Objavljeno u Nacionalu br. 722, 2009-09-15

Autor: Marko Biočina

EKSKLUZIVNO Plan privatizacije HEP-a

Studija zbog koje je stradao Tipurić

NACIONAL DONOSI sadržaj studije o privatizaciji HEP-a dekana Ekonomskog fakulteta Darka Tipurića i otkriva zašto ga dio medija žestoko napada: jer na privatizaciji po njegovu modelu nema provizije za političare

DARKO TIPURIĆ Dekan Ekonomskog fakulteta sa Studijom o privatizaciji HEP-aDARKO TIPURIĆ Dekan Ekonomskog fakulteta sa Studijom o privatizaciji HEP-a“Hrvatska elektroprivreda mora ostati cjelovita kompanija u većinskom vlasništvu države, a u procesu njezine privatizacije ne bi trebali sudjelovati strani investitori, već hrvatski građani”, temeljni je zaključak Studije o privatizaciji HEP-a, dokumenta koji je prije pet godina izradio tim hrvatskih stručnjaka na čelu s dekanom zagrebačkog Ekonomskog fakulteta Darkom Tipurićem. Nacional je došao u posjed te studije koju je Tipurić prošlog tjedna okarakterizirao kao glavni razlog medijskih napada na sebe, tvrdeći kako se zbog svojih stavova o budućnosti tog velikog državnog poduzeća zamjerio moćnom lobiju onih koji se zalažu za prodaju HEP-a.

Iako su u domaćim medijima njegove tvrdnje prenesene s velikom dozom skepse, uvidom u njegovu studiju postaje jasno kako je ona poprilično neprihvatljiva za sve one koji su privatizaciju nacionalnog energetskog poduzeća vidjeli kao priliku za ostvarivanje osobne koristi. Dapače, Tipurićevim modelom privatizacije HEP-a utjecaj političkih vlasti na taj proces bio bi sveden na najmanju moguću razinu, za razliku od nekih prijašnjih takvih poslova, poput Ine i Hrvatskog telekoma, hrvatska vlada gotovo da i ne bi imala mogućnost utjecati na to kome će pripasti 49 posto dionica HEP-a.


Zbog toga nije teško zaključiti kako ovakva studija jednostavno nije prihvatljiva moćnim hrvatskim političarima i gospodarstvenicima koji već godinama zagovaraju ideju da se pod krinkom strateškog partnerstva značajan dio HEP-a proda nekoj od velikih stranih energetskih kompanija. Upravo na toj ideji temelji se aktualni zakon o privatizaciji HEP-a, donesen 2002. godine, za vrijeme vladavine Ivice Račana. Na temelju tog zakona 14 posto dionica kompanije trebalo bi pripasti zaposlenicima i braniteljima, 15 posto biti ponuđeno domaćim građanima i poduzećima putem inicijalne javne ponude na burzi, a prodaja 20 posto dionica trebala bi biti ostavljena u ovlasti Vlade. Iako je zakonom predviđeno da nijedan subjekt, osim hrvatske države, ne smije imati više od 10 posto dionica, nije teško predvidjeti kako bi za otkup spomenutog paketa gotovo sigurno konkurirale velike energetske kompanije iz regije kao što su njemački RWE ili francuski EDF. S druge strane, iako je aktualnim zakonom predviđeno da država ostane vlasnik većinskog paketa dionica HEP-a, ta obveza traje samo do trenutka pridruživanja Hrvatske Europskoj uniji. Iz svega navedenog nije teško zaključiti kako važeći zakon praktički već tijekom idućih nekoliko godina otvara mogućnost da neka od stranih kompanija u potpunosti ovlada HEP-om.

Studija koju je izradio Tipurićev tim, u kojem je bio niz uglednih stručnjaka, poput Slavka Krajcara, sa zagrebačkog Fakulteta elektrotehnike i računarstva, direktna je opozicija takvom modelu privatizacije. Izrađena je još 2004., a ima više od 500 stranica analiza HEPova poslovanja, njegove imovine, ali i rezultata dosadašnjih privatizacija velikih državnih poduzeća, te vlasničkih odnosa u energetskim kompanijama svih država članica Europske unije. Naručitelj studije bio je predsjednik Uprave HEP-a Ivan Mravak, koji je nedugo prije na toj poziciji zamijenio Ivu Čovića. Mravak je, navodno, studiju naručio jer je želio dobiti kvalitetan prijedlog za moguće buduće izmjene Zakona o privatizaciji HEP-a, osobito zato što je neke nelogičnosti u njegovim odredbama uvidio kontaktirajući s predstavnicima sličnih stranih kompanija, poput njemačkog Verbunda. To se osobito odnosilo na institut strateškog partnera, jer iskustva iz zapadnih država pokazuju kako se za tu svrhu koristi maksimalno 5 posto dionica. Autori studije su to i učinili, smislili su novi model privatizacije HEP-a, no što je možda još i važnije, u studiji je negirana tvrdnja kako će zbog strogih europskih direktiva Hrvatska do pristupanja Europskoj uniji biti prisiljena razdvojiti HEP na više dijelova i potom veći dio njih privatizirati.

Takvi stavovi prije nekoliko godina bili su vrlo učestali među značajnim brojem hrvatskih energetskih stručnjaka, koji su tvrdili da će zbog zahtjeva Europe Hrvatska u svom vlasništvu moći zadržati jedino distributivni sustav, odnosno infrastrukturu za prijenos električne energije, jer se radi o reguliranoj djelatnosti, usluzi koja svim isporučiteljima električne energije u Hrvatskoj mora biti dostupna pod jednakim uvjetima. Ipak, analizom važećih europskih direktiva, autori studije utvrdili su kako je HEP sve obveze koje proizlaze iz njih već ispunio promjenama u svom računovodstvenom sustavu, odnosno osnivanjem ovisnih društava HEP Distribucija i HEP Prijenos. Na temelju toga, zaključuje se u studiji, “privatizacijski proces prema Direktivi, nije ničim uvjetovan i nema zapreka da se HEP privatizira kao cjelina, znači kao vertikalno integrirano poduzeće”. Dapače, svaki drukčiji pristup okarakteriziran je kao pogrešan: “Odlučnu pogrešku predstavljalo bi mehaničko ‘cijepanje’ kompanije na funkcionalne cjeline, praćeno prodajom pojedinačnih tvrtki (ili njezinih dijelova) najboljim ponuđačima. Bez očuvanja funkcionalnog i poslovnog integriteta HEP grupe, viziju HEP-a kao središta hrvatskog (pa i regionalnog) elektroenergetskog klastera ne bi bilo moguće ostvariti.” Dakle, kompanija mora biti privatizirana u cjelini, po modelu koji se znatno razlikuje od onog predviđenog u važećem zakonu.

Naime, u studiji, za razliku od Zakona, naznačeno je kako bi država trebala trajno zadržati većinski vlasnički udjel u kompaniji. Preostalih 49 posto dionica bilo bi podijeljeno između zaposlenika, umirovljenika, branitelja i ulagača na burzi. Tako bi bio spriječen značajniji upliv stranog kapitala u vlasničku strukturu HEP-a, jer je ocijenjeno kako bi takav scenarij imao niz negativnih posljedica za hrvatske građane i gospodarstvo. Hrvatsko tržište električne energije, tvrdi se u studiji, dospjelo bi pod dominaciju nekoliko velikih stranih kompanija, cijena električne energije bi porasla, investicijske aktivnosti HEP-a bi se smanjile, a kompanija bi počela i znatno favorizirati strane kooperante na račun domaćih kompanija. Ipak, raspodjela dionica odvijala bi se po bitno drukčijem principu nego što je predviđeno u zakonu iz 2002. godine. Udjeli od 7 posto pripali bi braniteljskom fondu i zaposlenicima, ali bez naknade. Novost je i to što bi radničko dioničarstvo bilo utemeljeno na principima potpune jednakosti, što znači da bi svim zaposlenicima HEP-a pripao jednak broj dionica bez obzira na njihov položaj u kompaniji i radni staž. Sve odluke također bi se donosile zajednički. Osim toga, studijom je predviđeno da 10-postotni udjel bude prebačen u novoformirani umirovljenički fond, također bez naknade.STIPE OREŠKOVIĆ ponudio je Mravaku zgradu EPH umjesto
projekta HEP-a u KupskojSTIPE OREŠKOVIĆ ponudio je Mravaku zgradu EPH umjesto projekta HEP-a u Kupskoj

Daljnjih 20 posto dionica bilo bi prodano putem inicijalne javne ponude na burzi, a ta se ideja argumentira potrebom da se s jedne strane ojača domaće tržište kapitala, a s druge pribavi svježi kapital za unapređenje HEP-ova poslovanja. Na kraju tek 5 posto dionica rezervirano je za eventualnog strateškog partnera, ali ne za prodaju, nego isključivo za razmjenu dionica. Implementacijom takvog modela privatizacije, ta zamjena bila bi praktički jedini segment privatizacijskog procesa HEP-a koji bi se temeljio na diskrecijskoj odluci Vlade. Dakle, umjesto odluke o prodaji 20 posto HEP-a koja po aktualnom zakonu spada u ovlast Vlade, Tipurićev model privatizacije znatno smanjuje njihovu moć, na pravo odluke o samo 5 posto kompanije. Zbog toga nije teško zaključiti da takva studija ima mnogo protivnika u Vladinim krugovima, pa je i razumljivo kako je držana u popriličnoj tajnosti, njezin sadržaj bio je poznat tek uskom krugu ljudi iz vrha Vlade i HEP-a. Dapače, nezadovoljstvo političkih struktura još je razumljivije, s obzirom na to da autori studije na više mjesta dosadašnji model upravljanja HEP-om ocjenjuju kao dugoročno neodrživ.

Jedan od temeljnih razloga za djelomičnu privatizaciju, za kakvu se zalaže Tipurić, upravo je želja da se smanji utjecaj političkog vrha na poslovanje HEP-a. Tako u studiji stoji kako je “prihvaćanje tržišno utemeljenih standarda temelj izgradnje konkurentske sposobnosti HEP-a”, te kako je cilj privatizacije “postizanje takvog rješenja kojim bi se mogle ukloniti pretpostavke koje mogu rezultirati neodgovarajućim delegiranjem autoriteta i odgovornosti, ali i neefikasnom organizacijom i neodgovarajućim poslovnim rezultatima”. Te tvrdnje izravna su kritika dugogodišnjeg načina upravljanja HEP-om na temelju političkog utjecaja, odnosno zapošljavanja neadekvatnih kadrova samo na osnovi njihove stranačke pripadnosti. Autori studije tvrde kako bi takve pojave prestale kada bi poslovanje bilo pod djelomičnom kontrolom radnika i ostalih malih dioničara. Ipak, te tvrdnje, iako se s njima slažu i pojedini članovi Uprave HEPa, nisu dobro prihvaćene u Vladinim krugovima, pa nije ni čudno što studija nikad nije bila javno predstavljena.

No bez obzira na to, Tipurićeva studija najopsežnija je i najpotpunija postojeća analiza mogućih načina privatizacije najvećeg državnog poduzeća. Unatoč medijskim optužbama na račun njezina glavnog autora, činjenica je da ona promovira iznimno visoke standarde transparentnosti, dosad neviđene u procesima privatizacije velikih državnih kompanija u Hrvatskoj. U tom kontekstu, jasno je kako će zaključci te studije biti nezaobilazni pri budućim raspravama o optimalnom modusu privatizacije HEP-a. Svako značajnije odstupanje od toga modela, osobito u kontekstu cjelovitosti i državnog većinskog vlasništva nad kompanijom, teško će moći biti protumačeno kao poštovanje dugoročnih strateških interesa hrvatskog društva.

Zašto EPH reketari Mravka i Tipurića

■ Intenzitet kojim mediji iz dana u dan objavljuju informacije o navodnim skandalima u poslovanju HEP-a, te subjekata koji su s njim u poslovnoj vezi, izazvao je sumnje u motive pojedinih medijskih kuća koje te priče objavljuju. Tako je Nacional iz izvora bliskih HEP-u doznao da je nedavno održan sastanak Stipe Oreškovića, jednog od čelnih ljudi Europapress holdinga, najveće domaće medijske kuće, i predsjednika Uprave HEP-a Ivana Mravaka. Sastanak je održan u jutarnjim satima prvog dana srpnja, u upravnoj zgradi HEP-a, i to na inicijativu Oreškovića. Prema tim informacijama, on je Mravaku ponudio da HEP otkupi EPH-ovu zgradu, koja se nalazi u Koranskoj ulici, stotinjak metara od aktualnog sjedišta nacionalne energetske kompanije. S obzirom na to da je gradnja nove HEP-ove upravne zgrade u Kupskoj ulici prije dvije godine nakon urušavanja gradilišta dugoročno zaustavljena, Oreškovićeva zamisao bila je da HEP odustane od tog projekta i kupi EPH-ov objekt u susjednoj ulici. Cijela transakcija navodno bi bila realizirana tako da bi vlasništvo nad nekretninom bilo prepisano na HEP, koji bi zauzvrat na sebe preuzeo isplatu kredita koji je EPH podigao kod jedne od domaćih banaka, a koji posljednjih mjeseci ne uspijeva redovno otplaćivati. Po neprovjerenim informacijama, riječ je o kreditu kod Zagrebačke banke, u vrijednosti od 220 milijuna kuna. Mravak je, navodno, prijedlog odbio, a sastanak je prekinut nakon što je objavljeno da je premijer Sanader podnio ostavku. Te informacije daju novu dimenziju iznimno negativnim tekstovima o poslovanju HEP-a što su posljednjih tjedana objavljeni u izdanjima EPH. S druge strane, slične optužbe na račun EPH ovih se dana mogu čuti i među profesorima zagrebačkog Ekonomskog fakulteta. U tim krugovima negativne članke Jutarnjeg lista o dekanu tog fakulteta Darku Tipuriću tumače kao nastavak negativne medijske kampanje EPH prema toj instituciji. Navodi se da je glavni povod za tu kampanju bila Tipurićeva odluka da odbije molbu vodstva EPH da im Ekonomski fakultet pruži suglasnost za osnivanje medijskog sveučilišta. Takva suglasnost već postojeće visokoškolske ustanove sastavni je dio procedure za ishodovanje dopusnice Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa za osnivanje nove visokoškolske institucije. Tipurićeva odluka da EPH-u ne dodijeli svoju suglasnost navodno je iznimno naljutila čelnike te medijske kuće jer je cijeli projekt medijskog sveučilišta odgođen za više od dvije godine. Konačnu dopusnicu EPH je dobio tek ovog proljeća, a na Ekonomskom fakultetu uvjereni su kako je upravo taj slučaj glavni razlog iznimno negativnih napisa o fakultetu u EPH-ovim izdanjima, osobito tijekom afere Indeks. Tada su EPH-ovi mediji kontinuirano isticali korupcijske slučajeve na Ekonomskom fakultetu, unatoč činjenici da je otkrivenih kriminalnih djela višestruko više bilo na Prometnom fakultetu.


Vezane vijesti

Vlada: Uljanik kupuje brodogradilište 3. maj

Vlada: Uljanik kupuje brodogradilište 3. maj

Brodogradilište 3. maj iz Rijeke bit će privatizirano tako da će kroz dvije faze njegov vlasnik postati pulski Uljanik, najavio je na današnjoj… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika