Zrinka PavlićKRIŽARSKI RATOVI

Dnevnik, HTV1, ponedjeljak-subota, 19.30

Načelno se slažem s čika Predsjednikom - na stolu si drži što hoćeš (križ, Budu, Barbiku, Supermena, uokvireni autogram Ive Gregurevića…), al’ na zid državne institucije ide službeno znakovlje, što križ (ni bilo što iz gornje zagrade) nije. No tajming i način su mu kilavi. Em je čekao do fajrunta na Pantovčaku, em to nije dao u službenu proceduru nego se ljuti po radiju, em odaje dojam da bi načela o sekularnoj državi odnio u penziju da mu mangupi iz Glasa Koncila nisu stali na žulj pa se sad duri: “Moj Ustav je jači od tvoje Biblije”. Drugim riječima, ideja dobra, izvedba - čisti cirkus! Medijima je takvo preseravanje i inače drago, a za medijsku scenu s tranzicijskim shvaćanjem informativnog novinarstva tipično je da se i javna televizija uključi u takvo (anti)križarsko ratovanje. Urednici HTV Dnevnika, sve junak objektivnosti do junaka nepristranosti, temi su pristupili tako da je i amebama na Marsu jasno iz kojeg izloga koji bira stav. Prvo smo imali dva dana vjeronauka uz Tončicu Čeljusku i Adalberta Rebića, koji izjavljuje da su SVI koji su skidali križeve - Staljin, Lenjin, Tito - loše završili (a Chirac i Clinton?), a našlo se tu i pozivanje Silvija Tomaševića iz Rima da nam kaže da u Italiji možeš stavit križ kamo hoćeš. Sljedeća su dva dana pripala Zoranu Šprajcu, koji je pak pozvao Silviju Luks iz Francuske da nam kaže kako u toj megakatoličkoj zemlji, za razliku od Italije, nema križeva po državnim institucijama. Potom je izdeklamirao komentar o svađalačkoj kulturi i nedostatku promišljenog programa (s kojim se slažem, ali to nije poanta), na taj način ostvarivši 1:1 u odnosu na kolegičino informiranje javnosti prethodna dva dana. U redu, razmimoilaženje (pa čak i sukobljavanje) dnevničko-uredničkih nastupa svakako je napredak od uobičajene prakse HTVa, gdje se mišlju, djelom i propustom obično favorizira samo jedna opcija. No ne bi li urednici INFORMATIVNIH emisija trebali prikazati SVE strane jednoga problema, a ne se jasno opredijeliti pa jedan udri u minus, a drugi u plus? Ne bi li, kad su već informativci, a ne komentatori, svoje mišljenje trebali zanemariti onog trenutka kada uđu u studio? Ili ga, ako tome naginju, ostaviti za uvijek rado čitan, ali ipak OSOBNI blog?

Ocjena: - i + (ko Amer i Rus :-))

KLAPA BRAČ S OTOKA HVARA

Dnevnik, HTV1, petak, 19.30

Ponekad se pitam je li Petar Vlahov prošao HTV-ovu audiciju ili je posao dobio samo na temelju novinarskih vještina kojima je plašio gledatelje NoveTV? Čovjek je tvornica bisera i ne bi se trebao samostalno javljati ni na telefon, a kamoli u program središnjeg Dnevnika. Veli on nama, komentirajući minus 3% bravuroznog uspjeha hrvatskog turizma: “Bili smo neki dan NA BRAČU i baš sam rekao - da nema zastave NA HVARSKOJ TVRĐAVI, ne bismo znali da smo u Hrvatskoj”, a potom, govoreći o gostoljubivosti na Kornatima: “O svim tim incidentima pisali su I TISAK I NOVINE u susjednoj Italiji”. Ne znam je li Pero obdaren satelitskim vidom pa s Brača vidi hvarsku tvrđavu, je li doista zemljopisno prikraćen pa ne samo što ne zna je li u Hrvatskoj ili Italiji nego pobrka otoke čim na trajektu nema vodiča za osobe s posebnim potrebama, ili ga je pak nadahnuo stari skeč Zločeste djece s klapom “Brač” s otoka Hvara koja izvodi pjesmu “Vela Luka”. No drugi primjer, onaj s TISKOM, pa onda još i NOVINAMA, daje naslutiti da je riječ o jednoj drugoj osobini, mnogo češćoj i tužnijoj od supervida, dezorijentacije i smisla za humor.

Ocjena: sjedi, jedan (1)

INFIŠA SAN U2

Vip Music Club LP, HTV2, subota na nedjelju, 0.25

Mogu razumjeti da je romansa javnosti i medija s gostovanjem grupe U2 u Zagrebu išla na džigericu življu ravnodušnom na lik i djelo dotičnih Iraca. Čak je i meni, koja se ne ubrajam u tu skupinu, do petka već postalo blesavo što Bono i priključenja dominiraju eterom ko da su Treći svjetski rat. Malo u Dnevniku, malo u InMagazinu, malo “U objektivu”, malo u birtiji na Trešnjevci… Samo sam čekala kad će uletit ko spešl gest starz u “Čaroliji”. Bilo je vrijeme da netko prekine taj općenarodni megaorgazam smislenom kritikom, ali zajedljiv komentar u emisiji “Vip Music Club LP” nije bio ta kritika. Puno je više nalikovao zgražanjima komunističkih čuvara revolucije, koji su osamdesetih u grafitima “U2” vidjeli propagiranje drugog ustaškog pokreta. Koja je, naime, bila misao vodilja i zaključak tog priloga? Da je dobar dio onih koji su cupkali na koncertu U2 - cupkao i na koncertima Brene i Thompsona. I da dok je kobasica, piva i masovnih deračina, takvima je sve dobro. Cool. Sva sreća što imamo ekipu iz “Vip Music Club LP-ja” da nam to objasni i začini stručnim argumentima iz kritične, alternativne i o glupim komercijalnim trendovima neovisne Vip-perspektive.

Ocjena: nula (0)

POBJEDNICI O POBJEDI

Boja rata: Pobjeda u Europi, HTV1, utorak, 21.50

Predložila bih da netko autorima “Oluje nad olujama”, na koju sam se osvrnula u zadnjem broju, prikazuje ovaj britanski dokumentarac barem triput dnevno, sve dok ne nauče kako se radi dobar dokumentarni film iz ratno-pobjedničke perspektive a da pritom ne bude loš. Znam da se HTV i BBC ne mogu uspoređivati po količini dostupnog novca i talenta, ali vjerujem da bi usprkos skromnoj obdarenosti netko na Prisavlju nakon petog gledanja shvatio osnovnu ideju - da priču o važnim događajima u kojima su sudjelovali svi slojevi društva treba proširiti na sve slojeve društva, a ne samo repetirati arhivske snimke uz zvučnu kulisu raznih glavonja, koji mudro dociraju iz svojih raskošnih, ne uvijek zasluženih umirovljeničkih rezidencija.

Ocjena: hvala, Đelo (5)