Možda je Hrvatska demokratska zajednica izabravši Andriju Hebranga za predsjedničkog kandidata pokazala principijelnost, ali teško je ovu odluku ocijeniti mudrom. Hebrang je dugogodišnji neformalni lider HDZ-ove desnice i "nacionalno osviještenog" dijela biračkog tijela, ali njegov uteg predstavlja podatak da ne može računati na glasačko tijelo izvan desničarskog miljea.

To znači da je HDZ definitivno izabrao autentičnog predstavnika koji spada među rijetke političke prvoborce čija karijera traje još od 1990., i na ovaj način pokazao određenu drčnost, međutim, već sada se može prognozirati da su Hebrangovi izgledi prilično slabi.

U proteklih 18 godina, koliko sudjeluje u političkom životu, Andrija Hebrang je na sebe uspio navući ogromne rezerve većine građana, a neki njegovi stavovi, najblaže govoreći, krajnje su problematični. Posljednji u nizu bio je zaključak prema kojemu se ustaški zlikovac Vjekoslav Maks Luburić također borio za hrvatske interese. Iako je autor kasnije korigirao svoju izjavu, čak i najmanji pokušaj Luburićeve rehabilitacije, predstavlja potpunu ludost.

Hebrang je poznat i po tome da je za sebe nekoliko puta priznao da govori neistine, branio je Branimira Glavaša i časnike osumnjičene za ratne zločine, baš kao što je u posljednje vrijeme često tvrdio kako je gospodarsko-socijlna slika Hrvatske prilično dobra.

Zbog svega pobrojanog, tog i takvog Hebranga nije volio niti Ivo Sanader, koji ga je godinama držao izvan uskog kruga suradnika. Hebrang je predstavljao svojevrsnu sivu eminenciju, ali u suštinskom smislu nije bio važan faktor unutar vladajuće stranke.

Sada se situacija stubokom mijenja, i njegova predsjednička kandidatura govori o snažnom desnom skretanju HDZ-a. Koliko god se Andrija Hebrang već u prvim nastupima pokušava predstaviti kao iznova rođeni antifašist i osoba koja želi biti predsjednik svih građana Republike Hrvatske, za njega je to nemoguća misija. Hebrang isključivo predstavlja desničarsko biračko tijelo, štoviše, on je sinonim za desnicu u Hrvatskoj. Takva perspektiva bi odgovarala Anti Đapiću ili Branimiru Glavašu, koji su politički marginalci, ali u slučaju predsjedničkog kandidata velike nacionalne stranke, to je bitno ograničavajući moment. Desno biračko tijelo, slično kao i ljevica, okuplja približno tridesetak posto birača, što nije dovoljno za pobjedu.

Tko god namjerava postati nasljednik Stipe Mesića, trebat će snažnu podršku centra, a to će biti teško nekome s Hebrangovom političkom prošlošću. Teško je vjerovati da će 18-godišnju desničarsku retoriku i djelovanje idućih šest mjeseci zamijeniti koncilijantnost i prihvaćanje liberalno-demokratskih vrijednosti. Baš kao što kažu Britanci: "Stare pse ne možeš naučiti novim trikovima", tako niti Andrija Hebrang ne može iz svoje kože.

A to znači da postoje veliki izgledi da kandidat opozicije Ivo Josipović postane idući predsjednik države. Hrvatski birači su dobili mogućnost birati između dva dijametralno različita kandidata, i u toj utrci, ne bude li većih iznenađenja, favorit je Josipović.

Zbog svega navedenog za HDZ bi se Hebrangov izbor mogao pokazati kao kobna odluka. Puno bolji izbor predstavljao bi Nadan Vidošević, koji nedvojbeno može računati i na podršku birača centra, ali HDZ je odlučio kako je odlučio. To govori o vladajućoj stranci, baš kao i politici koja u idućim mjesecima čeka Hrvatsku.