Objavljeno u Nacionalu br. 717, 2009-08-11

Autor: Renato Baretić

Nacionalna klasa

Poziv na pamučnu revoluciju

Novine ne pomažu, odvjetništvo ne pomaže, sindikati ne pomažu, oporba ne pomaže, policija ne pomaže, USKOK ne pomaže, sudovi ne pomažu... Ajmo im majicama dojavljivati što o njima mislimo!

Renato BaretićRenato BaretićOkej, ako su Česi i Slovaci imali “baršunastu revoluciju”, zašto mi ne bismo imali - pamučnu? Postoji li ijedan zakon koji bi nam branio da na sebi nosimo majice na kojima piše što nas je god volja? Dobro, postoji onaj o zabrani javnog isticanja totalitarističkih simbola i obilježja (tako nekako, raspitajte se u PU Čavoglave) ali nama zbilja nisu nužni ni ustaški niti komunistički simboli. Dok se nevoljnom RTL-ovu kooperantu Cvirinu nije dogodilo to što mu se dogodilo (trenutni otkaz zbog “neprimjerene” majice koju Jadranka Kosor i njezina vlada “neće tolerirati”) nismo znali kako da svoj bunt i bijes artikuliramo mimo sindikatâ i stranaka, ali sad nam je sama J(f)K dala ideju. Znam da zvuči krajnje utopistički, ali zamislite da svi novinari, snimatelji i ino prateće medijsko osoblje na prvoj sljedećoj premijerkinoj presici odjenu cvirinovski provokativne majice s natpisom “Ne treba mi seks - vlada me jebe svaki dan”!

Kome bi Vlada tog dana točila iz kaleža svoje mudrosti ako bi svi medijski djelatnici redom bili izbačeni s konferencije za tisak? Tko bi i kako čuo za nove Jacine ingeniozne strateške poteze kad bi dvorana odjednom opustjela? Kako bi i kome premijerka išta mogla obznaniti, suočena tek s praznim stativima za kamere i šupljim stalcima za mikrofone? Znam, pa zato i ponavljam, potpuno je iluzorno i utopistički očekivati takvu solidarnost među novinarima novoga kova, ali nitko mi ne može zabraniti da zamišljam majice s natpisima tipa “HloveRTL televizija”, ili “O’Hara(č) club”, ili “U 3... tour”. Ili, recimo, “ŠuXXXXXL” na nekom brkatom debeljku na rivi i “Kad narastem bit ću Šuker” na nogometaškoj majici njegova sina, pljunutog tate, kojeg drži za ruku. Ne bi li to bilo lijepo za vidjeti? “Oh, Susanna, why don’t you cry for ME”? Ili “Malo vitra - puno smrada”? “Ja sam kupio kamione!”? Ili “Prodajem HEP i HŽ, prvi vlasnik”? A tek “Savudrijska - pala!”? A? Dobro, ajde, ta je već za duge rukave, baš kao i “Andrija - TVOJ predsjednik!!!” ili “Idemo dolje!”, koja može ići u obje varijante, i kratki i dugi, baš kao i “KONOBAR!!! gdje je više ta krumpir-salata?!”.

ZA DEMONSTRANTE PRED SPECIJALCIMA PREDLAŽEM MODEL “I vama je skinula 10 posto”, dok bi seljaci na prosvjedima mogli nositi staru ali nikad demodiranu kreaciju “Ni zrna žita neprijatelju!” ili “Čobi, ti znaš da nisam milioner”... Pa onda “KOSORO republjik”, recimo, uz sliku banane. Ili “Tako vlada, tako pada... CROATIA”, uz podvarijantu (može i na leđa) “Tako lijepi, tako blizu... IZBORI”. A cijela sezonska kolekcija dala bi se napraviti pod egidom “Dragi barba Luka...”, ispod koje bismo nosili poruke “i ja sam nečiji”, “pa vi ste mi rekli da podmazujem koliko mogu”, “pošaljite mandarina, u Remetincu je hrana grozna” i štošta još... “Jordanovac, a ne Pantovčak”, na primjer, ne čini mi se lošom idejom, premda, priznajem, ne odiše ukusom, ali nisam mogao odoljeti. Štoviše, u ovom smišljanju mi na pamet padaju i puno gore stvari, ali nekako bih htio da predloženi natpisi ipak ostanu u granicama neutuživosti. Idemo zato dalje, u trećoj: “I meni je vrijeme za novi početak”; pa jednostavno “Malo vitra”, ali ispisano na leđima i sa strelicom prema dnu istih; “Prohujalo s Pahorom”; “Korum Piranski zaljev”; “Tu me ne cijene, tu se pakujem” (ta bi se, jasno, prodavala s popustom za studente); “Ispucali vrhovi? Problemi s kosor? Koristite MMF preparate!”; “Bajs na bubanj”; “Pušite vi na ulici!” (tu je ista onakva strelica, samo s prednje strane); “Zašto bebe u Gospiću plaču duže i jače?”; “Jadra li nam majka!”; “Rebalancing me softly”; “I ja sam lažni branitelj, pa što?”; “Životinje van iz Maksimira”... Dalo bi se toga smisliti još na vagone, ali nadam se da je i ovo dovoljno kao poticajna mjera za kreativno oblačenje biračkog tijela. Ajmo im, ljudi, stvarno, majicama masovno dojavljivati što o njima mislimo! Ali ufino i, po mogućnosti, što duhovitije. Zamislite moguće koristi od uspješne akcije presvlačenja: em bi se mi malo ispuhali (bolje nego da to radimo po birtijama ili stadionima, zar ne?), em bi banda lopovska doznala što o njoj mislimo, em bismo spasili poneko radno mjesto u tekstilno-trikotažnoj industriji i tihom obrtništvu, em bismo postali vesela i dobra vijest u svakom svjetskom mediju... Ima toga zacijelo i još, ali ono najvažnije jest da bismo se, barem mi, malo bolje osjećali. Ako smo već došli u fazu “kruha i igara”, zar nije bolje da se sami malo poigramo, umjesto da samo gledamo kako se drugi igraju nama? “Pamučna revolucija” možda i ne bi donijela neke krucijalne promjene u hrvatskom gospodarstvu i društvu u cjelini, ali barem bismo lupali metaforičke šamare bahatim političkim vladarima i ukravaćenim korporacijskim dupeliscima.

AKO SE PAR TISUĆA ZADRANA MOŽE IZ ČISTA MIRA U ISTI TREN BACITI s Rive u more, pa tako već par godina, ako Šime Strikoman snima svoje “milenijske fotografije” gdje god mu zgodna ideja padne na pamet, i sve to sam izorganizira, onda ne bi trebalo biti problema ni u organizaciji istovremenog performansa pod geslom “Ne dirajte mi majicu” na glavnim trgovima i “špicama” svih hrvatskih gradova, ali ništa prosvjednički, ništa službeno prijavljeno, nego samo onako, sjedenjem po terasama kavana i obiteljskom šetnjom. Pa tako, recimo, svake prve nedjelje u mjesecu, točno u podne. Investicija je to od samo šezdesetak kuna po glavi (pedeset za majicu, deset za kavu ili sok) a zadovoljstvo bi, kao u onom reklamnom sloganu, bilo - neprocjenjivo... Poput Broja Jedan iz “Alana Forda” reći ću: “Brute, odveć sam star za stupanje na čelo pamučne revolucije”, ali s velikim ću se guštom, veseljem i ambicioznošću priključiti svakoj takvoj inicijativi. Novine ne pomažu, odvjetništvo ne pomaže, sindikati ne pomažu, oporba ne pomaže, policija ne pomaže, USKOK ne pomaže, sudovi ne pomažu... Možda majice pomognu! T-shirt nikad neće biti T-shit!

Vezane vijesti

Banana u državi

Banana u državi

Zamišljam očaj onih likova koji su otišli u Poljsku da bi se tamo pijani tukli, pijani švercali bengalke na stadione, pijani ih tamo bacali na teren… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika