Renato BaretićScena prva: - Aha, ptico! - viče doministar i član Nadzornog odbora Hrvatskih šuma - nokte lakiraš na poslu! Nožne! I to na lijevoj nozi! Zgromljena pomoćnica savjetnika pomoćnika referenta za opće poslove u HŠ-u skameni se pred likom što joj je upravo bez kucanja upao u ured, ni ne primjećujući da joj crveni lak s malešne kičice kaplje po haljini...

Scena druga: - Znao sam! - viče ministar, član Nadzornog odbora HEP-a - od početka sam znao da na poslu depiliraš prsa, pazuhe i abdomen, imam pun fascikl anonimnih prijava o tome, a sad sam te napokon uhvatio, ha-ha-ha!!! Poniženi glasnogovornik savjetnika pomoćnika savjetnika savjetnice člana uprave Hrvatske elektroprivrede grčevito stišće vlažnu bočicu otopljenoga kozmetičkog voska, ni ne primjećujući da mu njezin vreli sadržaj kaplje po genitalijama... Primjećuje, zapravo, itekako, ali se ne usudi pokazati...

Scena treća: - Opla! Vidi ti nje! - viče državni tajnik, član Nadzornog odbora HAC-a - Sudoku i burek, ha, pola sata nakon isteka službene pauze, je li? Ma nemoj, a tko će raditi, ha? Unezvjerena tajnica tajnika službe za reviziju kontrole nadzora naplate cestarine istog trena brizne u plač, ne spazivši kako joj se lažni sir iz bureka prosipa po tastaturi kompanijskog računala...

Scena četvrta...
Ma ne, ne da mi se više zamišljati kako bi to izgledalo kad bi Jadanka Košmar uspjela natjerati sve svoje podređene da u nadzornim odborima javnih i polujavnih (znači i - polutajnih) poduzeća, gdje su godinama uhljebljeni, zbilja provode barem kakav-takav nadzor. Riječ je o likovima koji ne bi, ako im pogledamo dosadašnju učinkovitost, mogli nadzirati ni puža u maksimirskom šesnaestercu, a u nadzorne odbore poduzećâ s po više tisuća zaposlenih ušli su tek radi stranačke kontrole nad najvažnijim firmama i privatne nade u nekakav osobni šićarluk. Ajde, recite i sami, koji (pardon my English) kurac oni uopće rade u tim nadzornim odborima? Koji (it's my English aqain, sorry) kurac oni uopće nadziru? Ma nadziru moj (yes, I know, I'm really very, very sorry) kurac! Nadziru hoće li lovu mrknuti Mate ili Drago, nadziru što će biti ako im Mate ne dadne svoj postotak, dogovoren još dok se posao ugovarao, nadziru hoće li Drago, kad shvati da je sa svojim planovima prdnuo u rosu, sve ispričati nekom novinaru, nadziru je li sve to zapravo Antišina kuhinja (jer opće je poznato da mu je žena, unatoč sumnjivoj propasti privatne štedionice, ne samo na slobodi, nego čak i u upravi jedne od najvećih hrvatsko-stranih banaka, gdje su kredite za nepostojeće tvrtke svojih nepostojećih žena dobili i Mate i Drago), nadziru ima li USKOK-a u kvartu, nadziru tko bi od ostatka ekipe iz obora mogao biti Milanovićev ili Čačićev trojanski konj (bandićevci mogu, oni su ionako oduvijek naši), ma nadziru sve osim onoga što su formalno dužni nadzirati, kad ih se već posadilo baš u tu teglu, premda su oni rekli da bi radije nešto u zdravstvu, poljoprivredi ili školstvu, tako nešto... I tako oni, nezainteresirani za bilo što osim vlastite "pinke", "zuba", "kave", ili kako se već danas za "to" kaže, nadziru my naked cock (aha, naučio sam!) dok se u poduzećima čije bi poslovanje oni trebali kontrolirati zbivaju neviđene pljačke općega dobra, a nacija tjera u očaj i dužničko ropstvo! I još kažu da je baš tako normalno, jer lopova je uvijek bilo i uvijek će ih biti! Da, točno je, uvijek je lopova bilo i uvijek će ih biti, ali su malo kad bili ovako kontrolirano nadzirani od svojih šefova! Svi ti likovi koje se sad povlači po naslovnicama i optužnicama, svi ti dojučerašnji stranački anonimusi, nikad ne bi dospjeli u tu poziciju da iza njih ne stoji zastrašujuća mašinerija koja ih je izgurala na isturene javne čuke i iskoristila za svoju dobit, uz obećanje da će sve biti dobro čak i ako stvari krenu po zlu. Vidjeli su da se ni prethodnicima ništa strašno nije dogodilo, pa što onda i oni ne bi krenuli dobro utabanom stazom, dok još ima to nešto preostale siće za jamiti? Nadzorni odbor, ej, kako to gordo zvuči: nadzireš lovu i sve te jadnike ispod sebe, a nitko ti ništa ne može! Ako se kakvo sranje (ups!) i dogodi, tu je ministar, premijerka, ustavni sudac ili već netko tko će reći da je sve bilo okej i da si čist poput nevine dječice iz Verone. Sutra se (takva su vremena, što ćemo) možeš kandidirati i na predsjedničkim izborima! Članstvo u nadzornim odborima javnih poduzeća lakši je posao i od nadzora zakonitosti nabave rezervnih konopčića za cerade vojnih kamiona, ili nadgledanja pravocrtnog zatvoreničkog čupanja ambrozije. Riječ je o poslu koji, zapravo, niti ne postoji, niti za njim - barem u hrvatskoj varijanti - ne postoji nikakva razumna potreba.

Članstvo u nadzornom odboru neke hrvatske javne tvrtke, to je poslovni san svakog balkanskog mafijaša koji drži do sebe i ugleda svoje obitelji. Biti član nadzornog odbora nekog hrvatskog javnog poduzeća, po čijim papirima ti već mjesecima nadobudni pripadnici USKOK-a pronalaze kompromitaciju za kompromitacijom, to je novoproglašeni stih svakidašnje molitve svakoga hrvatskoga kriminalca koji misli da se još nije namirio koliko zaslužuje. Jer - niti će uskočka istraga imati ikakvog rezultata, niti će tebi kao članu nadzornog (ej, nadzornog!!!) odbora pasti i vlas s glave. Da je Gadafi pametan koliko je lud, u svoj bi friški plan o uništenju Švicarske svakako ugradio i klauzulu po kojoj predsjednik nadzornog odbora svake švicarske banke od sutra mora biti barem jedan Hrvat, po mogućnosti političar iz vladajuće koalicije. "Šteta što su Alpe potonule", rekao bi Pukovnik za mjesec dana, "ali nitko ne može reći da to nismo dobro nadzirali."