Objavljeno u Nacionalu br. 719, 2009-08-25

Autor: Marko Biočina

'Prava' na dražbi

Nacional: Maestro Polančec orkestrira novu pljačku HFP-a

Potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva Damir Polančec odgovoran je za odluku Hrvatskog fonda za privatizaciju da na javnoj dražbi državni udjel od 13 posto vlasništva Tiska proda privatnom investitoru, Karlovačkoj banci, po deseterostruko nižoj cijeni; time će HFP državni proračun oštetiti za 70-ak milijuna kuna

Premda bi predsjednik Fonda formalno
trebao odlučivati o organizaciji dražbi
i izboru dionica, u slučaju dionica Tiska
to je učinio Damir PolančecPremda bi predsjednik Fonda formalno trebao odlučivati o organizaciji dražbi i izboru dionica, u slučaju dionica Tiska to je učinio Damir PolančecPotpredsjednik hrvatske vlade i ministar gospodarstva Damir Polančec snosi najveći dio odgovornosti za skandaloznu odluku Hrvatskog fonda za privatizaciju da na javnoj dražbi proda državni udjel od 13 posto vlasništva Tiska povlaštenom kupcu po deseterostruko nižoj cijeni od tržišne. Tako će Fond dionice vrijedne oko 80 milijuna kuna praktički prepustiti privatnom investitoru, Karlovačkoj banci, za samo 8 milijuna kuna. Takvim potezom HFP će državni proračun oštetiti za 70-ak milijuna kuna, a posljedica je velike zlouporabe javnih dražbi za otkup "prava za kupnju dionica iz portfelja HFP-a", vrijednosnih papira koje su hrvatska ministarstva izdavala početkom desetljeća kako bi domaćim građevinskim tvrtkama platile izvršene radove na obnovi državne imovine iz tog razdoblja.

Uski krug kupaca

U posljednje dvije godine vlasništvo nad većinom tih vrijednosnih papira dostupnih na tržištu ostvario je uski krug poduzetnika, kojima je potom HFP svojim nelogičnim i štetnim potezima te odbijanjem da promijeni neadekvatna pravila organizacije dražbi omogućio da po višestruko nižoj cijeni otkupljuju vrijednu imovinu iz Fondova portfelja. U tom razdoblju država je putem takvih dražbi ispod cijene prodala cijeli niz dionica vrijednih kompanija i tako privatnim poduzetnicima omogućila milijunske profite.

Iako su odluke o organizaciji tih dražbi i izboru dionica koje će putem njih biti ponuđene formalno bile u ovlasti predsjednika Fonda, Nacional je iz dobro obaviještenih izvora doznao kako je ključnu riječ u toj problematici vodio Polančec. Upravo je on nakon svog dolaska na poziciju potpredsjednika Vlade i čelo Upravnog odbora Hrvatskog fonda za privatizaciju 2005. promijenio poslovnu praksu koju je bio uveo njegov prethodnik Andrija Hebrang, da se u dražbama ne prodaju dionice poduzeća koja kotiraju na Zagrebačkoj burzi, niti vrijednih trgovačkih društava u kojima država ima dominantan vlasnički udjel. Hebrang je tu praksu uveo upravo zato da bi spriječio da se likvidne i poželjne dionice prodaju ispod svoje tržišne vrijednosti, smatrajući kako bi to uz financijsku štetu za državu moglo izazvati i probleme na samoj Zagrebačkoj burzi.

Polančecovo ignoriranje stručnjaka

Ipak, nakon što je zagospodario Fondom, Polančec je prekinuo poslovnu praksu iz Hebrangova vremena, te s druge strane opetovano ignorirao službena upozorenja stručnih službi u Fondu koje su ga upozorile da bi organiziranje dražbi, uz postojeća pravila, moglo dovesti do katastrofalnih gubitaka za državu. Ti gubici već su se dogodili početkom godine kad je Fond pri prodaji dionica Diokija i Belja izgubio oko 17 milijuna kuna i bio suočen s oštrim kritikama u domaćim medijima.

Ipak, ni to nije bilo dovoljno da Fond odustane od štetne prakse, nego je tek nekoliko mjeseci poslije najavljena dražba dionica Tiska s višestruko gorim posljedicama za državni proračun. Na temelju toga jasno je kako optužbe za nesavjesno obavljanje dužnosti na račun predsjednika Fonda Vedrana Duvnjaka i Polančeca imaju osnova, osobito s obzirom na to da postoje i značajne indicije kako je cijeli sustav otkupa Prava zloupotrijebljen kako bi poslužio za legalnu pljačku državne imovine. Andrija Henbrang svojedobno je uveo praksu da se na dražbama ne prodaju dionice poduzeća koja kotiraju na burzi Andrija Henbrang svojedobno je uveo praksu da se na dražbama ne prodaju dionice poduzeća koja kotiraju na burzi
Te vrijednosne papire stvorila je koalicijska vlada Ivice Račana. Suočeni s nedostatkom novca u državnom proračunu s jedne strane, te potrebom za značajnom količinom građevinskih radova na obnovi s druge, tadašnji ministar graditeljstva Radimir Čačić i ministar financija Mato Crkvenac osmislili su model po kojem bi takvi radovi umjesto novcem bili plaćani državnom imovinom. Izvođači radova stjecali su Prava, koja su potom mogli zamijeniti za udjele u tvrtkama, vlasništvu države. Državne institucije ukupno su izdale Prava u vrijednosti nešto većoj od milijardu kuna, a veći dio tih vrijednosnica dosad je unovčen na pedesetak dražbi održanih proteklih godina. Te dražbe odvijale su se po posebnoj proceduri.

Početna cijena sve imovine ponuđene na dražbama bila bi vrlo niska, 25 ili 10 posto nominalne vrijednosti. Razlog za takvu odredbu bila je želja države da potakne licitaciju, a dok je velika količina Prava bila u optjecaju na burzi, zbog jake konkurencije većina imovine bila je prodana po cijenama neznatno nižim od tržišne. Ipak, kad je na slobodnom tržištu preostala manja količina tih vrijednosnih papira, odredba o niskoj početnoj cijeni na dražbama postala je vrlo štetna. Naime, proteklih nekoliko godina trgovanje Pravima na Zagrebačkoj burzi naglo se intenziviralo. Godinama su se ona prodavala po prilično konstantoj cijeni u rasponu od 35 do 50 posto nominalne vrijednosti. Ipak, tijekom 2007. trgovana cijena Prava počela je strelovito rasti, a neki ulagači za njih su plaćali i dvostruko više od njihove nominalne vrijednosti.

Monopol nad 'pravima'

Za takvu praksu postoje samo dva logična razloga. S jedne strane, može se pretpostaviti kako je netko pokušao prikupiti što veći broj Prava i tako ostvariti monopol na tržištu, a s druge, teško je shvatiti zašto bi se netko odlučio plaćati toliko veliku cijenu za Prava ako ne bi računao da će ih kasnije zamijeniti za još vrjedniju imovinu. Upravo na toj spoznaji temeljile su se sumnje o neetičnom poslovanju čelništva Fonda.
Te sumnje dodatno su osnažene kad je Fond, nakon višemjesečne stanke u radu prouzročene aferom Maestro, početkom godine objavio dražbu na kojoj su ponuđene dionice 112 tvrtki, među kojima i vrlo vrijedni udjeli u uspješnim kompanijama kao što su Belje, Dioki, Luka Rijeka i Hotel Makarska. Udjeli u svim tim tvrtkama ponuđeni su po cijeni od 25 posto nominale, ali za razliku od prijašnjih dražbi licitacija je izostala. U medijima se ta činjenica protumačila kao posljedica dogovora nekoliko poduzetnika koji kontroliraju većinu prava.

Njihov identitet nikad nije točno utvrđen, u javnosti se spekuliralo o nekoliko imena, od vlasnika Industrogradnje Josipa Galinca, preko prvog čovjeka Karlovačke banke Sandija Šole, do koprivničkog poduzetnika Nevija Prloga. Hrvatski fond za privatizaciju je po cijeni od 25 kuna po dionici prodao 123.132 dionice Belja, a kako im je tadašnja tržišna cijena iznosila oko 100 kuna, nije teško izračunati kako je kupac ostvario dobit od 400-tinjak posto. Velik paket dionica Diokija, 161.682 komada, također je prodan po iznimno niskoj cijeni od 60 kuna, iako je u tom trenutku na burzi vrijedio trostruko više. Samo na ta dva udjela država je izgubila oko 17 milijuna kuna.Josip Galinac navodno je
jedan od onih koji su se međusobno dogovorili da kupe dionice uspješnih tvrtki bez licitacijeJosip Galinac navodno je jedan od onih koji su se međusobno dogovorili da kupe dionice uspješnih tvrtki bez licitacije

Taj gubitak bio bi još i veći da Fond u posljednji trenutak nije povukao dionice Luke Rijeka i Hotela Makarska. Za dionice makarske tvrtke navodno je bio zainteresiran Jako Andabak, najveći pojedinačni dioničar. Andabak je želio steći većinski udjel u tvrtki, te kupiti dionice koje je Fond namjeravao ponuditi po cijeni od 50 kuna za dionicu, četiri puta manjoj od tržišne. Ipak, od toga se odustalo tek nakon oštre reakcije makarskoga gradonačelnika i anonimne kaznene prijave protiv države u kojoj se tvrdilo kako država svoje dionice prodaje ispod cijene kako bi išla na ruku mogućem budućem vlasniku, misleći pritom na Andabaka.

Nakon tako skandalozne prošle dražbe očekivalo se da će Fond odustati od takvog modela u budućnosti ili ga barem promijeniti kako bi se izbjegli golemi gubici i moguće manipulacije vrijednom državnom imovinom. Sporna su bila dva pravila održavanja dražbi. Prvo je bilo ono o niskoj početnoj cijeni ponuđene imovine, a drugo to da se paketi dionica mogu otkupiti jedino u cijelosti. Ipak, dogodilo se upravo suprotno. Tek nekoliko mjeseci poslije HFP je objavio dražbu novog velikog dijela svog portfelja, a u kojem je najvrjedniji paket od 13,71 posto Tiska. Posljedica dviju spornih odredbi, koje je Fond odbio promijeniti, jest ta da će se dionice Tiska prodavati po cijeni od 25 kuna, iako trenutačno na burzi vrijede deset puta više. S druge strane, taj paket toliko je velik da za njegovu kupnju treba 8,2 milijuna Prava, a toliku količinu posjeduje jedino Karlovačka banka, vlasnika Sandija Šole. S obzirom na to da se ponuđeni paket ne smije prodavati u dijelovima, faktički je on jedini koji uopće teoretski te dionice može kupiti, a budući da je potencijalni kupac samo jedan, jasno je da licitacije neće biti. Tako je privatnom investitoru omogućena zarada od 1000 posto na račun države.Prvi čovjek Karlovačke banke, Sandi ŠolaPrvi čovjek Karlovačke banke, Sandi Šola

U tom kontekstu, trenutačno postoji nekoliko pitanja na koja bi čelni ljudi Fonda i Vlade morali dati jasan odgovor. Prvo je zašto nisu promijenili odredbe o načinu održavanja dražbi, kojima bi bila ukinuta odredba o početnoj cijeni od 10 i 25 posto nominalne vrijednosti ponuđenih dionica, sad kad je jasno da na dražbama neće biti željene licitacije. Drugo sporno pitanje je zašto se na dražbama konstano nude vrijedne i likvidne dionice tvrtki koje kotiraju na Zagrebačkoj burzi po mnogo većoj cijeni od nominalne. Treća činjenica koju u Fondu moraju objasniti je zašto su u dražbu uvrstili veliki paket dionica Tiska i tako išli na ruku jednom investitoru, umjesto da su ga podijelili na manje dijelove i tako potaknuli konkurenciju.
Ne uspiju li Duvnjak, kao glavni operativac, i Polančec, kao najmoćnija osoba u Fondu, ponuditi logične odgovore na ova pitanja, teško će se obraniti od optužbi za nesavjesno poslovanje i donošenje štetnih odluka kojima je država oštećena za račun pojedinih privatnih poduzetnika.

Zakonita, ali dvojbena odluka HFP-a

■ Dražba dionica Tiska, koja ima višestruko loše posljedice za državni proračun, potvrdila je optužbe za nesavjesno obavljanje dužnosti na račun predsjednika Fonda Vedrana Duvnjaka i Damira Polančeca. Naime, postoje značajne indicije kako je cijeli sustav otkupa Prava zloupotrijebljen kako bi poslužio za legalnu pljačku državne imovine. Postoji nekoliko pitanja na koja bi čelni ljudi Fonda i Vlade trebali odgovoriti. Prvo je zašto nisu promijenili odredbe o načinu održavanju dražbi, kojima bi bila ukinuta odredba o početnoj cijeni od 10 i 25 posto nominalne vrijednosti ponuđenih vrijednosti, budući da ona sprečava da na dražbama bude licitacije. Drugo je pitanje zašto se na dražbama konstantno nude vrijedne i likvidne dionice tvrtki koje kotiraju na Zagrebačkoj burzi po mnogo većoj cijeni od nominalne, a treće je zašto su ponudili tako velik paket dionica koji na ruku ide jednom investitoru.

Vezane vijesti

Srbija nije doživjela katarzu

Srbija nije doživjela katarzu

Bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić ocijenio je kako nova hrvatska vlada prema Bosni i Hercegovini vodi politiku kontinuiteta oslonjenu na onu… Više

Komentari

registracija
15/8/09

rudolf, 25.08.09. 18:19

Očekivana žurba prije odlaska.


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika