Objavljeno u Nacionalu br. 718, 2009-08-18

Autor: Robert Bajruši

USPON UREDNIKA Glasa Koncila

Bozanićev čovjek za napade na Mesića

IVAN MIKLENIĆ, glavni urednik Glasa Koncila, u kolumnama protiv Mesića i navodnog komunističkog naslijeđa izražava stavove kardinala Josipa Bozanića i Hrvatske biskupske konferencije, a zauzvrat je nagrađen napredovanjem u crkvenoj hijerarhiji

OD NOVINARA DO KANONIKA Ivan Miklenić rodom je iz Hrvatskog zagorja,
iz Desinića. U Glas Koncila ga je uveo Živko Kustić koji je i lobirao kod Franje Kuharića da ga baš Miklenić naslijedi kao glavni urednik. Za
odanost i zasluge nagradio ga je Josip Bozanić naslovom zagrebačkog kanonika, što znači da
je dobio na uporabu i kaptolsku kurijuOD NOVINARA DO KANONIKA Ivan Miklenić rodom je iz Hrvatskog zagorja, iz Desinića. U Glas Koncila ga je uveo Živko Kustić koji je i lobirao kod Franje Kuharića da ga baš Miklenić naslijedi kao glavni urednik. Za odanost i zasluge nagradio ga je Josip Bozanić naslovom zagrebačkog kanonika, što znači da je dobio na uporabu i kaptolsku kurijuIvan Miklenić, glavni urednik Glasa Koncila, posljednjih devet godina najžešći je crkveni kritičar predsjednika Stipe Mesića, ali cjelokupne hrvatske ljevice, liberala, nevladinih organizacija i nezavisnih medija. Sve to Miklenić ne bi mogao postati bez podrške kardinala Josipa Bozanića i velike većine članova Hrvatske biskupske konferencije. Iz te perspektive treba gledati posljednji u nizu Miklenićevih obračuna s Mesićem, u kojem je na račun predsjednika uputio niz teških optužbi, kao što su veleizdaja i sluganstvo do aluzija vezanih njegovo psihičko zdravlje.

Tu nije riječ o novim klevetama, već o radikalizaciji kritika koje podržava i najveći dio Crkve, takozvani desni biskupi Mile Bogović, Marin Barišić, Želimir Puljić, Ivan Prenđa, ali i oni umjereniji kao što su Marin Srakić, Đuro Hranić, Ivan Devčić ili Josip Bozanić baš kao i većina svećenstva. Glas Koncila Miklenić njihovi su neformalni glasnogovornici, koji objavljuju ono što njihovi nadređeni misle.


Tako je bilo i 21. lipnja kada je Ivan Miklenić napisao kako je Vijeće europskih biskupskih konferencija dalo potporu ulasku Hrvatske u EU. Pritom se obrušio na Mesićev govor diplomatskom koru na Brijunima, kada je predsjednik upozorio da hrvatske vlasti ne čine pogledu tzv. topničkih dnevnika i suradnje s Haagom. Za Miklenića je ovo bio povod za komentar kako je “hrvatski visoki dužnosnik veleizdajnički krajnje sluganski način prema određenim političkim snagama zabio nož u hrvatskim nastojanjima”. Mesić je zatražio od Bozanića da se očituje o tome, a Miklenić je ustvrdio da bi idući trebao biti psihički zdrav. Miklenić potječe iz zagorskog mjestašca Desinić, a novinarstvom se počeo baviti u 1970-ima, u glasilu bogoslovnih studenata Spectrum. Spectrumovci su 1971. podržavali maspok, i u strahu od sukoba s Titovim režimom, Bogoslovno sjemenište je iduće godine prestalo izdavati list, a redakciju iselilo iz svojih prostora. Spectrum je obnovljen 1976., i odatle je dio studenata, među kojima i Miklenić, kasnije prešao u Glas Koncila, vodeći katolički tjednik u bivšoj Jugoslaviji. Glas Koncila je u to vrijeme dosezao nakladu od 170.000 primjeraka, a uređivačka politika bila je oprezno kritična prema komunističkim vlastima. Dugogodišnji glavni urednik Živko Kustić postao je Miklenićev mentor, a zaštitnika je našao i u Josipu Ladiki, poznatom svećeniku i dugogodišnjem ravnatelju katoličkog tjednika.

Kustić i Ladika odigrali su nesumnjivo važne uloge u Miklenićevoj karijeri, i zahvaljujući njima sredinom devedesetih postao je glavni urednik Glasa Koncila. No u prvim godinama novinarske karijere, Miklenić je bio ne pretjerano važan član redakcije. Glasom Koncila dominirali su neki od tada vodećih intelektualaca u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj – uz Kustića kao pokretača većine akcija, bili su i Josip Turčinović, utemeljitelj Kršćanske sadašnjosti, Vjekoslav Bajsić, koji je pisao govore kardinalu Franji Kuhariću, katolička novinarka Smiljana Rendić i poznati svećenici Bonaventura Duda, Zvonimir Bono-Šagi, Tomislav Šagi-Bunić, Mijo Gabrić, Luka Depolo i Pero Sudar, sadašnji pomoćni biskup sarajevski. U elitnim crkveno-novinarskim krugovima Ivan Miklenić nije se previše isticao, ali početkom 1990- ih počinje napredovati. Umrli su Turčinović i još neki članovi redakcije, a Glas Koncila se sve više pretvarao u saveznika Tuđmana i HDZ-a. Kustić se sve rjeđe bavio operativnim poslovima, i uz Ladikinu suglasnost, uspio je nagovoriti Kuharića da potpiše imenovanje Miklenića kao glavnog urednika. Ubrzo potom Franjo Kuharić je umirovljen, a Ivan Pavao II. na njegovo mjesto imenovao je relativno nepoznatog krčkog biskupa Josipa Bozanića. Bozanić je između 400 svećenika Zagrebačke nadbiskupije imao jako malo saveznika, budući da se smatralo da papina odluka kojom je doveo biskupa iz male sredine degradira lokalni kler. U takvim okolnostima počeo je tražiti potporu, i dobio ju je iz redakcije Glasa Koncila. Bilo je to logično – Nadbiskupski duhovni stol je nadređen tjedniku, a nova situacija pogodovala je i Ivanu Mikleniću.

Prihvatio je status saveznika novog nadbiskupa, a zauzvrat stekao njegovu punu podršku. Iako je u političkim pitanjima radikalni antikomunist poput Miklenića puno bliži Juraju Jezerincu ili Barišiću i Bogoviću, Glas Koncila niti u jednoj jedinoj situaciji nije doveo u pitanje Bozanićeve stavove niti dao naslutiti kako unutar crkvenog vrha većina biskupa ne podržava koliko-toliko umjerenog kardinala. Josip Bozanić je nagradio Miklenićev angažman i 2001. imenovao ga kanonikom prvostolnog Kaptola zagrebačkog i arhiđakonom zagorskim. Položaj kanonika je počasna titula koja se dodjeljuje biskupskim svećenicima za zasluge. Miklenić je dobio i kuriju čiji je dio koristio za osobne potrebe, a druge prostorije iznajmljivao redakciji Glasa Koncila. U isto vrijeme pojavile su se glasine kako živi u nevjenčanoj zajednici, ali njima se nitko nije želio pozabaviti. Razlog nije samo to što biskupi ne žele čeprkati po privatnom životu pripadnika klera s kojima su u dobrim odnosima, nego, još više, u neslužbenom objašnjenju jednog kaptolskog dužnosnika, koji je na ovu temu ironično replicirao: “A tko od njih nema nekoga?”. Glavni urednik Glasa Koncila napisao je i vjersko-populizatorsku knjižicu “Isus za čovjeka”, a aktivan je i izvan novina. U Tuhelju je 2007. vodio misno slavlje na kojem je Milan Bandić 98. put postao krsni kum. U travnju ove godine proglašen je počasnim građaninom Križevaca, a često gostuje u različitim župama.ŽIVKO KUSTIĆ katolički
publicistŽIVKO KUSTIĆ katolički publicist

Tako je nedavno u Šibeniku lokalne svećenike upozorio kako: “Svećenici imaju napast politički se angažirati, što nije dobro. Svećenik se mora distancirati od političkih stranaka jer nema političke stranke koja neće pokušati zloupotrijebiti Crkvu ili svećenika”. Prilično zanimljivo razmišljanje politički angažiranog kanonika, barem u medijskom smislu. Miklenićevo uredničko osamostaljivanje dogodilo se približno u isto vrijeme kada su na vlast u Hrvatskoj došli premijer Ivica Račan i predsjednik Stipe Mesić. Bilo je to razdoblje snažnih nasrtaja desnice na lijevu vladu, prvenstveno zbog suradnje s Haaškim sudom. Od Splita i Gospića do Osijeka organizirani su masovni prosvjedi na kojima se prijetilo državnim udarom, a skoro na svakom od njih sudjelovali su crkveni velikodostojnici. Uostalom, kako razmišlja Katolička crkva vidjelo se u Porečkoj izjavi koju su uputili biskupi, koji su nakon uhićenja Mirka Norca vlast optužile da selektivno hapsi i sudi, a sve s ciljem zastrašivanja naroda. Glas Koncila i Miklenić iz tjedna u tjedan su vodili sukob s izmišljenim komunizmom, i u ovu skupinu svrstavali različit krug neistomišljenika: Stipu Mesića, Ivicu Račana i njegove ministre, ali i ljude izvan vlasti poput Ozrena Žuneca i Slavka Goldsteina koje su zbog iznošenja sumnji u ugovore Hrvatske i Vatikana optuženi kao zagovornici boljševičkih progona. Ivan Miklenić je tih dana u komentaru “Zaboravljeni komunizam” iznio tezu da se demokracija lakše ostvarivala u zemljama u kojima su nekada vladali nacizam i komunizam negoli u postkomunističkim državama.

Govoreći za Večernji list 2001., Miklenić je bio još precizniji u označavanju svojih neprijatelja i načinu na koji se može riješiti pitanje “komunističke opasnosti”. Lijevo-liberalnu vlast optužio je da u Hrvatsku vraćaju “nedemokratski socijalizam” i dodao “Bolno je to reći, ali prava demokracija će se u Hrvatskoj zacijelo moći ostvariti tek kad umru svi koji su zaraženi totalitarnim boljševičkim mentalitetom”, konstatirao je glavni urednik Glasa Koncila. U skladu s ovakvim načinom razmišljanja su i uvodnici koje potpisuje cijelo desetljeće. Znakoviti su i naslovi kao što su lipanjski “Poigravanje s Hrvatskom” ili “Antihrvatski pamflet” iz ožujka ove godine, kada je novinare koji su kritizirali loš rad današnje Matice hrvatske optužio da žele povratak u 1972., uz opasku da je riječ o “zatiranju svega što je hrvatsko”. Kolumna naslovljena “Crkva i politika” sadrži zaključak kako u Hrvatskoj i danas djeluje politička opcija koja je htjela iskorjeniti Katoličku crkvu. Odgovarajući na pitanje iz uvodnika “Tko ne želi Hrvatsku u Europskoj uniji”, Miklenić je među takve naveo “povlaštene skupine koje se kriju iza velikih načela i parola kao što su ljudska prava, tolerancija, slobodno tržište i multikulturalizam”. Slično je rezonirao u tekstu “Civilno društvo i kaos”, gdje je za lošu situaciju optužio “skupine koje su bile privilegirane u komunizmu”. Boljševici koji su se infiltrirali u sve pore hrvatskog društva bili su tema i kolumne “Zar s neokomunizmom u Europsku uniji?” Miklenićevi nastupi u Glasu Koncila mogu se svesti na dva nazivnika. Prvi, borba protiv komunizma. U njegovom svjetonazoru komunizam je maksimalno rastezljiv pojam i obuhvaća bivše partijske dužnosnike, članove SDP-a i ljevice, dakle, političke snage koje u većoj ili manjoj mjeri imaju nekakvu vezu sa Savezom komunista.

BISKUPI STOJE IZA
MIKLENIĆA I politički umjereniji biskupi poput Josipa Bozanića, Ivana Devčića i Marina Srakića (na slici)
i politički rigidniji biskupi, poput Milana Bogovića podržavaju
Miklenićeve antikomunističke
pamflete u Glasu Koncila, pa tako i
napade na predsjednika Republike Stjepana MesićaBISKUPI STOJE IZA MIKLENIĆA I politički umjereniji biskupi poput Josipa Bozanića, Ivana Devčića i Marina Srakića (na slici) i politički rigidniji biskupi, poput Milana Bogovića podržavaju Miklenićeve antikomunističke pamflete u Glasu Koncila, pa tako i napade na predsjednika Republike Stjepana MesićaAli u ovu skupinu ulaze i liberali, masoni, direktori i gospodarstvenici koji su radili prije 1990., pripadnici nevladinih udruga, novinari, pa čak i aktivisti koji zagovaraju istospolne brakove ili uvođenje seksualnog odgoja u škole. Ono što je nekad bio Sotona kao sinonim svih vrsta zala, u Ivana Miklenića to su komunisti u svakakvim varijantama i kombinacijama. Drugo, Miklenićevi komentari su stereotipni i nezanimljivi. Matrica je uglavnom ista bez obzira o kojoj temi piše, sve vrvi neprijateljima koji ugrožavaju tradicionlni način života i ulogu Katoličke crkve u Hrvatskoj. Već poslije dvije ili tri kolumne, svako daljnje analiziranje pretvara se u doživljaj nalik filmu “Beskonačni dan”, u kojem se sve stalno ponavlja. Ivan Miklenić koji je 2009. Stipu Mesića prozvao veleizdajnikom nimalo drugačije ne piše nego li je to radio 2001. ili koju godinu kasnije. Sve je to jedna te ista dosadna šablona. A sličnu sudbinu dijeli i Glas Koncila koji je od utjecajnog lista u 1980-ima i naklade od 179.000 primjeraka, prije nekoliko godina pao na 30.000, a sadašnja tiraža je dvostruko manja. Ratovi su doveli do gubitka tržišta u susjednim zemljama, ali puno veći problem predstavlja nerelevantnost ovog tjednika. Od čitave vrlo zanimljive prošlosti preostalo je još jedino ime, a sve drugo je nestalo. U državi u kojoj Katolička crkva ima golemi utjecaj u donošenju krucijalnih političkih odluka, i gdje vjernici mogu posve slobodno iskazivati svoja religijska uvjerenja, gotovo je nestala potreba za politiziranim crkvenim glasilom, koje je, uz to, s novinarskog aspekta izrazito neatraktivno. Ispada kako je Miklenić, maker u negativnom kontekstu, ostao jedini prepoznatljiv dio Glasa Koncila. Provokacijama se uspio etablirati i steći potporu Bozanića i biskupa, a pritom je de facto uništio novinu čiji je glavni urednik. Kada se ovome doda da je pritom zaratio s pola države, u Katoličkoj crkvi bi se mogli zapitati koliko im stvarno koristi eksponirani kolumnist i glasnogovornik rigidne desnice.

Vezane vijesti

Inzko: Gradnja pravoslavne crkve u Potočarima je provokacija

Inzko: Gradnja pravoslavne crkve u Potočarima je provokacija

Visoki predstavnik međunarodne zajednice za Bosnu i Hercegovinu Valentin Inzko usprotivio se u ponedjeljak planiranom nastavku gradnje pravoslavne… Više

Komentari

registracija
20/7/09

Hallelujah, 06.09.09. 22:52

Miklenic je jedno obicno piskaralo, poslusnik Crkve koji bi za svoj osobni interes napadao i samog Krista. A "glas koncila" je ultra nazadnjacka novina puna gluposti i religioznog smeca, da se pitam - tko to uopce moze citati? I koje li ironije, taj katolicki tjednik se financira iz drzavnog budjeta drzave cijeg Predsjednika i neke druge "nepodobne" osobe tako primitivno napada! Ocito je, da i Miklenic i Bozanic (koji usput receno nista pametno ne zna reci i jedva moze procitati sto mu netko naskraba!) i mnogi u Crkvi imaju mentalnih problema pa bi mogli skoknuti na psihijatrijski pregled.


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika