SUMNJIV POSAO Berislav Rončević, tadašnji ministar obrane, sklopio je 2004. ugovor o nabavi kamiona za Oružane snage RH, no javile su se sumnje u njegovu zakonitostDržavni tajnik Ministarstva obrane Mate Raboteg, bivši pomoćnik ministra za financije i proračun u MORHu Josip Budimir, bivša načelnica Službe za ugovaranje i nabavu pukovnica Ojdana Žužul, brigadni general Slaven Zdilar, zaposlenik Tehničke uprave Rudolf Klicper, tajnik kabineta ministra obrane Petar Barać, tadašnji načelnik Uprave za logistiku general bojnik Mate Ostović, te zamjenik načelnika Glavnog stožera general pukovnik Slavko Barić i načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske general zbora Josip Lucić trebali bi svjedočit u istrazi koju je hrvatsko Državno odvjetništvo pokrenulo protiv bivšeg ministra obrane Berislava Rončevića i njegova pomoćnika Ive Bačića, doznaje Nacional iz pravosudnih krugova.

Neslužbeno se doznaje kako neće svi spomenuti davati iskaze u fazi istrage Državnog odvjetništva, ali se pouzdano zna kako će se svi pojaviti u svojstvu svjedoka na suđenju dvojici osumnjičenika do kojeg će sigurno doći. Ne samo zato što je to uobičajena praksa hrvatskih sudova kad je Državno odvjetništvo u pitanju već je na kocki ugled sadašnjeg ministra unutarnjih poslova Tomislava Karamarka i ravnatelja policije Olivera Grbića koji su u svojim izjavama čvrsto stali iza kaznene prijave podnesene protiv Bačića i Rončevića. Državno odvjetništvo pokrenulo je istragu protiv Rončevića i Bačića na temelju kaznene prijave Nacionalnog ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta Ravnateljstva policije MUP-a zbog sklapanja štetnog ugovora pri kupnji vojnih kamiona 2004.

Sve do sada Berislav Rončević i Ivo Bačić bili su jedini spominjani uz navodnu aferu kamioni, pa je javnost mogla pretpostaviti kako su isključivo njih dvojica radili na tom projektu i navodno oštetili li državni proračun. Međutim, na projektu “kamioni” izravno je radilo barem desetak visoko pozicioniranih službenika MORH-a i Oružanih snaga i to od 9. siječnja 2004. kad je Ministarstvo obrane primilo prvi zahtjev Glavnog stožera Oružanih snaga za nabavu nebojnih vozila, pa do konca godine. Svi gore spomenuti svjedoci bili su ili su mogli biti upoznati sa svim detaljima procesa nabave, sudjelovali su na ključnim sastancima, bili članovi Povjerenstava za nabavu i slično. Sve je rezultiralo Rončevićevom odlukom o izravnoj pogodbi s tvrtkom Eurokamion. Izostanak iskaza neko- ga od gore spomenutih svjedoka značio bi i sumnju u poštenu i neovisnu istragu, jer su svi oni jednako važni zbog činjenice da su svjedočili ključnim sastancima s ministrom obrane Berislavom Rončevićem na kojima je on preuzeo osobno odgovornost za nabavu vojnih kamiona izravnom pogodbom. Državno odvjetništvo nepobitno je dokazalo kako je Berislav Rončević naložio pomoćniku za materijalne resurse Ivi Bačiću da krene u izravnu pogodbu s tvrtkom “Eurokamion”, ali kako je tekao proces donošenja Rončevićeve odluke i tko je od spomenutih svjedoka svojim izjavama sugerirao ministru obrane što da čini, otkriva Nacional koji je neslužbeno razgovarao s nekolicinom svjedoka koji će se pojaviti ne samo u istrazi već i na suđenju, jer je gotovo sigurno barem iz dosadašnje prakse kako će sud prihvatiti optužnicu Državnog odvjetništva protiv obojice osumnjičenika.

Sudeći po izjavama izravnih svjedoka točno je da je Rončević u prosincu 2004. pred više ljudi izjavio kako osobno preuzima odgovornost da se nakon poništenog prvog natječaja kreće u izravnu pogodbu s najboljim ponuđačima iz prvog natječaja i to za nebojna vozila za opremanje postrojbi prema deklariranim partnerskim ciljevima NATO saveza. Inače, to je bio samo dio sadržaja zahtjevane nabave iz prvog natječaja koji je morao biti poništen zbog nedostatnih sredstava. Zbog poništenja natječaja koncem godine Rončević se našao pod pritiskom prvenstveno načelnika Glavnog stožera generala Josipa Lucića koji je nakon vijesti da nema dovoljno sredstava za planiranu nabavu 76 vojnih vozila vidno uzrujan zalupio Rončevićeva vrata i mrmljao cijelim hodnikom nešto sebi u bradu. Inače, prvi je natječaj poništen na prijedlog načelnice Službe za ugovaranje i nabavu pukovnice Ojdane Žužul, a njezin prijedlog o poništenju je potpisao pomoćnik ministra za materijalne resurse Ivo Bačić.

Državni tajnik MORH-a Mate Raboteg je uz načelnika Službe za razvoj, opremanje i modernizaciju brigadnog generala Slavena Zdilara od početka 2004. bio zadužen da se natječaj za nebojna vozila provede do kraja godine. Međutim, to nije učinjeno na vrijeme zbog čega je došlo do problema s nabavom u zadnji tren i poništenja natječaja, jer planirana sredstva MORH-a nisu bila dostatna za najnižu ponudu iz natječaja. Nakon što je natječaj poništen Mate Raboteg je u studenom 2004. upravo na sastanku kojeg je ljutito napustio general zbora Josip Lucić, rekao Rončeviću da se nekakvo rješenje mora pronaći barem za ispunjenje partnerskih ciljeva, jer će početkom 2005. doći u nadzor direktor NATO-ove uprave za planiranje Frank Boland i ako vidi da Hrvatska nije ispunila partnerske ciljeve, zaustaviti njezin daljni napredak prema članstvu u Savezu. Na tom sastanku je bio i Ivo Bačić kojeg je Rončević pozvao u svoj ured odmah nakon što je Lucić ljutito otišao iz njegova kabineta. Bačić nije bio previše sklon ideji o izravnom pregovaranju, već je zagovarao potpuno poništenje natječaja i pronalaženje rješenja kroz državni proračun u idućoj godini.

VOJNI VRH O AFERI GENERAL ZBORA JOSIP LUCIĆ, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike HrvatskeUbrzo je došao i general Slavko Barić koji je usput primijetio ljutitog Lucića i zatražio od ministra obrane Berislava Rončevića da se ipak Hrvatskoj vojsci pokušaju osigurati barem kamioni isključivo u vojnoj izvedbi kako bi se ciljevi prema NATO savezu ispunili. Bližio se kraj godine i ako se predviđena sredstva ne bi iskoristila ona bi po Zakonu o izvršenju državnog proračuna bila zaboravljena za iduću godinu. Rončević je pristao na kompromis i odmah potom u studenom 2004. Uprava za logistiku Glavnog stožera Oružanih snaga na čijem je čelu bio brigadni general Mate Ostović uputila je novi zahtjev za djelomičnu realizaciju nabave kako bi zadovoljili deklarirane partnerske ciljeve NATO saveza, te u njima navodi osim vrsta i količina, tip i marku vozila. U tom dopisu se nigdje ne spominje tvrtka koja je ponudila MAN-ove kamione i to zato što nisu zadovoljili taktičko tehničke uvjete iz natječaja o minimumu korisne nosivosti. Čak i da su imali NATO standard u to vrijeme, te bili jeftiniji, prema mišljenju stručnih službi MORH-a, korisna nosivost ih izbacuje iz daljnjeg razmatranja, jer je njezin minimum bio 5 tona.

MAN je imao korisnu nosivost od 4,5 tona. Nakon što je Ostović poslao dopis u MORH, Rončević je početkom prosinca u svoj ured odlučio pozvati, između ostalih, i brigadnog generala Slavena Zdilara, Rudolfa Klicpera te zamjenika načelnika Uprave za logistiku kako bi konačno razrješio problem nabave kamiona i tako postigao partnerske ciljeve prema NATO savezu. U uredu kod Rončevića već su bila četvorica dužnosnika MORH-a i Glavnog stožera Oružanih snaga. Kad su ušli kod Rončevića u ured Zdilar i Klicper su ostali stajati na vratima. Ministar obrane im je rekao da ne gledaju na funk- cije i činove u njegovoj sobi, tko je tko i slično, već da kažu koji su ponuđači u prvom natječaju zadovoljili sve tehničko taktičke zahtjeve Glavnog stožera, odnosno koga oni predlažu za odabir. Dok je general Zdilar bio nejasan, Klicper je bio konkretniji. On je Rončeviću rekao da su UNIMOG Mercedes i Iveco kojeg zastupa tvrtka Eurokamioni u potpunosti zadovoljili sve zahtjeve iz natječaja kad su u pitanju vojne izvedbe kamiona. Dakle, samo dvije tvrtke su zadovoljile sve ono što je traženo, pa se nije moglo pregovarati s više ponuđača, jer ostali nisu zadovoljili tražene kriterije. Rončević je tada pitao tko je povoljniji u ponudi, na što mu je Klicper odgovorio “Eurokamion”.

Odmah potom, Rončević je naložio tadašnjem pomoćniku za materijalne resurse Ivi Bačiću da izravno pregovara s tvrtkom Eurokamioni, odnosno da ih pita da li oni ostaju pri svojoj ponudi i u slučaju da se smanji broj potrebnih vozila u odnosu na prvi natječaj. Tadašnji pomoćnik za financije Josip Budimir zatražio je od Rončevića da svoju odluku donese pismeno. Rončević je upitao tajnika svog kabineta, inače pravnika Petra Baraća da li je to sve po Zakonu na što mu je ovaj odgovorio da jest, pa je odmah potom za Rončevića napisao odluku. Nakon toga, predstavnici tvrtke Eurokamion bili su pozvani kod Ive Bačića i Slavena Zdilara kako bi dogovorili detalje ugovora. Tijekom pregovora MORH je ishodio i dodatni popust od 3 posto na ukupnu vrijednost za avansno plaćanje. Ugovor je potpisan 28. prosinca 2004. Nekolicina svjedoka s kojima je Nacionalov novinar razgovarao prošloga tjedna izrazili su mišljenje da će Državno odvjetništvo imati vrlo težak težak posao dokazivanja krivnje Rončevića i Bačića na sudu, osim ako ne raspolaže sa nekim drugim konkretnim saznanjima s kojima desetak izravnih sudionika u procesu nabave kamiona nije upoznato. I obrana će moći pozivati različite svjedoke na suđenje, a raspolagat će i obimnom dokumentacijom do koje nije mogla doći tijekom istrage. Kako nam je neslužbeno izjavio visoki časnik Oružanih snaga zaposlen u sustavu nabave, najjeftinija ponuda nekog ponuđača u natječaju MORH-a kad su u pitanju kamioni, ne mora značiti da taj ponuđač mora dobiti natječaj.

Neće biti izabran unatoč najpovoljnijoj cijeni ako nije zadovoljio taktičko-tehničke zahtjeve Oružanih snaga i to je utvrdila stručna komisija koja se ravnala po NATO standardima. MAN je imao korisnu nosivost od 4,5 tone, a ne 5 tona kako je traženo, kaže taj sugovornik Nacionala. U njemačkoj vojsci postojala je inačica ovakvog kamiona, ali certificirana samo kao vučno vozi- lo za izvlačenje borbenih zrakoplova iz utvrđenih kaponira, a ne za terenske namjene. Nacionalovog novinara je zanimalo pod kojim uvjetima je nedav- no odrađeno vještačenje MAN-ovih kamiona čiji je nalaz navodno potvrdio da su MAN-ovi kamioni napravljeni po NATO standardima. “MAN-ov kamion je trebao biti ispitan po NATO standardima paralelno s kamionom IVECO kojeg je zastupala tvrtka “Eurokamion”, odnosno na sličan način kako su testiranja provedena nad oklopnim borbenim vozilima prije nekoliko godina, kako bi se provjerila korisna nosivost, F-34, klirens prohodnosti i sve ono što je traženo u zahtjevima Hrvatske vojske, ali koliko mi je poznato, to nije učinjeno. To nije ozbiljno ispitivanje i ne znam čemu je služilo. Od natječaja za nabavu kamiona u Hrvatskoj je prošlo 5 godina. Za pet godina kamion je mogao dobiti razne certifikate, ali onda 2004. kada je trebao imati, on to nije imao”, izjavio je Nacionalu visoko pozicionirani izvor u Službi za opremanje i modernizaciju MORH-a.