Objavljeno u Nacionalu br. 722, 2009-09-15

Autor: Renato Baretić

Nacionalna klasa

Katolik na Pantovčaku

Ako biskup želi vjernika na Pantovčaku, neka se sam kandidira. Ali, ma koja politika, u to se nijedan svećenik ne miješa. Crkva je protiv politike. Ali zlostavljanje djece, pohotno kršenje celibata, predizborno agitiranje za jednu stranku i bezočno laganje o svim drugima - to nije politika, to može

Renato BaretićRenato BaretićNe bi li bilo logično da sljedeći hrvatski predsjednik bude katolik – zapitao se prošle subote na misi u Udbini (gdje bi drugo otočanin nego usred Like?) hvarsko-bračko-viški biskup Slobodan Štambuk, potvrđujući tako još jednom mišlju, riječju i djelom poštovanje koje katolička crkva u Hrvata, već poslovično, usrdno gaji prema Ustavu RH. Dakako, lako se složiti s njegovim vapajem: da, bilo bi logično ali, dovraga, nekako se ne događa, a ne čini se baš ni da bi se moglo dogoditi tako skoro. Statistički gledano, ako se 99,99 (na akcijskom sniženju, doduše) posto hrvatskih građana izjasnilo katolicima, onda je, u teoriji, vjerojatnost da sljedeći hrvatski predsjednik ne bude katolik manja čak i od vjerojatnosti da Dinamo napokon prezimi u Europi.

ALI, ZA NEVOLJU, BISKUP ŠTAMBUK PRIŽELJKUJE DA TAJ BUDUĆI PANTOVČAČKI KATOLIK to bude “ne samo po svjedočanstvu krsnoga lista, nego i po svjedočanstvu života po vjeri”. E jebiga, biskupe, pardon, a gdje ćemo naći takvoga?! I tko bi, na kraju krajeva, od svih tih deklarirano katoličkih birača uopće glasao za nekog tamo nujnog lika koji će na sve strane, od Bruxellesa i Beograda do Haaga i Ljubljane, sveudilj okretati i drugi obraz, ne krasti, ne izreći lažnog svjedočanstva, ne biti ohol, neumjeren, poštivati roditelje i starije i biti dobar drug koji drži datu riječ... Ups, ponijelo me, ispričavam se, učio sam onomad paralelno i jedno i drugo, pa mi je ostalo u glavi, pardon! Khm, ukratko, poštovani biskupe, nema u Hrvatskoj nijednoga dosad poznatoga kandidata nalik vašem idealnom katoliku, a još je manje glasača koji bi na izborima stali iza njega. Osim toga, i Ustav je jasan: nema toga državljanina RH kojemu nije dopušteno i birati i biti biran. Prema tome - kandidirajte se! Bacite taj prvi bezgrešnički kamen, vi ili bilo tko iz Biskupske konferencije, pa započnite novu eru u hrvatskoj politici! Uspije li itko od vas “svjedočanstvom života po vjeri” privoljeti ijednoga birača kojeg znam, vratit ću se i ja vjeri predaka, štoviše – postat ću najzagriženiji volonter u njegovoj predsjedničkoj kampanji!

ZNAM DA MI NE VJERUJETE, ni sam sebi ne vjerujem što sam upravo napisao, ali rekao sam to samo zato što sam apsolutno siguran da se nijedan poznatiji svećenik nikad neće izravno uključiti u izbore. Nijedan se nikad neće kandidirati jer, zaboga, nisu to crkvena posla. Crkvena su posla komotno zanovijetanje (cijelu sam minutu tražio adekvatnu pristojnu riječ!) sa strane, povrat davno jamljene pa odjamljene imovine i indoktriniranje djece u sustavu javnoga školstva. Ma koja politika, božesačuvaj, u to se nijedan svećenik nikad ne bi uplitao, nema šanse... A ako se koji i uplete, poput don Ivana Grubišića, učas se nađe na korak od razređenja i pred zahtjevima za ekskomunikacijom. Mentalno i spolno zlostavljanje djece, pohotno kršenje celibata ili zataškavanje takvih slučajeva - to može, to nije politika. Predizborno agitiranje za jednu stranku i bezočno laganje o svim drugima, to također nije politika, to isto može. Ali pozivanje javnosti na zdrav razum, jednostavan moral i običnu čestitost u svakom segmentu društva – e, to ne može, braćo i sestre, to je politika! Tko god razmišlja, tko se god išta zapita, kome god ikakva sumnjica padne na pamet – taj je katolik “samo po svjedočanstvu krsnog lista”. A ako netko ubije, ukrade, sagriješi bludno, slaže... - da ne nabrajam do kraja “the best of” listu svih onih zapovijedi i smrtnih grijeha – uvijek mu ostaje institut ispovijedi i tek dopola izmoljene pokore (dosadno, brate, ko će to sve do kraja...) kojim se ekskulpira i, eto, “svjedoči život po vjeri”. Sve u svemu, štono bi rekao jedan pokojni američki propovjednik – I have a dream! Sanjam dan kad će na hrvatskim predsjedničkim izborima pobijediti, recimo, Ingeborg Ferhatović-Goldblum, ili Hrvoje Joras-Milosavljević, ili Istvan Morosin-Pupovac von Kutjevo, tako netko. Dosanjati ga neću, to je jasno, ali svejedno mi je lijepo zamišljati Hrvatsku kao državu u kojoj je svakome, ama baš svakome, baš dobro i gdje svi ljudi, ali ama baš svi, imaju jednake prilike i za uspjeh i za neuspjeh, bez obzira jesu li katolici, evangelisti, vegetarijanci, meteorolozi, ćevabdžije ili triatlonci. Sviđa mi se zamišljati Hrvatsku bez ponižavajućih redova za školske knjige, bez ispodstolnog prodavanja velikih tvrtki dubioznim fondovima ili osuđivanim prevarantima, Hrvatsku u kojoj je to kamo ideš napokon postalo važnije od onoga odakle si došao. Hrvatsku u kojoj bi, na kraju krajeva, svi koji se deklariraju kao katolici, uključujući i kler, od vrha do dna, trebali biti takvi ne samo po “svjedočanstvu krsnog lista”, nego i po “svjedočanstvu života po vjeri”.

ISTOGA DANA KAD JE BISKUP ŠTAMBUK u Udbini lupnuo svoju nevještu antimesićevsku i protuustavnu filipiku, papa Benedikt XVI u Rimu se oštrim riječima (oštrim u vatikanskom smislu riječi, naravno) obratio – biskupima. “Sluga mora podnijeti račun o tome kako je upravljao povjerenim mu dobrom. Mi ne tražimo ni vlast, ni prestiž, niti poštovanje za nas same”, rekao im je papa. A dan kasnije podsjetio je sve vjernike na riječi svetog Ivana Zlatoustog: “Čovjek može imati vjeru, ali ako nema ispravan život, vjera mu neće pomoći da se spasi”. Međutim, hrvatski biskupi i njihova pastva ne haju odveć za papinske poruke – da im je stalo do njih, govorili bi i živjeli ono što je prošli papa (neki je dan bila već petnaesta godišnjica!) propovijedao na zagrebačkom hipodromu. Oni, čini se, imaju preča posla, njima je križ na zidovima javnih ustanova važniji od onoga temeljnoga “ljubljenja bližnjega svoga kao samog sebe”. Oni su, ukratko, licemjeri.

Vezane vijesti

Banana u državi

Banana u državi

Zamišljam očaj onih likova koji su otišli u Poljsku da bi se tamo pijani tukli, pijani švercali bengalke na stadione, pijani ih tamo bacali na teren… Više

Komentari

registracija
9/8/09

vinko12, 23.09.09. 18:48

ma lupetas uz glupave usporedbe licemjeru. A kada je mesic rekao da treba predsjenik biti antifasist, nisi ni zucnio ni ti ni tvoja novinarska mafija. I to jos kakav antifasist, po mesicu: komunist boljsevik- titoist. Takovih kretena fosila ima 1% i oni trbaju biti predsjednici po mesicu i vama jednoumnim novinarima. Takovi antifasisti nisu u ustavu, nije nam valjda staljin u temeljima RH ? Ili mozda je, pa mi to jos neznamo


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika