima. Proljetos je napravljen prvi značajan prodor vlasti u bitci protiv internetskog piratstva, i to u Švedskoj. Tu vlasti posljednjih godina nastoje spriječiti takvu distribuciju materijala pod copyrightom, pa je 2001. čak osnovana državna Protupiratska agencija. Ona je 2006. pokrenula akciju protiv sajta The Pirate Bay i u svibnju te godine policija je upala u prostorije Pirate Baya u Stockholmu, gdje su zaplijenjeni njegovi serveri, a protiv organizatora sajta pokrenuta je policijska i sudska akcija. Nakon upada policije promet preko Pirate Baya je zatvoren, a na sajtu se pojavila obavijest vlasnika da je policijska akcija bila neopravdana jer organizatori sajta nisu činili ništa protuzakonito. Točno, jer oni nisu sudjelovali u nezakonitom kopiranju komercijalnih datoteka nad kojima postoje autorska prava, nego su na njihovim sajtovima bili samo podaci gdje se takve datoteke nalaze, a to nije nezakonito, kako su potvrdili i neki pravnici.

Akcija policije izazvala je i kontraakciju. Dva dana nakon upada policije u Pirate Bay održane su u Stockholmu demonstracije u kojima je sudjelovalo nekoliko stotina ljudi, među kojima su bili i aktivisti Stranke zelenih i nekih lijevih stranaka. Nosili su piratske zastave. Prosvjedovali su i vlasnici nekih kompjutera što ih je policija u raciji odnijela zajedno s kompjuterima Pirate Baya i najavili da će pokrenuti postupak protiv policije. Nastao je i mali politički skandal, jer je jedan oporbeni političar u švedskom parlamentu optužio vladu da je u akciju krenula pod pritiskom Washingtona. PRVI SERVER internetskog portala Pirate Bay izložen je u Tehničkom muzeju u StockholmuOn tvrdi da je ministar unutarnjih poslova nakon sastanka s američkim diplomatima dao uputu policiji da djeluje protiv Pirate Baya, a to je po švedskom zakonu zabranjeno, jer je u toj zemlji po ustavu policija potpuno samostalna u djelovanju, a miješanje vlade je zabranjeno. Zanimljivo je da je Pirate Bay za nekoliko dana ponovno proradio, ali - kako se tvrdi - sa servera u Nizozemskoj. Ondje je već otprije postojao server na koji je za svaki slučaj prepisan sav sadržaj sa švedskog, pa je sajt začas nastavio operirati kao i dotad.
Cijela ta problematika već je i prije potaknula drugu skupinu mlađih ljudi, koji nisu imali izravne veze s Pirate Bayom, da se uključe u javnu raspravu o autorskim pravima, odnosno pravima na pristup materijalima na internetu. Oni su zaključili da to pitanje treba podignuti na političku razinu pa su 2006. osnovali Piratsku stranku.