KINESKA OSUĐENICA u gradu Guanghzouu u trenutku kad joj je izrečena smrtna presuda: ona je jedna od oko 1700 ljudi koliko u Kini godišnje bude smaknutoChina Daily, kineski dnevni list koji izlazi na engleskom, objavio je prije nekoliko dana vrlo zanimljiv članak o presađivanju organa u Kini, a neki podaci su šokantni. Najviše je javnost, posebno inozemnu, šokirao podatak da 65 posto organa za transplantaciju potječe od osuđenika na smrt. Vlasti prije smaknuća osiguraju od osuđenika na smrt pismeno odobrenje da se nakon egzekucije iz tijela izvade organi za presađivanje. Smrtne kazne u Kini najčešće se obavljaju hicem iz pištolja u zatiljak. Prema tvrdnjama nekih zapadnih listova, nedaleko od mjesta smaknuća nalazi se medicinski kombi u koji se prenese tijelo te se u tom vozilu vade organi. Najviše se presađuju bubrezi, jetra, rožnice.

Poznato je da Kina vodi na listi zemalja svijeta po broju pogubljenja osuđenika na smrt. Kina ne objavljuje službene podatke o smrtnim kaznama, ali je međunarodna organizacija za zaštitu ljudskih prava Amnesty International na temelju izvještaja kineskih medija i drugih podataka utvrdila da je 2008. u Kini izvršeno najmanje 1718 smrtnih kazni. Budući da se ta izvršenja službeno ne oglašuju, a ni mediji ne zabilježe svaku egzekuciju, prema nekim procjenama ukupan broj izvršenih smrtnih kazni u Kini sigurno je nešto veći od onoga što ga je objavio Amnesty International. To bi pak značilo da je iz tog izvora dobiveno nešto više od tisuću organa za presađivanje, a ako to čini najveći dio ukupno presađenih organa, u ogromnoj Kini s 1,35 milijardi stanovnika presadi se zapravo jako malo organa. Prema tvrdnjama China Dailyja godišnje oko milijun Kineza treba novi organ, ali samo ga jedan posto dobije.

Članak iz China Dailyja bio je zapravo apel da se situacija u vezi s presađivanjem organa u Kini promijeni, da se prestane najveći broj organa za transplantacije uzimati od osuđenika na smrt te da Kina po uzoru na napredne zemlje stvori sustav dobrovoljnog doniranja organa, za što je potrebno povećati svijest o korisnosti takve inicijative. List navodi neobičan podatak da je od 2003. samo 130 osoba u cijeloj Kini dobrovoljno doniralo organe za presađivanje nakon smrti.
Iz toga bi se moglo zaključiti da su točne neke inozemne tvrdnje o mračnoj, kriminalnoj aktivnosti, čak i kad je riječ o doniranim organima osuđenika na smrt. Naime, sumnjivo jest već samo po sebi da čak 65 posto osuđenika na smrt donira organe, a posebno je očito da tu ima nečega sumnjivog kad se to poveže sa zakonskim propisima. Naime, prije dvije godine donesen je propis prema kojem osuđenici na smrt smiju svoje organe darivati isključivo članovima svoje obitelji ili osobama s kojima su "emocionalno vezani", a ponešto je neobično da čak 65 posto kineskih osuđenika na smrt ima, navodno, među članovima obitelji osobe kojima je potreban novi organ.

Uvelike se sumnja da je posrijedi ilegalna trgovina organima u koju su umiješana i neka državna tijela. Tajno se trguje organima ne samo osuđenika na smrt, nego i živih donatora. Kina je prije dvije godine donijela propis koji regulira i takve donacije, te je odredila da živi donatori mogu davati organ isključivo članovima obitelji. No u posljednje vrijeme u Kini je znatan porast presađivanja organa sa živih donora, u tri godine za čak 150 posto. I ovdje se sumnja da ti organi ne idu članovima obitelji, nego se prodaju, kao što se prodaju - vjerojatno - i organi osuđenika na smrt. Prema tvrdnjama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), oko 10 posto presađivanja organa na svijetu otpada na tzv. presađivački turizam, odnosno na prodaju organa, mahom u zemljama u razvoju u Aziji. Kina je, prema tom izvještaju WHO-a, pri vrhu liste zemalja gdje se ilegalno presađuju organi strancima. Jedan bubreg, tvrdi se, u Kini stoji oko 15.000 eura. Navodno postoje ilegalne mreže posrednika koji povezuju bogate zapadnjake i ilegalne kineske centre za presađivanje, pri čemu ti posrednici čak imaju i istančani sustav krivotvorenja dokumenata o podrijetlu presađenih organa. Tvrdi se da se u taj sustav ubacuju i organi osuđenika na smrt, iako je Kina potpisnica međunarodne konvencije o medicinskoj etici koja zabranjuje upotrebu organa osuđenika na smrt.
No i broj organa što potječu od osuđenika na smrt mogao bi se u Kini smanjiti, ali iz razloga koji nema veze s medicinskim aspektom te problematike. Kinesko vodstvo odlučilo je uvelike promijeniti politiku prema smrtnoj kazni. Ona će u Kini ostati na snazi, ali se mijenjaju okolnosti izricanja, ali i izvršavanja.CHINA DAILY, kineski dnevni list koji je izvijesttio o stanju transplantacija organa u toj zemlji; riječ je o publikaciji na engleskom jeziku namijenjenoj stranim gostima i diplomatima, list je u državnom vlasništvu i promovira službenu partijsku liniju

Da se u vezi sa smrtnom kaznom u Kini događaju neke promjene, doznalo se u lipnju kad su kineski mediji javili da će u Pekingu, ali i u još nekim pokrajinama, do kraja godine biti obustavljeno izvršenje smrtnih kazni strijeljanjem. Nakon toga će se smrtne kazne izvoditi samo injekcijama. Takva je odluka donesena kako bi se smrtna kazna pojednostavnila i učinila lakše izvedivom, te kako bi se smanjile traume za sve koji su u to uključeni, ne samo za žrtve, nego i za izvršitelje i članove obitelji. Jedan pekinški list citirao je kineskog stručnjaka za tu problematiku: "Dosadašnji način izvršenja smrtne kazne bio je krvav, pravio je veliki pritisak i na kriminalca, ali i na sve koji su izvršavali presudu." Jedan od razloga što Kina mijenja način izvršenja smrtne kazne svakako su i kritike iz inozemstva.

Dosad se najveći broj smrtnih kazni izvršavao strijeljanjem, najčešće hicem iz pištolja u zatiljak. Vrlo često to se obavljalo vani, nerijetko prije i javno, ako se nekom smrtnom kaznom htjela uputiti neka poruka. U posljednje vrijeme javnih smaknuća gotovo i nema, a injekcije se upotrebljavaju sve češće, posebno u Pekingu, gdje je izgrađen i poseban odjel za izvršenje smrtnih kazni injekcijom u Zatvoru broj 1 na sjeveru grada, gdje je zatočen najveći broj osuđenika na smrt.
Način egzekucije osuđenika na smrt mijenjao se vrlo sporo, i to - iz ekonomskih razloga. Još 2000. kineska je vlada odlučila da se izvršenje smrtne kazne injekcijom počne primjenjivati u cijeloj Kini. Tadašnja odluka donesena je nakon pokusnog razdoblja u nekim kineskim gradovima te se ustanovilo da je takvo izvršenje smrtne kazne manje traumatično. Kina je 1996. donijela zakon kojim se omogućava izvršenje smrtne kazne injekcijom. Prva takva egzekucija izvršena je 28. ožujka 1997. u južnom gradu Kunmingu. Ondje je osnovan nacionalni centar za provjeru primjene takvog načina izvršenja smrtne kazne, pa je prije toga izvršeno više od tisuću pokusa sa životinjama, kako bi se usavršila takva metoda smaknuća. Izvršitelji smrtne kazne posebno su vježbani da pronađu venu u koju će zabiti injekciju, a to su vježbali na kunićima. Iskustva iz Kunminga potom su primijenjena u još četiri druga grada, a tek 2000. objavljena je odluka o primjeni na cijelom teritoriju. No pojavio se financijski problem. Egzekucija injekcijom znatno je skuplja od egzekucije pištoljem, jer metak ne košta gotovo ništa, dok doza cijankalija za smaknuće injekcijom košta oko 50 eura. Uz to, trebalo je u zatvorima sagraditi i opremiti posebne prostorije za izvršenje smrtne kazne injekcijom. Budući da se u Kini izvrši velik broj smrtnih kazni, posebno u pojedinim dijelovima zemlje, to je bilo znatno povećanje troškova lokalnih vlasti, pa su nastojale što više odgađati primjenu nove mjere. Sve to događa se usporedo s još jednim procesom u vezi sa smrtnom kaznom u Kini. Iako se i danas u Kini godišnje izvrši velik broj smrtnih kazni - lani ih je, prema nepotpunim službenim podacima, izrečeno 7000, a izvršeno oko 1700 - pa u Kini ima više pogubljenja nego u svim drugim zemljama svijeta zajedno, taj se broj posljednjih godina drastično smanjuje. Prije dvije godine kineski vrhovni sud naredio je sucima da smanje broj smrtnih kazni. Time je Kina odgovorila na sve glasnije kritike međunarodnih organizacija za zaštitu ljudskih prava, ali i vlada zemalja gdje je smrtna kazna ukinuta, zbog brojnih smrtnih kazni što su ih dosad izricali kineski sudovi.
U rujnu 2007. kineski vrhovni sud obznanio je da se smrtne kazne trebaju izricati samo za najteže slučajeve, i to u iznimnim prilikama, uz obrazloženje da smrtna kazna mora ostati sredstvo u suzbijanju kriminala: "Mi moramo izricati i izvršiti smjesta smrtnu kaznu kod najgroznijih zločina, kad postoje čelični dokazi krivnje i kad je riječ o teškom djelu protiv društva."

No, prema preporuci vrhovnog suda, trebalo je smanjiti broj izrečenih smrtnih kazni, u prvom redu dvjema kategorijama prekršitelja, kada je riječ o obiteljskim zločinima i zločinima iz strasti, te kada je riječ o privrednom kriminalu. Kod zločina iz strasti, rečeno je, uzimat će se u obzir je li počinitelj spreman nadoknaditi štetu žrtvine obitelji, a kod privrednog kriminala uzimat će se u obzir je li počinitelj spreman surađivati da se vrati novac za koji je oštetio društvo. U Kini je dotad bio običaj da se osumnjičeni za teške zločine što prije izvedu pred sud, osude, ako postoje dovoljni dokazi ili priznanje okrivljenog, po kratkom postupku, a smrtna kazna se odmah izvrši. Vrhovni sud savjetovao je tada sucima da pri izricanju smrtne kazne često odrede i da se izvršenje smrtne kazne odgađa za dvije godine, što je dovoljno da se procijeni je li se osuđenik pokajao i preodgojio. Tada je donesena i odluka da se sve smrtne kazne moraju poslati vrhovnom sudu na provjeru i odobrenje, pa je naglo smanjen broj izrečenih smrtnih kazni, djelomice stoga što su lokalni sudovi, posebno oni u ruralnim predjelima, sami smanjili broj izrečenih smrtnih kazni, djelomice stoga što je vrhovni sud ukinuo jedan njihov dio. Budući da je sada ukupan broj smrtnih kazni smanjen, lakše je i prijeći na drukčiju metodu izvršenja smrtne kazne, piše pekinška štampa. Zasad će potpuna zabrana izvršenja smrtne kazne strijeljanjem biti primijenjena u Pekingu i središnjoj kineskoj pokrajini Henan, gdje će troškove izvršenja smrtne kazne injekcijom preuzeti pokrajinski vrhovni sud. Smanjivanje broja smrtnih kazni ima posljedice i za situaciju u vezi s presađivanjem organa.OSUĐENI NA SMRT Osuđenika voze na smaknuće

Članak u China Dailyju objavljen je u povodu velike inicijative kineskog ministarstva zdravstva kojom se želi ispraviti sadašnje stanje i Kinu uvrstiti među zemlje s naprednom i etičkom transplantacijskom medicinom. Tako će sada u Kini početi koordinirana akcija medicinske službe i kineskog Crvenog križa da se ne samo stvori sustav masovnog dobrovoljnog doniranja organa, nego i djelotvoran sustav koji će povezivati donirane organe s pacijentima kojima su oni najpotrebniji. Funkcionari kineskog ministarstva zdravstva podsjećaju da je SAD-u trebalo 20 godina da stvore takav sustav, ali se u Kini nadaju da bi ga mogli imati već za deset godina. Štoviše, tvrde da će kineski sustav biti bolji nego u drugim zemljama, jer bi iz njega trebalo isključiti komercijalni element, pa bi svi pacijenti, neovisno o statusu ili bogatstvu, imali ravnopravan tretman kao primatelji organa. A time bi se i spriječilo sadašnje protuzakonito trgovanje organima, neetično i rizično.