VIVA LAS LJIGAS

Zrinka PavlićNoć pokera, RTL, pon-čet, oko ponoći (s prekidom za ultravažnu seriju)

Taman kad čovjek pomisli da na RTL-u ne mogu izvesti ništa gore od “Kunolovca” i “Astro showa”, oni smisle nešto čime nas uvjere da svakodnevno puše džointove veličine Ciboninog tornja. Evo, na primjer, “Noć pokera”. Nema šanse da je onome tko je program odlučio obogatiti tom emisijom ijedna moždana stanica bila u prisebnom stanju. Dapače, mora da je uza se imao još barem desetak pomagača jer ljudi s tolikim brojem prisebnih moždanih stanica obično trebaju asistenciju čak i prilikom rukovanja žnirancima. Tako da si mogu točno zamisliti taj trust mozgova, u kojem “odlučili smo program obogatiti tom emisijom” zapravo znači “mi smo idioti s bijednom yuppijevskom fiksacijom na filmove o Las Vegasu”. Pa sad zbog njih svake noći sirota besana čeljad diljem domovine mora gledati kako neki likovi drže karte u rukama. I prebiru žetone. Što je otprilike tek malo manje glupo i dosadno od sjednice Sabora. Od silnog me šoka nad tolikom količinom debilizma čak prošla volja da zbog pokeraškog oslobađanja Hrvatske od okupacije “Kunolovcem” organiziram veliku proslavu u Čavoglavama.

Ocjena: zrig (-1)

MALO POZNATA PETA REPRIZA

Oluja nad olujama, HTV1, srijeda, 20.05

Super mi je bio dokumentarac o “Oluji” u kojem su nam, kako je pompozno najavljivala nacionalna dalekovidnica, “otkrili neke aspekte vojne operacije koji su malo poznati javnosti”. I to peti put, računamo li samo praznička emitiranja. Film je snimljen i prvi put emitiran 2005., a među aspektima vojne operacije koji su, tvrde HTVovci, i nakon petog emitiranja malo poznati javnosti našli su se beskrajni kadrovi namreškanog mora uz Brijune te lelujanje palmi u dvorištu luksuznog predsjedničkog ljetnikovca kao ilustracija priče o pripremama za Oluju. Zbog tih, očito vrlo teško pamtljivih aspekata, vjerujem, štokoji se gledatelj zapitao treba li nas dokumentarac ispuniti velikim ponosom i (domovinskom) zahvalnošću ili razbjesniti jer nemamo para ni otić do šljunčare na kupanje, a dokumentaristički fejkeri krcaju putne naloge za obilazak jadranskih bisera da bi uz cvrčanje insekata u borovoj šumici ilustrirali koliko nam se vojni i civilni vrh države napatio ne bi li oslobodio domovinu. Pa nam herojstvo pet godina nabijaju na nos, usput prešućujući aspekte Oluje o kojima javnost ZBILJA malo zna ili se o njima informira tek kada neku vojno-političku njušku dotjeraju do Haaga. Da me se ne bi krivo shvatilo - ne omalovažavam svu onu gomilu mladih i nešto malo manje mladih koji su u Oluji sudjelovali nakon brzinske ljetne mobilizacije 1995. Ni slučajno. Omalovažavam HTV-ovsko sluganstvo s jedne, dokumentarističku nekompetentnost s druge i sramotnu lijenost s treće strane. Zbog prve nam serviraju dokumentarac o Oluji a o Gotovini ni slova, zbog druge nas obasipaju brijunskim akvatorijem pod podnevnim suncem i Domazetom pod frizurom koja izgleda kao pancirna perika, a zbog treće se već pet godina od silne (domovinske) zahvalnosti nisu potrudili snimiti ništa novo ili nedajbože relevantno. Niti angažirati sugovornike koji bi nam mogli reći nešto iz perspektive koja NE obuhvaća dvorište predsjedničkog ljetnikovca.

Ocjena: 5 (1 za svaku godinu emitiranja)

SVESTRANI FAKINI IZ FINIH FAMILIJA

U objektivu, HTV1, četvrtak, 21.00

Zašto svaki put kad netko na HTV-u spomene Ivu Josipovića na ekranu dobijemo snimku rečenog Josipovića kako prebire po klaviru? Neka SDP-ovska propaganda o Ivi J. kao svestranom fakinu iz fine familije kojeg je guvernanta ganjala sa srebrnom žlicom dok se on skrivao pod maminim koncertnim Petrofom? Ili su HTV-ovi rovači po arhivskim snimkama toliko maštoviti da sve do jednome za oko zapne baš taj nadasve dinamičan i u nekim slučajevima krajnje zbunjujuć kadar? Jedan od takvih (dinamičnih, ali zbunjujućih) slučajeva dogodio se ovog tjedna u emisiji “U objektivu”, tijekom razgovora sa Zoranom Milanovićem. Divani nam Milanović svoje standardne spike o životu, svijetu, svemiru i Hrvatskoj, kojima bi on svima zacijelo bolje upravljao nego HDZ (iako nam baš i ne može reći kako), kadli mu u jednom trenutku novinar postavi pitanje o Ivi Josipoviću. U tom trenutku na ekranu Josipović ničim izazvan počne svirati klavir, traje trinaest i pol sekundi i nestane. Slabije informiranom ili trenutno dekoncentriranom gledatelju moglo se bez pol frke dogoditi da zaključi kako će nam SDP na sljedećim izborima pod nos servirati glasački listić s Ivom, ali Pogorelićem, a ja moram priznati da sam se obradovala. Naime, postoji nada da će nam sada, kako se bliže predsjednički izbori, sve češće prikazivati kratke i bizarne snimke kandidata kako se bave slobodnim aktivnostima po izboru. Možda u silnom trudu da se prikaže urbanim i dokaže da je izvukao komad šperploče iz dupeta Hebrang pristane pred kamerama na Gibson Les Paulu oddrndati početni rif iz “Smoke on the Water” dok ga Milinović prati na basu. A možda nam i Vesna Pusić nešto otpjeva.

Ocjena: WTF?

STRAVA U ULICI ALKARA

Sinjska alka, HTV2, nedjelja, 16.30

Mislila sam da je Sinjska alka idealna televizijska pozadina za popodnevni drijemež nakon nedjeljnog ručka. Lijepo se izvališ pred telku, sneno se keziš pripadnicima lokalnog konjičko- folklornog ansambla koji se nevjerojatno ozbiljno shvaćaju, pokušavaš odgonetnuti postoji li više od trideset šest građana Hrvatske koje Sinjska alka zanima, a da u tom trenutku nisu na licu mjesta i taman kad počneš tonuti u blaženi san… NA EKRANU TI POKAŽU MILINOVIĆA!!! Ubuduće ću si za uspavljivanje pustiti DVD s “Egzorcistom”.

Ocjena: strava i užas (u sridu)