SUŠEC I ŠTIMAC U DEPRESIJI

Nogomet: Hrvatska - Engleska, prijenos, srijeda, HTV2, 20.50

Zrinka PavlićNekoliko dana nakon utakmice na e-mail adresu stizale su mi vickaste poruke u kojima se HTV navodno ispričava što je u udarnom terminu pustio pornić s 11 Engleza koji siluju 11 Hrvata. Nitko, međutim, nije komentirao Božu Sušeca i Igora Štimca, koji su se na komentatorskim mjestima ponašali kao da im se netko povrh svog silovanja još i pokakao na glavu. I to od samog početka utakmice, dok još nitko nije znao da će sve na kraju ispasti kao okršaj Godzille i baletnog ansambla O. Š. Pitomača. Uopće ne pretjerujem - čak i ono malo entuzijazma koji su pokazivali na početku više je nalikovalo blagom napadu panike nego iščekivanju utakmice koja je, barem što se njih i nas tiče, mogla završiti i slavljenički. Kako su minute odmicale Štimac si je u bradu mrmljao nešto nesuvislo o “intercepciji” koju je trebalo “napraviti na toj lopti”, Sušec se hrvao s besmislenim stilskim figurama na temu: “Znali su ga mrziti, znali su mu zviždati, ali ga nikada nisu prestali voljeti” da bi završio na zbilja jadničkoj: “Nema kiše, a pokisli smo do gole kože” te je na kraju sve okončano dugim šutnjama u kadru, pokojim: “Eto. Što se može” i općim filingom da bi se svi najradije zavukli u birtiju, gdje bi uz osmu brljetinu režali: “Jebem ti život”! Razumijem razočaranje, ali negdje pred kraj utakmice, kad su već gotovo jedan drugome plakali na ramenu, palo mi je na pamet da to ipak nije neka fora. Jer u redu, znam da komentatori iz iste zemlje kao i jedna od momčadi koja igra na kvalifikacijama za SP ne mogu biti potpuno ravnodušni i da ne mogu komentirati potpuno objektivno i s odmakom. Ali ipak tu nesretnu utakmicu moraju KOMENTIRATI čak i kad im navijačke nade zgromi strijela nebeska ili, kao u ovom slučaju, mangupi iz vlastitih redova. A ne dići ruke u maniri “sve je propalo, plačimo do zore” te u šaku mrmljati nešto nerazumljivo o “intercepciji lopte” i pokislim glavama pod vedrim nebom.

Ocjena: očajavati smo mogli i bez njih (0)

KUKURIKULUM

Korner, ponedjeljak, HTV1, 21.05

Teško je riječima opisati koliko mi ministar Fuchs općenito ide na jetra, ali ostavit ću sada po strani svoju osobnu iritaciju njegovim hohštaplerskim nastupom u medijima. U “Korneru” od ponedjeljka bio je otprilike jednako nadmen i bezrazložno samouvjeren kao i uvijek, s tim da mu je u tome štangu gotovo bespogovorno držala Sunčica Findak, kojoj je voditeljski promiskuitetna emisija očito dodijeljena zbog tematskog trenutka, odnosno početka škole. Strateški mu je smještala zicere s pitanjima na koja je mogao odgovarati kao Supermen pod čijim će plaštom hrvatsko školstvo buknuti u renesansu čim prvi osmoškolac uspješno zbroji dva i dva, a kad bi se u cijelu priču bilo kakvim komentarom ili prijedlogom upleo drugi gost, mladi učitelj kojemu sam zaboravila ime, gospon ministar samo bi se pokroviteljski zasmijuljio i rekao: “Zgodan prijedlog, ali ne bi išlo”, na što se Sunčica više nije usudila ni zucnuti, a kamoli pitati zašto, što bi joj barem u mojim snatrenjima o javnoj televiziji trebao biti posao. Vrhunac je ipak bila anketa po ulicama, u kojoj je sunčeko poslalo sirotog cipelića da građane propituje znaju li što je KURIKULUM, što, naravno, skoro nitko normalan nije znao, a i zašto bi. No onda se Sunčica zajedno s uvaženim gostom u studiju iščuđavala da kako sad to, a meni je momentalno zatitrao živac tanani. Da, pa fakat je čudno da građani na cesti nemaju pojma što znači latinska riječ koju su domaći pretenciozni političari izvukli iz latinskog ili prekopirali iz terminologije obrazovnog sustava u Njemačkoj, Francuskoj i Americi. Jer tako zvuči puno dramatičnije i kao da su se oko cijele stvari zbilja i potrudili nego da su je nazvali hrvatskim riječima “plan” i “program”. I onda im na cijelo terminološko preseravanje pljunu prolaznici koji se usuđuju nemati pojma kog to vraga uopće znači. Ako mene pitate, imaju sreće što im nitko nije rekao: “Dabogda im kurikulum ganjao kokoši po dvorištu”!

Ocjena: ajme majko (1)

KNJAZ U ELEMENTU

Najveći hrvatski misteriji, RTL, utorak, 20.00

Teško je ispuniti očekivanja publike kada te ta publika već godinama smatra jednim od najduhovitijih televizijskih autora, pa makar te ta titula zapala u okruženju koje bi se, što se duhovitosti tiče, moglo jedino nazvati hrvatskim televizijskim vakuumom. Robertu Knjazu to uglavnom uspijeva, s manjim ili većim odstupanjima, ali sudeći po prvoj epizodi “Najvećih hrvatskih misterija”, ove je sezone opet u elementu. Možda “Misteriji” nisu tako smiješni kao, recimo, “Mjenjačnica”, ali “Mjenjačnica” je NENAD (da ne izgovorim prostački nastavak) pa je nije fora postaviti kao kriterij. U emisiji koja je bila smješnija od bilo čega iz onog putopisnog serijala Vori i Džomba odlično su se snašli u papazjaniji Knjazovih čudnovatih pitanja, gomili blentavih rekvizita i nekolicini posve trknutih natjecateljskih disciplina. Baka Slavica urnebesno je smiješna s megafonom, Batman-naočalama i žutim bucama, a Knjaz si je očito pronašao dobar format, u kojem ima dosta prostora za simpatično iživljavanje u “koreografiranju” statista, nanašanju trosjeda i skakutanja s lokacije na lokaciju. Jednom riječju…

Ocjena: obećava (4)

DOSSIER JABUKA

U objektivu, HTV1, četvrtak, 21.05

I tako je još jedan ljetni magazin nastao iz bratstva i jedinstva različitih HTVovih redakcija otplesao svoje. Kao i svi do sada, u početku je obećava, na kraju nam dojadio te usput proizveo voditeljsku ispomoć Ani Jelinić u “Dossier. hr-u”. Naime, Ivan Zelena Jabuka na kraju nam se ovotjednog “Objektiva” najavio kao novo lice “Dossiera” i neka ga. Ali i opet ću ponoviti - ne kužim zašto je mlađahni i još uvijek Zeleni Jabuka sad odjednom tak super, a Petra Štefanića, koji je od “Dossiera” učinio ono što smo voljeli gledati, Sile Pravde i Boljitka skrivaju po dnevničkim smjenama ili gdje već.

Ocjena: zašto?