Objavljeno u Nacionalu br. 720, 2009-09-01

Autor: Nacionalova redakcija

Gost kolumnist

Kolaps hrvatske agrarne politike

Hrvatska daje poljoprivrednicima triput više novca nego prije 10 godina, a prinosi po hektaru stalno padaju, dok proizvodnja mesa, voća i povrća stagnira. Vladin novac seljaci ne ulažu u proširenje i razvoj proizvodnje, ulažu u banke ili kupuju preskupu i nedovoljno iskorištenu mehanizaciju

Damir NovotnyDamir NovotnyHiperprodukcija pšenice već više od jednog desetljeća vrši pritisak na cijene pšenice. Unatoč velikim zalihama iz prethodne žetve, koje su se zahvaljujući državnoj intervenciji i subvencioniranju izvoznih cijena uspjele nekako prodati na međunarodnom tržištu, hrvatski farmeri su i ove godine proizveli količine koje gotovo dvostruko premašuju potražnju. Od Vlade agresivno zahtijevaju dotiranje otkupne cijene, no tražena otkupna cijena (1,25 kuna) viša je od cijene u Mađarskoj i Srbiji (0,75 kuna). Vlada subvencionira cijenu s dodatnih 0,25 kuna, a dodatne državne intervencije u tržišne cijene pšenice proizvele bi nove proračunske rashode za koje se u recesijskoj godini zasigurno ne mogu naći izvori financiranja.

VELIKI SOCIJALISTIČKI POLJOPRIVREDNO PRERAĐIVAČKI KOMBINATI, koji su u osamdesetim i devedesetim godinama razvijali agrarne tehnologije na temelju najbolje svjetske prakse, jednostavno su se raspali. Primarna poljoprivredna proizvodnja je u prvom desetljeću tranzicije snažno pala i u većini kultura se do danas nije oporavila. Domaća je potražnja za poljoprivrednim proizvodima, zahvaljujući rastu turističke i ukupne potrošnje, u proteklom desetljeću imala izrazito dinamičan rast te je kreiran veliki deficit na tekućem računu uvoza i izvoza poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Skroman izvoz agrarnog i prehrambenog sektora višestruko je manji od uvoza koji se već nekoliko godina kreće između deset i petnaest milijardi kuna. Utoliko je i doprinos agrarnog sektora u kreiranju domaćeg bruto proizvoda pao s nekadašnjih 13% na današnjih 7%. Čelnici seljačkih udruga su tu činjenicu lakonski pretvarali u argument koji podupire njihove zahtjeve za snažnijim državnim intervencijama, zatvaranjem uvoznih kanala, “državnim planiranjem tržišta” i borbom protiv “uvoznog lobija”. U strahu od glasnih i spektakularnih farmerskih demonstracija, koje često simpatizira veliki dio frustrirane opće javnosti, hrvatske su vlade popuštale i na taj način odlagale pitanje zaokreta agrarnih politika. Direktni transferi iz proračuna centralne države prema malim farmerima i velikim poljoprivrednim proizvođačima u proteklih desetak godina su gotovo utrostručeni. Ovogodišnji agrarni budžet u dijelu subvencija prešao je 2,5 milijardi kuna, što je nekoliko puta više od Slovenije i Srbije, zemalja koje imaju visoku razinu poljoprivredne proizvodnje i veliki izvoz. Povećavanje proračunskih transfera poljoprivrednom sektoru nije povećalo produktivnost primarne agrarne proizvodnje, uz nekoliko izuzetaka (mljekarska industrija i proizvodnja jaja) već upravo suprotno. Subvencioniranje ratarske proizvodnje, uz dodatne državne intervencije u vrijeme žetve, motiviralo je seljake na smanjivanje ulaganja u unapređivanje agrarnih tehnologija. Prinosi po jedinici površine su u stalnom padu, a time naravno i konkurentska sposobnost domaćih proizvođača u sudaru s međunarodnom konkurencijom. Proizvodnja mesa, voća i povrća godinama stagniraju. Seljaci umjesto ulaganja u proširenje i razvoj poljoprivredne proizvodnje ulažu u (pre) skupu i nedovoljno iskorištenu mehanizaciju ili jednostavno novac od subvencija deponiraju u bankama. Vladine agrarne politike su dakle doživjele potpuni kolaps, a ovogodišnje nesuvisle diskusije oko cijena pšenice i mlijeka su jasan signal da mora doći do zaokreta već u narednoj fiskalnoj godini.

AGRARNA POLITIKA EU IZRAZITO JE UČINKOVITA, a postiže rast produktivnosti, stabilizaciju tržišta i opskrbe, povećavanje farmerskih dohodaka i snižavanje potrošačkih cijena. Nove članice iz centralne i istočne Europe učinkovito su iskoristile mogućnosti koje su te zajedničke politike ponudile. Danas je Poljska jedan od vodećih proizvođača svinjskog mesa, a Mađarska pšenice i kukuruza. Austrija je, zahvaljujući sofisticiranim i višeslojnim vladinim i zajedničkim agrarnim politikama uspjela, unatoč malim poljoprivrednim površinama, podići produktivnost poljoprivredne proizvodnje daleko iznad europskog prosjeka, te na taj način učinila tamošnje farmere konkurentnim na međunarodnom tržištu. Neposredna i vidljiva posljedica je akumulacija kapitala u provincijskim regijama i snažan ruralni razvoj.

HRVATSKA VLADA MORA TEMELJITO PROMIJENITI pristup agrarnim politikama. Struktura domaće primarne poljoprivredne proizvodnje, temeljena na ratarskoj proizvodnji na malim površinama jednostavno ne ostvaruje ekonomiju obujma i nije konkurentna. Ulaskom u EU neće ostvariti očekivane učinke jer sadašnja poljoprivredna struktura ima malu, gotovo nikakvu apsorpcijsku moć. Dosadašnje vladine poljoprivredne politike imale su više karakter socijalnih politika i direktne potpore dohotku malim gospodarstvima, a potpuno su zanemarile povećavanje produktivnosti i uspostavljanje tržišnih ravnoteža. Rezultat su skupi poljoprivredni i prehrambeni proizvodi (izuzetak je kruh) i prekomjeran uvoz. Respektabilni potencijali za primarnu poljoprivrednu proizvodnju mogu i moraju biti dinamizirani novim agrarnim politikama, ali uz izmijenjenu strukturu proizvodnje. Mitske kulture poput pšenice moraju biti zamijenjene mesom, voćem i povrćem. Za takav zaokret će biti potrebno okrupnjavanje površina, ulaganja u infrastrukturu i ulaganja u skladišne i prerađivačke kapacitete. Novom kompozicijom ukupnih vladinih politika moguće je u srednjem roku postići veliki iskorak u poljoprivrednoj proizvodnji, a Hrvatska od uvoznika može postati veliki izvoznik hrane. Za početak bi bilo dovoljno supstituirati uvoz. Za razliku od ratara iz drugih srednjoeuropskih zemalja, zahvaljujući turizmu veliki dio agrarnih proizvoda se bez većih izvoznih napora može prodati na farmerskom kućnom pragu. Kao i oko ostalih društvenih pitanja, oko zaokreta u agrarnim politikama potrebno je napustiti politički populizam i uspostaviti stručni konsenzus.

Vezane vijesti

Provedbom Čačićevog plana javni dug će porasti na 70 posto BDP-a

Provedbom Čačićevog plana javni dug će porasti na 70 posto BDP-a

Investicijski plan prvog potpredsjednika i ministra gospodarstva Vlade, Radimira Čačića, opasan je za kreditni rejting Hrvatske jer će njegovom… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika