Ključna je konstrukcijska greška u temeljnim i, posljedično, svim kasnijim aktima Europske unije u tome što se apsolutno nigdje ne spominje mogućnost izbacivanja neke članice iz te zajednice država. Da postoji neka takva klauzula, nikad se Slovenija ne bi bila odlučila na tvrdoglavo baljezganje o "prejudiciranju granice", a ni Hrvatska se, ovakva kakva jest, ne bi baš svim silama upinjala da uđe u društvo civiliziranih nacija iz kojega lako i jednostavno naknadno može biti isključena. Drugim riječima - da EU ima ikakvu odredbu o rigoroznom sankcioniranju nepodobnih članica, Slovenija bi danas bila ekskomunicirana iz zajednice, a i Hrvatska bi vjerojatno bila koncentriranija na sebe i svoje "kućne" probleme.

Umjesto toga, sad imamo novu gnjavažu: Ljubljana tvrdi da ipak neće odblokirati baš sva tobože sporna poglavlja u hrvatskim pregovorima o pristupanju EU, a Zagreb, ionako naježuren u iščekivanju kojekakvih socijalnih prosvjeda, u čudu širi oči i pita se - pa jesmo li se, braćo, za to naguzili?

Iritantno licemjerna Slovenija i debelo potkvalificirana Hrvatska (koja, uzgred, kakva god bila, uistinu više ne bi smjela pokazati nijedan simptom prekomjerne kooperativnosti s ucjenjivačima) ostaju, dakle, ipak "pain in the ass" Europske unije, prijeteći da postanu kronični hemeroidi tromog Bruxellesa. I svih nas koji ovdje, u Hrvatskoj, želimo to nesretno članstvo, puni nade da će nam tada, nakon primanja, biti barem malo bolje.

A stvari bi nam - da se vratimo na početak - svima bile daleko jasnije da je Unija sazdana na jasnijim i manje rastezljivim načelima, sa strožim i eksplicitnijim kriterijima. Zašto bi itko u svoj dom trebao puštati nekoga za koga pouzdano zna da nekontrolirano prdi i žestoko psuje? Odnosno - zašto svatko ne bi smio nekoga takvog, nakon tri opomene i zamolbe, izbaciti iz svojeg doma? Europska unija, nažalost, nije nastala samo na pacifističkim idealima i zdravom ekonomskom razumu. U cement njezinih temelja umiješano još koješta drugo, od licemjerja do kukavičluka, od prekomjerne uvjerenosti u vlastitu civiliziranost do slabićkog ufanja u američku pomoć kad god zatreba. U takvu uniju, da skratim, Hrvatska će moći ući tek kad se za ulazak u nju kvalificira i Kosovo, nakon što se s Nizozemskom i Danskom, poslije višegodišnjeg natezanja, sporazumi o tome da među njima uistinu nema nikakvih graničnih prijepora. Prije toga - ma, nema šanse.

I zato bi Hrvatska pod hitno trebala početi razmišljati o racionalnijoj potrošnji političke energije.