30.09.2009. / 11:48

Autor: Marko Biočina

Turbo cinik: Kad bi Fižulić preselio tvornicu u Hrvatsku

Kako opisati situaciju u kojoj promjene zaziva upravo onaj čovjek koji je godinama brao najljepše plodove što su izrastali na nepravdama iskrivljenog hrvatskog sustava vrijednosti?

"Hrvatima nikad nije dovoljno loše da bi im moglo postati bolje", suština je intervjua koji je Nacionalu dao vlasnik Magme Goranko Fižulić u povodu 20 obljetnice postojanja svoje kompanije. Radi se o zanimljivoj teoriji, kojom se tvrdi kako društveno stanje u Hrvatskoj nikad nije dobro, ali ni toliko loše da bi izazvalo nezadovoljstvo kod dovoljne količine ljudi da pokrene promjene. Na snazi je svojevrsni društveni status quo, a iako nitko to stanje dosad nije tako precizno dijagnosticirao, teško se oteti dojmu kako iz Fižulićevih izjava stoji poprilično velika doza cinizma.

Jer, kako drukčije opisati situaciju u kojoj promjene zaziva upravo onaj čovjek koji je godinama brao najljepše plodove što su izrastali na nepravdama iskrivljenog hrvatskog sustava vrijednosti? Dapače, temelji njegovog poslovanja i uspjeha, ideje o primatu trgovine nad proizvodnjom, veliki su komadi mozaika društvene i ekonomske erozije Hrvatske. Fižulić bi imao puno moralno pravo takav sustav kritizirati, samo da svojedobno kao ministar gospodarstva nije bio njegov aktivni tvorac.

Cijela priča počela je još sredinom 90-tih. Nakon završetka rata Hrvatska je postajala sve zanimljivije tržište za velike strane kompanije, a domaća industrija, gotovo u potpunosti iscrpljena ratom i dugogodišnjom privatizacijskom pljačkom, vrlo teško im je svojim proizvodima mogla konkurirati. Dapače, oni rijetki koji su mogli, vrlo brzo su uništeni politikom jakog tečaja kune, koji ih je učinio potpuno nekonkurentima, naročito u izvozu. Na zgarištima propale proizvodnje počela je cvjetati trgovina, a uvoznici su postali predvodnici domaćeg gospodarstva. Pogonjeni rastom potrošnje hrvatskih građana, profiti su im počeli bujati. Cijelu stvar jeftinim su potrošačkim kreditima financirale hrvatske banke, no konačni ceh, pokazat će se kasnije, plaćala je država zaduživanjem u inozemstvu.

Upravo tih godina, Goranko Fižulić prestao je biti mali poduzetnik s nekoliko dućana na prometnim lokacijama u centru Zagreba, te se prometnuo u jednog od domaćih trgovačkih lidera. Magma je postala jak igrač u segmentima uvoza tekstila, igračaka i sportske opreme, a njezin vlasnik stekao je imidž jednog od predvodnika novog vala hrvatskih kapitalista. Kao takav Fižulić bi danas s punim legitimitetom zazivao kritičnu masu za promjene u Hrvatskoj, samo kad u njegovoj službenoj biografiji ne bi stajala sintagma "bivši ministar gospodarstva".

Tu je funkciju Fižulić obnašao u Vladi Ivice Račana, a usprkos velikim očekivanjima, nema puno dobrih stvari po kojima će hrvatski gospodarstvenici pamtiti vrijeme koje je proveo na toj funkciji. Negativni trend porasta uvoza i pada domaće proizvodnje tih je godina doživio svoj vrhunac. Kao ministar tome je uvelike kunovao i sam Fižulić, zalagao se za značajnu liberalizaciju hrvatske ekonomije, potpisao je ugovore o slobodnoj trgovini s više od trideset zemalja i uveo Hrvatsku u Svjetsku trgovinsku organizaciju. Pod utjecajem velikih stranih kompanija hrvatsko tržište kontinuirano je raslo, ali sve manji i manji udio na njemu držale su domaće tvrtke.

U takvoj situaciji, nije bilo lako održati domaću proizvodnju, naročito u segmentima kojima su direktno konkurirali jeftini proizvođači iz Kine, kao što je tekstilna industrija. Domaće zastarjele tvornice, trebale su temeljitu rekonstrukciju i modernizaciju, nove poslovne modele i know-how. Ukratko, za restrukturiranje domaće industrije bilo je potrebno puno znanja, truda i novca, a u okolnostima koje su vladale na tržištu i kakve je država putem svojih ekonomskih politika stvorila, rijetki su za to bili spremni.

Kako bi i bili, kad su mogli bez puno muke, znanja i umijeća uvoziti kontejnere strane robe, poslagati je na police u dućanima i ostvariti višestruko veću dobit. Taj sustav stvarale su sve hrvatske vlade u posljednjih dvadesetak godina, no rijetki su se u njemu tako uspješno snalazili kao Fižulić. Dapače, kad je odlučio pokrenuti svoju vlastitu proizvodnju, i Fižulić je to učinio u Kini, pravdajući to činjenicom da su hrvatske tvornice nekonkurentne.

Zbog toga, poprilično je nejasno kakve to on promjene zaziva. Naime, još je Tolstoj u jednom od svojih djela zapisao kako "svi razmišljaju o tome kako promijeniti svijet, a tek rijetki o tome kako promijeniti sebe". Tog načela trebao bi se držati i Fižulić, pa bi umjesto da lamentira o nedostatku kritične mase u hrvatskom društvu, možda mogao jednu od svojih kineskih tvornica premjestiti u Hrvatsku. Želi li se vratiti na put razvoja, Hrvatskoj su potrebni takvi potezi, a raznih prodika i propovijedi o tome zašto nam nije bolje nikad ovdje niti nije nedostajalo.

Vezane vijesti

Tvrtka na izdisaju, a šef glumi velikog morskog vuka

Tvrtka na izdisaju, a šef glumi velikog morskog vuka

Ako se ne dogodi čudo - a čuda su u biznisu rijetka - u iduća dva tjedna napokon bi trebao biti otvoren stečaj Magme. Uvod u konačni čin propasti… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika