I, što ćemo sad s tom "dijasporom" i njezinim izbornim glasovima? Našli smo se u totalnom apsurdu: predsjednički kandidat SDP-a (stranke koja je oduvijek bila protiv toga da hrvatski državljani izvan zemlje kroje sudbinu nama koji smo unutra) ide u kampanju po BiH i Srbiji, a predsjednički kandidat HDZ-a (stranke koja je dosad jedina profitirala, i to ohoho, od takvog izbornog pravila) tvrdi kako je takav esdepeovski potez prljav i bezobziran. I sad se ti tu snađi...

Na privatnoj razini, uvijek ću biti za sve ono (ne moram ni znati o čemu je riječ) što Andrija Hebrang proglasi prljavim i bezobzirnim. Tako me on sam naučio, što ću... S druge strane, Ivo Josipović mi je simpatičan kandidat, daleko simpatičniji i od svoje stranke, čovjek imponira i obrazovanošću i kreativnošću, pa stvarno ne shvaćam što mu je trebala ta, krajnje nedosljedna, najava predizbornog obilaska "iseljene" (zapravo - još nedoseljene) Hrvatske.

S treće strane, dovraga, Ustav je ipak Ustav, takav je kakvog su nam ga zastupnici u naše ime izglasali, i predsjednički kandidat Josipović ima ne samo pravo, nego skoro pa i obavezu, da agitira među biračima izvan granica RH. Nema u tome ničega ni prljavog niti bezobzirnog, kako tvrdi kandidat Hebrang, ustrašen da bi odjednom neki drugi pijetao mogao doperjati u dosad ekskluzivno njegov kokošinjac.

Tu ima samo nečeg vrdavo nedosljednog i političarski licemjernog, a to znači i politički opasnog: zaključe li birači u Hrvatskoj da je Josipović ipak samo još jedan u beskrajnoj koloni naših nevjerodostojnih vijugavaca - malo će tko od njegovih dojučerašnjih simpatizera imati volje da se na izbornu nedjelju uputi do birališta. Svih 825 milijuna glasova iz Hercegovine, plus one iz Nedođije i Međuzemlja tako će i opet pokupiti kandidat HDZ-a...