VELESILE PARTNERI Guverner američke središnje banke Ben Bernanke i kineski vicepremijer Wang Qishan - Kina ulaže znatan novac u SAD da mu pomogne izići iz krizeNedavna izjava američkog predsjednika Baracka Obame kako se “nazire početak kraja recesije”, posljednji je u nizu javnih istupa visokopozicioniranih američkih dužnosnika u kojima se najavljuje oporavak tamošnjega gospodarstva.

Prije Obame, kraj recesije krajem ove ili početkom sljedeće godine najavio je i guverner američke središnje banke Fed Ben Bernanke govoreći pred Odborom za financije Predstavničkog doma američkoga Kongresa. Iako su Obama i Bernanke u svojim govorima naglasili kako je SAD i dalje u recesiji, te kako je tamošnje gospodarstvo i dalje u padu, njihovi javni istupi izazvali su porast vrijednosti dionica na svjetskim burzama.

Takav efekt smatra se prilično jasnim pokazateljom da ulagači vjeruju kako bi ekonomija SAD-a do kraja prvog tromjesečja 2010. mogla ponovo početi rasti, što je i službeni uvjet za izlazak iz recesije. Ostvari li se to, s obzirom na činjenicu da je SAD najveće gospodarstvo i najrazvijenije svjetsko tržište, bio bi ostvaren glavni preduvjet za početak globalnog ekonomskog oporavka do kraja 2010. godine. Svoje najave o izlasku iz recesije kreatori američke fiskalne i monetarne politike temelje na nekoliko vrlo pozitivnih trendova. Prvi i svakako najvažniji je stabilizacija tamošnjeg bankarskog sustava. Američke banke su tijekom drugog tromjesečja 2009. godine zabilježile bolje poslovne rezultate nego što je itko predviđao. Neke od njih čak su ostvarile i goleme profite. Tako je velika investicijska banka Goldman Sachs objavila kako je u tom razdoblju ostvarila dobit od 2,7 milijardi dolara, sličan profit imao je i njihov konkurent JP Morgan Chase, a tek nešto manje, 2,4 milijarde dolara dobiti iskazala je Bank of America. Takvi rezultati posljedica su 700 milijardi dolara koje je američko ministarstvo financija utrošilo na otkup nenaplativih potraživanja tamošnjih banaka.

Taj novac, s jedne strane, pomogao je američkim bankama da stabiliziraju svoje poslovanje, dok im je, s druge strane, središnja banka počela posuđivati novac bez kamata, nadajući se da će kombinacija tih dviju mjera rezultirati povećanjem kreditne aktivnosti, a samim time i izazvati gospodarski rast. Taj plan pokazao se relativno uspješnim, a u kontekstu američke ekonomije posebno je važno to što se polako stabilizira tamošnje tržište nekretnina. Upravo taj segment tamošnjega gospodarstva bio je i glavni okidač recesije, jer je nagli pad vrijednosti nekretnina izazvao i propast goleme količine vrijednosnica koje su se temeljile na hipotekarnim kreditima. Upravo zbog toga, američke vlasti procijenile su kako je potrebno što prije povećati potražnju za kupnjom nekretnina. Porast te potražnje izazvao bi i postupni rast cijene, pa bi određeni dio hipotekarnih kredita opet postao isplativ, odnosno založene nekretnine ponovo bi postale vrjednije od iznosa kredita. U tom kontekstu također je vidljiv značajan napredak u SADu, tako da je u svibnju broj novoizgrađenih objekata porastao za 3,6 posto, nakon što je u travnju dosegnuo rekordno nisku razinu.

Prodaja nekretnina također je u svibnju porasla, i to za 11 posto, tako da mnogi analitičari sada tvrde kako se radi o prvom nagovještaju početka gospodarskog oporavka. Iako su pozitivna kretanja na financijskom i nekretninskom tržištu mogući znakovi oporavka tamošnje ekonomije, SAD iz recesije neće izići dok se ne zaustavi pad industrijske proizvodnje. To se još uvijek nije dogodilo, iako je u lipnju zabilježen pad od 0,4 posto, što je najmanji mjesečni pad u proteklih osam mjeseci. Za usporedbu, u prva tri mjeseca 2009. u odnosu na isto razdoblje lani,industrijska proizvodnja bila je manja za 21 posto. Velik udarac za američku industriju svakako je bila kriza autoindustrije. Američka vlada potrošila je oko 25 milijardi dolara za spas General Motorsa i Chryslera, dviju od tri velike tamošnje kompanije. S obzirom na to da je jedan od uvjeta pomoći bilo i restrukturiranje kompanija, Chrysler i GM bili su prisiljeni značajno smanjiti svoje proizvodne i prodajne kapacitete, a to je rezultiralo značajnim padom proizvodnje. Ipak, sudeći prema poslovnim rezultatima trećeg velikog proizvođača Forda, koji je u drugom tromjesečju objavio ostvarenu dobit od 2,3 milijarde dolara, američki vlastodršci sad se nadaju kako će profit uskoro početi iskazivati i druge dvije kompanije. Rast industrijske proizvodnje za SAD je ključan iz dva razloga. Prvi je taj što bi on gotovo sigurno izazvao pad nezaposlenosti, koja je trenutačno u SAD-u vrlo visoka. Od početka recesije tamo je više od 6,5 milijuna ljudi ostalo bez posla. S druge strane, bez porasta proizvodnje i zaposlenosti, država neće početi ostvarivati veće prihode kojima bi trebala financirati golema sredstva uložena u gospodarski oporavak.PROSVJEDNICI pred američkom središnjom bankom s transparentima kojima za krizu okrivljuu njezina čelnika Bena Bernankea

Prema procjenama američkog Kongresa, uz sadašnju razinu gospodarske aktivnosti, SAD-ov javni dug već će idućeg desetljeća porasti sa sadašnjih 40 posto na 80 posto BDP-a. Dogodi li se to, dugoročno bi bila ugrožena kupovna moć američkih građana, pa bi tamošnja potrošnja nastavila padati. Upravo je to razlog što se u spas američke ekonomije posljednjih mjeseci intenzivno uključila i Kina. Kineski čelnici isprva su se držali vrlo rezervirano oko mogućnosti suradnje s drugim državama u borbi protiv recesije, no kad je postalo očito kako kriza ima katastrofalan utjecaj na kineski izvoz, odlučili su se više angažirati. Budući da je Kina godinama ostvarivala ogroman vanjskotrgovinski suficit i na temelju toga stvorila velike kapitalne rezerve, počela je intenzivno ulagati novac u oporavak gospodarstava SAD-a i razvijenih europskih zemalja, u nadi kako će na taj način ponovo pokrenuti potražnju za svojim robama i uslugama. Od onda Kina kontinuirano kupuje američke državne obveznice, a trenutačno ih ima u vrijednosti od 593 milijarde dolara, dok je, s druge strane, Međunarodnom monetarnom fondu također pomogla otkupom fondovih obveznica vrijednih oko 50 milijardi dolara. Kineska ulaganja u ekonomski oporavak SAD-a još su jedan pokazatelj kako početak globalnog izlaska iz recesije prije svega ovisi o tome kad će oporavak početi u toj državi. Toga su svjesni i europski čelnici, posebno zato što u ovom trenutku ohrabrujući ekonomski pokazatelji iz SAD-a nisu vidljivi u Europi. Analitičari procjenjuju kako će ekonomski oporavak u Europi značajno kasniti za početkom gospodarskog rasta u SAD-u.

Razloga za to ima više, no glavni je da su europski čelnici izabrali pomalo drukčiji model borbe protiv recesije. Za razliku od SAD-a čelnici europskih zemalja nisu uspjeli dogovoriti čvrstu zajedničku fiskalnu politiku, čak ni među članicama eurozone. Primjerice, budući da velike države članice Europske unije poput Njemačke i Francuske nisu uspjele dogovoriti zajednički paket pomoći europskim bankama, situacija na financijskom tržištu u Europi i dalje je nesređena. Kako Međunarodni monetarni fond predviđa, konačni iznos gubitaka banaka u eurozoni iznosit će između 650 i 900 milijardi dolara. Taj iznos banke neće moći nadoknaditi bez državne pomoći, no čak ako države i pronađu novac da im pomognu, u toj situaciji banke će sve restriktivnije izdavati kredite. Takav scenarij rezultirao bi krahom malih i srednjih poduzetnika, kojima su banke jedini dostupni izvor financiranja. Te opasnosti su postali posebno svjesni u Njemačkoj pa sad njemačka centralna banka već radi planove kako bi najesen počela izdavati zajmove direktno kompanijama, zaobilazeći pritom poslovne banke. To je posljedica procjene Angele Merkel kako je ključ za oporavak njemačkoga gospodarstva pomoć kompanijama koje pate zbog golemog pada izvoza, inače zamašnjaka tamošnjega gospodarstva. Potpuno drukčiji princip od toga počele su provoditi britanske vlasti, koje su temelj borbe protiv recesije formirale kroz pomoć financijskom sektoru i kontroliranu deprecijaciju funte, čime su njihovi proizvodi postali konkurentniji na stranim tržištima. Ipak, ni ta strategija se nije dosad pokazala pretjerano uspješnom, pa se procjenjuje kako bi Velika Britanija 2009. na godišnjoj razini mogla imati pad BDP-a od 5,6 posto.

PROTESTANTI na Wall Streetu prosvjeduju protiv državne pomoći financijašimaTreći modus izlaska iz krize primijenila je Francuska, čiji se gospodarski rast godinama temeljio na domaćoj potrošnji koja pokriva više od 50 posto ukupnog BDP-a. U tom kontekstu tamošnji predsjednik Nicolas Sarkozy počeo je smanjivati pojedine poreze pokušavajući potaknuti potrošnju, no kao problem mogla bi se pokazati nesposobnost države da pokriva golema izdvajanja za socijalne troškove. Također, stopa nezaposlenosti uskoro bi mogla dosegnuti 11 posto. Ipak, problem europskih država je u tome što su njihovi modeli međusobno suprotstavljeni. Tako Njemačka, financirajući gospodarstvo mimo poslovnih banaka, u biti destabilizira bankovni sustav, a to ima negativne posljedice na sve europske banke, pa i one koje Britanija uporno financira. S druge strane, slabeći funtu, vlada Gordona Browna jača izvoz, ali taj izvoz u velikoj mjeri namijenjen je državama eurozone, koje, poput Francuske, čine sve kako bi zaštitile svoje tržište i promovirale potrošnju vlastitih roba i usluga. Taj francuski protekcionizam, na kraju, uvelike šteti i Njemačkoj, pa i ostalim državama čije je gospodarstvo bilo okrenuto prema izvozu.

Takav nedostatak zajedničkih politika mogao bi usporiti gospodarski oporavak u Europi, no i taj faktor vjerojatno će biti prevladan ako se pozitivni trendovi u SAD-u nastave. Dogodi li se to, najteža gospodarska kriza u posljednjih pedeset godina mogla bi završiti već sredinom 2010. godine.