Objavljeno u Nacionalu br. 718, 2009-08-18

Autor: Nina Ožegović

INTERVIEW

Martina Filjak - svjetska karijera hrvatske pijanističke princeze

ZAGREBAČKA PIJANISTICA Martina Filjak, koja trenutno živi u Hannoveru, prošloga je tjedna osvojila prvu nagradu na prestižnom pijanističkom natjecanju u Clevelandu, a za Nacional govori o svojem životu i međunarodnoj karijeri

INTENZIVNA TURNEJA
Martina Filjak, mlada pijanistica svjetskoga glasa, u Splitu je nastupila sa Stefanom Milenkovićem, a odatle je otputovala u Berlin i Barcelonu jer nastupa doslovno svaki drugi dan u drugom graduINTENZIVNA TURNEJA Martina Filjak, mlada pijanistica svjetskoga glasa, u Splitu je nastupila sa Stefanom Milenkovićem, a odatle je otputovala u Berlin i Barcelonu jer nastupa doslovno svaki drugi dan u drugom gradu“Ja sam glazbenica i ne znam ni koji je danas dan, a kamoli datum, ali vježbam između šest i osam sati dnevno. To je kao normalno radno vrijeme, jedino što ja istodobno radim i fizički i mentalno”, kaže Martina Filjak (30), jedna od najdarovitijih i apsolutno najzaposlenijih hrvatskih mladih pijanistica, dobitnica desetak nagrada, a među njima i tri najveće stručne – nagrade Orlando, Milka Trnina i Vladimir Nazor, koja je prošlog vikenda pobijedila na prestižnom Međunarodnom pijanističkom natjecanju u Clevelandu u Americi.

Znalci to natjecanje smatraju najvažnijim pijanističkim nadmetanjem na svijetu, jer finaliste prati čuveni Cleveland Orchestra, a pobjednik dobiva velike novčane i koncertne beneficije, koje mu mogu promijeniti karijeru. Toga je svjesna i Martina Filjak, no pokušava biti realna i ne zanositi se uspjesima, iako je do sada nastupala u gotovo svim najpoznatijim dvoranama svijeta, od New Yorka do Tokija, te doživjela nakon interpretacije Beethovenova opusa 106 stajaće ovacije publike u Nizozemskoj i Njemačkoj. Živi u Hannoveru, “gradu idealnom za klasičnu glazbu”, vrlo je elokventna, u potpunosti posvećena glazbi i ima “filozofski odnos prema životu”. Trenutačno svaki drugi dan nastupa u drugom gradu, pa čak i drugoj zemlji, tako da zapravo živi između aviona i koncertnog podija. Nakon Clevelanda, nastupala je u Dubrovniku, Splitu i Berlinu, a slijede Španjolska, Italija...


KONCERTNE DVORANE SVIJETA

NACIONAL: Dobili ste prvu nagradu na Pijanističkom natjecanju u Clevelandu, koja podrazumijeva i nastup u Carnegie Hallu, novčanu nagradu te nastupe po SAD-u. Kako će se to odraziti na vašu karijeru?

- To je definitivno najznačajnija i novčano najbogatija nagrada koju sam do sada osvojila. Dobila sam 50 tisuća dolara, zatim više od 50 angažmana u SAD-u u iduće dvije sezone na kojima ću zaraditi minimalno 100 tisuća dolara, debi nastup u čuvenoj Zankel dvorani Carnegie Halla, te debi CD za američku diskografsku kuću Naxos. Ta nagrada je vrlo cijenjena u svijetu: vlada oštra konkurencija, primjerice, ove godine su se natjecali mnogi laureati drugih uglednih natjecanja, te ima veliku reputaciji u pijanističkim krugovima. Iako je u mojoj profesiji teško predvidjeti što će biti za pet godina, sigurno je da će ta novčana nagrada utjecati na moj život. Ako ću dobro odsvirati te koncerte u SAD-u, postoji šansa da nastavim nastupati po Americi što bi za mene bilo jako pozitivno. No na sve to gledam vrlo filozofski. U životu ima malo tzv. pravih trenutaka, a za mene su to oni koji se događaju na bini, pred publikom, kada u zraku osjetim istinu života, istinu umjetnosti, onu punoću koju svaki umjetnik traži cijelog života. Uspjeh i turneje shvaćam vrstom igre, možda manje stvarnim, iako su oni dio realnog života. I zato mislim da se moramo držati ljudskih vrijednosti u životu.

NACIONAL: Iako ste obišli gotovo cijeli svijet i nastupili u nekim od najvažnijih dvorana svijeta, kao što su Salle Cortot u Parizu, jeste li uzbuđeni zbog nastupa u Carnegie Hallu 1. prosinca?

- Naravno da sam uzbuđena, ali već u nedjelju nastupam u dvorani Konzerthaus u Berlinu, a najesen u dvorani Musikverein u Beču, pa želim biti realna i koncentrirati se na detalje u izvedbi i interpretaciji i ne opterećivati se slavom Carnegie Halla. Uz to, poznato je da u njemu može nastupiti gotovo svatko tko ima dovoljno novca da plati unajmljivanje dvorane. U tom smislu, nastup u Carnegie Hallu nije toliko važan, nego je mnogo važnije tko će doći na vaš koncert, kakav će biti odaziv publike, što će pisati kritičari, te kako će se marketing vezati za promociju nastupa i slično. Trudim se gledati dosta trijezno na ovu i slične situacije.

GLAZBA JE APSOLUTNI PRIORITET

NACIONAL: Do sada ste na svjetskim natjecanjima dobili 15-ak važnih nagrada, od natjecanja “Ferruccio Busoni” do Marije Canals u Barceloni. Po čemu se natjecanje u Clevelandu, industrijskom gradu, razlikuje od ostalih?

- Samo natjecanje u Clevelandu bilo je besprijekorno organizirano - natjecatelji nisu doslovno morali ništa raditi osim vježbanja, spavanja i jela. Bili smo smješteni u apartmanima kampusa, imali smo catering tri puta dnevno, Institute of Music je bio udaljen pet minuta, a tamo je svaki natjecatelj mogao dobiti svoj studio za vježbanje od 7 do 23 sata. Bilo je 32 pijanista na jednome mjestu, mnogi od njih bili su pod stresom i na to su različito reagirali, pretjeranom verbalizacijom ili agresivnijim stavom. U takvim stresnim situacijama ja se jednostavno izoliram od svih i tako zadržavam svoj unutarnji mir. Premda tada katkad djelujem nezainteresirano za druge, za mene ta strategija doista funkcionira.

NACIONAL: Za vaše nastupe govori se da ih karakteriziraju “karizmatična osobnost” i “istančane izvedbe”. Kako i koliko dugo se prilipremate za nastupe i što je najvažnije, osim talenta i vještine, za uspjeh?

- Zadnjih godina pripremam se dugo i temeljito, no uvijek se trudim ostavljati mjesta spontanosti i trenutačnoj inspiraciji. Teško je reći postoji li neki instant-recept za uspjeh na natjecanjima. Sigurno je da su ključni koncentracija, fokus i shvaćanje klavira kao apsolutni prioritet. Otkrila sam da sam prije nastupa ili natjecanja manje nervozna ako imam vrlo čvrstu i konkretnu umjetničku ili emotivnu ideju koju želim izraziti glazbom. Potpuno se fokusiram na umjetnički dojam, i zahvaljujući toj koncentraciji uspijevam ignorirati prepreke poput nervoze, opterećenja, razmišljanje o mogućem rezultatu i slično.

NACIONAL: Što vam znači glazba? Je li to način izražavanja emocija ili još nešto?

- S obzirom na to da sviram klavir od treće godine života, glazba je za mene mnogo više od same emocije. Glazba je način razmišljanja, vrsta spiritualne, duhovne discipline, često mentalni i intelektualni izazov, a uz sve to katkad i emocionalna oluja. Glazba je i stil života: puno rada, neprestano razmišljanje i rijetki odmor. To ide mnogo dalje od profesije. Kao glazbenica nemam radno vrijeme, ni vikende, a ni godišnji odmor. Ako uleti neki važni nastup, kao što se sada dogodilo s pozivom za nastup na festivalu u St. Moritzu, zajedno sa svojim triom - klarinetisticom Marijom Pavlović i čelisticom Tajanom Pačko, odreknem se godišnjeg odmora. To se ne može nazvati žrtvom jer je glazba u životu glazbenika apsolutni prioritet. Sve ostalo je sekundarno.

NACIONAL: Nastupali ste s nekim od najvećih orkestara svijeta, a sada i s Clevelandskim orkestrom, možete li izdvojiti neki nastup?

- U rujnu prošle godine svirala sam sa Simfonijskim orkestrom grada Barcelone kojim je ravnao svjetski poznat dirigent Christian Zacharias. To je bilo sjajno iskustvo. Riječ je o vrhunskom dirigentu i odličnom orkestru. Dojmila me se i serija koncerata s Moskovskim državnim simfonijskim orkestrom s kojima sam svirala Rahmanjinov Drugi klavirski koncert. Naš prvi zajednički nastup bio je impresivan. Bili smo na turneji u Italiji, bila je zima i orkestar je kasnio - stigao je tek u 18 sati, a koncert je trebao početi već u 21 sat tako da smo prvu i jedinu probu imali u trajanju od samo 45 minuta, što je jako kratko vrijeme zna li se da Rahmanjinov koncert za klavir traje punih 35 minuta. Koncert smo odsvirali s brzinskom probom, no unatoč tome uspjeli smo postići zajednički sklad i postići vrhunsku izvedbu. Zvučalo je kao da smo disali zajedno. Bilo je predivno.

NACIONAL: U ožujku ste bili na turneji po Kini. Kakvi su vaši dojmovi s te turneje, doživljava li publika na drukčiji način muziku i što ih je najviše impresioniralo u vašem nastupu?

- Kada sam prošle godine pobijedila na pijanističkom natjecanju Maria Canals u Barceloni, kao nagradu sam dobila i turneju po Kini. Zahvaljujući odličnom odazivu publike te vrlo dobrim odnosima s producentima koncerata u Kini, dogovorili smo se za još jednu seriju gostovanja u Kini 2011. Turneja je trajala desetak dana, a obuhvaćala je sedam koncerata u Šangaju i drugim gradovima. Ritam je bio vrlo intenzivan, Kina je ogromna zemlja, pa sam svakog dana letjela u drugi grad, katkad čak i tri, četiri sata, a uz to morala sam prevaljivati velike udaljenosti od aerodroma do hotela i koncertnih dvorana. Kinezi su fascinirani klasičnom glazbom, a više se od pet milijuna Kineza profesionalno bavi klavirom - svira klavir ili predaje klavir na nekoj od škola ili fakulteta, dakle, više nego što Hrvatska ima stanovnika. Premda sam nekoliko puta bila u Japanu i nekim drugim zemljama Dalekog istoka, Kinu sam doživjela kao specifičnu zemlju: puna je čarobnih krajolika, a ljudi imaju drukčiji temperament pa sam se često osjećala ne samo kao da sam stigla u drugu kulturu nego u drugu galaksiju.OBOŽAVATELJI U KINI
Martina Filjak u ožujku za vrijeme velike turneje po Kini gdje je imala sedam koncerata. Dok je prolazila pokraj jumbo-plakata sa svojim likom, mladi Kinezi
su je prepoznali i željeli se s njom slikatiOBOŽAVATELJI U KINI Martina Filjak u ožujku za vrijeme velike turneje po Kini gdje je imala sedam koncerata. Dok je prolazila pokraj jumbo-plakata sa svojim likom, mladi Kinezi su je prepoznali i željeli se s njom slikati

NACIONAL: Nakon Kine, uslijedili su brojni koncerti, pa Dubrovnik, Split, Berlin, Barcelona, a istim tempom slijede nastupi sve do sredine rujna. Kako uspijevate izdržati taj tempo?

- Kad sam nakon turneje po Kini jedne subote potkraj ožujka kasno navečer sletjela u Europu, već sam idućeg jutra nakon samo nekoliko sati odmora odletjela u Italiju gdje sam na poznatoj Como Piano Academy htjela susresti meni važnog profesora klavira. I ovaj tjedan je ispao vrlo intenzivan: natjecanje u Clevelandu je bilo u subotu, u nedjelju su finalisti imali završni koncert, zatim sam u ponedjeljak po američkom vremenu otputovala za Dubrovnik gdje sam stigla u utorak poslijepdone. U 18 sati našli smo se na probi, a u srijedu je bio koncert. Ne bih mogla izdržati tako intenzivan tempo cijelu godinu. Recimo, cijeli svibanj sam bila u svom stanu u Hannoveru, a zatim sam se nekoliko tjedana intenzivno pripremala za Cleveland, što znači da sam vježbala od šest do osam sati dnevno, zdravo sam se hranila i redovito sam džogirala. Kad imam neko natjecanje ili važan nastup, uvijek se nastojim psihički i fizički dobro pripremiti. Kod mene je riječ o adrenalinu i velikoj motivaciji te želji da što kvalitetnije odsviram koncert. S druge strane, kad sviram komornu glazbu, kao što je bio slučaj u Dubrovniku ili Splitu sa Stefanom Milenkovićem, radi se o razmjeni silne energije i pozitivnih iskustava s kolegama. Tako punim svoje baterije.

RAJ ZA GLAZBENIKE

NACIONAL: Rođeni ste u muzičkoj obitelji i počeli svirati s pet godina. Možete li nam reći nešto više o svojim pijanističkim počecima?

- Odgajana sam u jakoj muzičkoj obiteljskoj tradiciji. Moji roditelji su pijanisti. Moj otac Ranko Filjak bio je jedan od najpoznatijih pijanista u bivšoj zemlji, a umro je kad sam imala četiri godine. On je praizveo Brahmsove koncerte za klavir, a odgovoran je i za prvu izvedbu Trećeg koncerta za klavir Sergeja Prokofjeva. Nedavno smo u povodu 25. obljetnice njegove smrti objavili dvostruki CD s njegovim snimkama. Roditelji su stalno svirali, a često su tatini studenti sa zagrebačke Muzičke akademije dolazili k nama u kuću ili je imao probe s drugim glazbenicima. Bili smo vrlo skladna obitelj i bilo je logično da sam već kao dijete željela raditi isto ono što su radili i moji roditelji - svirati klavir. U kući smo imali tri klavira, dva su bila u jednoj sobi, a treći u drugoj prostoriji. Već sam kao četverogodišnja djevojčica prisluškivala iza vrata prve sobe tatine instrukcije ili pripreme za koncert. Zatim bih otrčala do druge sobe i odsvirala vrlo detaljno i prcizno to što sam čula na trećem klaviru. Roditelji su ubrzo shvatili ne samo da me muzika jako zanima nego da imam i apsolutni sluh. Osim osnovnih sati poduke, roditelji mi nisu davali prave instrukcije klavira. Sa šest godina krenula sam u muzičku školu “Blagoje Bersa” gdje sam imala divnu profesoricu Blanku Podreku koja je odgojila mnogo talentiranih pijanista.

NACIONAL: Studirali ste na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji i Bečkom konzervatoriju, a i danas se usavršavate na akademiji u Hannoveru te na Como Piano Academy u Italiji. Koji pedagog je najviše utjecao na vas?

- Još od svojih studentskih dana bila sam izrazito buntovni student. S 15 godina upisala sam studij na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a paralelno sam pohađala opću gimnaziju te konzervatorij u Beču, znači, istodobno sam se školovala na tri institucije. Nakon toga sam se vrlo kratko vrijeme zadržavala na jednome mjestu i uvijek sam tražila nešto novo. Tek sam nakon nekoliko godina upoznala profesoricu Mi Kyung Kiu iz Južne Koreje, izvrsnu psihologinju i trenericu, koja drži profesuru na Visokoj glazbenoj školi u Hannoveru, svjetskoj top akademiji za klavir. Ona je na najpozitivniji način utjecala na mane. S njom i danas surađujem i ona me pripremala za natjecanje u Clevelandu. Uspjela je prepoznati neke moje muzičke spcifičnosti i pokazati mi kako da ih još više razvijem, što je iznimno važno za muzičara. Utjecala je i na moje samopouzdanje i način interpretacije. Usavršavam se i na elitnoj i kvalitetnoj Piano Como Academy, koja godišnje prima samo šest pijanista. Tu dolaze vrhunski glazbenici s karizmatičnim osobnostima, koji redovito nastupaju na toj školi. U dodiru s njima naučila sam da se mora biti 200 posto uvjeren u vlastitu ideju i ne biti podložan tuđim utjecajima. Slušanje tuđih savjeta može donijeti puno informacija, ali može dovesti do slabe koherencije u razmišljanju, što nije dobro. Tamo sam jako ojačala.

NACIONAL: Živite u Hannoveru. Koliko je klima u Njemačkoj i Italiji poticajna za mladog glazbenika?

- Hannover je jako čist i lijep grad, u njemu mogu kvalitetno vježbati, a iz njega mogu jednostavno putovati u sve dijelove svijeta. U Hannover sam stigla prije četiri godine, a žao mi je što se na selidbu nisam i prije odlučila. Visoka glazbena škola u Hannoveru je iznimno ugledna u svijetu i procjenjuje se da su njezini studenti klavira dobili najviše nagrada na prestižnim pijanističkim natjecanjima svijeta, uključujući Chopinovo natjecanje, zatim Queen Elisabeth te natjecanje Čajkovski. Na toj školi je ogromna koncentracija vrhunskih mladih glazbenika iz cijelog svijeta i vlada velika konkurencija. A i Njemačka je po kulturi pohađanja koncerata klasične glazbe, te kulturi slušanja apsolutno najrazvijenija zemlja svijeta. Njemačka je pravi raj za glazbenika.

NAJVAŽNIJI TRENUTAK

NACIONAL: Imate li vremena za privatni život, ljubav, odlaske u kino, čitanje knjiga?

POTRAGA ZA SAVRŠENSTVOM Martina Filjak na koncertu u Dubrovniku prošle godine, kada je dobila nagradu Orlando. O svom
muziciranju kaže da je vodi potraga za vrhunskom kvalitetom i savršenom izvedbomPOTRAGA ZA SAVRŠENSTVOM Martina Filjak na koncertu u Dubrovniku prošle godine, kada je dobila nagradu Orlando. O svom muziciranju kaže da je vodi potraga za vrhunskom kvalitetom i savršenom izvedbom- Uvijek se nađe nekoliko tjedana mira. U karijeri glazbenika je logično da se izmjenjuju tjedni naporna rada i koncertiranja s tjednima u kojima dominira odmor. Družim se s prijateljima, koji su najčešće iz mog muzičkog kruga. Oni najbolje razumiju moj ritam života i ne uvrijede se ako ih ne nazovem dva tjedna.

NACIONAL: Koliko su danas važni frak i duga haljina na koncertu?

- Mislim da su važni, kao što su i prije bili. Za nastup je važno imati dobar, njegovan izgled, što je za mene znak poštovanja prema publici. Odijevanje za nastup je dio cjelokupnog rituala.

NACIONAL: Kako vidite sebe u budućnosti?

- U mojoj profesiji je teško išta planirati i ne može se znati što će biti za pet, a kamoli za 15 godina. To me je prije nekoliko godina jako mučilo, a onda sam se pomirila s time da je u mojoj profesija sve neizvjesno, osobito danas kada su mnoge umjetnosti u krizi. Ja sam još uvijek u potrazi za vrhunskom kvalitetom i savršenom izvedbom, i kad mi se dogodi takav trenutak savršenstva, to mi se čini najvažnijim na svijetu.

Najzaposlenija hrvatska pijanistica

■ Martina Filjak svirala je u Clevelandu Rahmanjinov koncert za klavir, a za tog skladatelja kaže: "Rahmanjinov je favorit mnogih pijanista, a definitivno je i meni među najdražim koncertima. Publika ga voli, a pijanist ima dovoljno slobode i mogućnosti pokazati sve svoje sposobnosti. No kada radim na nekoj kompoziciji i sviram na koncertu, važno mi je da se mogu poistovjetiti ili u potpunosti uživjeti u tu skladbu. Odnosno, pokušavam osjetiti da je baš ta skladba, koju trenutačno sviram, ona najljepša i meni najbliža. Osim Rahmanjinova, moji favoriti su Brahmsovi i Ravelovi klavirski koncerti, a jako volim Bartokove i Griegove koncerte."

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika