"U Hrvatskoj nisu problem ateisti, nego bezbožnici", misli mojprijatelj teolog, sveučilišni profesor - on kaže da bi radije živio u Hrvatskoj punoj poštenih ateista nego u Hrvatskoj punoj pokvarenih kršćana. Tog sam se sjetio kada se biskup Jezerinac ljutio na Mesića jer nije otišao na misu u Kninu na Dan pobjede. A što će Mesić na
misi? Proklamirani je ateist i tih sat vremena može korisnije utući, recimo može otići na pecanje koje toliko voli. A je li ateizam grijeh?

Po onome što je rekao moj prijatelj teolog - nije. Ako čovjek živi pošteno i marljivo, ako je ljubazan i poštuje zakone - eto idealnog građanina. Svakako idealnijeg od onoga koji ispovijeda vjeru, a krade, laže, otima i ubija. Ateist u tom smislu ne bi bio bezbožnik jer za
te stvari uopće nema osjećaja; bezbožnik može biti samo onaj tko osjeća, misli ili zna da Bog postoji, ali si ipak uređuje život kao da ga nema. Pa ako je Hrvatska doista katolička zemlja, onda je zbilja očito da nam je problem bezbožništvo, a ne ateizam.

Ili i ovaj problem ima dvije strane? Ta i Adam i Eva su znali da Bog postoji pa su ipak odlučili živjeti mimo njega - a mi smo kao baštinici tog kobnog Pada naslijedili same nevolje, grijeh, bolest i smrt. Ateizam bi tako bio baš iskonski grijeh, ono temeljno stanje
nesreće iz kojeg mogu nastati - i nastaju - same nevolje. Pa se onda i biskup smije ljutiti što je baš predsjednik Republike odbio pokazati "znak poštivanja duhovnih vrijednosti u hrvatskoj državi", kako je to rekao.

I tako su se svi ljutili na sve: Jezerinac na Mesića jer je gluh i slijep za istinu, a Mesić na Glas Koncila gdje ga nazivaju "veleizdajnikom". A nakon Knina ljutit će se još i više jer je tamo Mesić rekao da "treba osuditi zločine počinjene pod krinkom hrvatstva", a nikad, baš nikad neće reći da treba osuditi zločine počinjene pod krinkom komunizma.