11.10.2009. / 07:18

Autor: Boris Beck

Hrvatikanska urota

Hrvatska danas - raspelo pod krevet, lopovima zastara, a ubojicama amnestija

Ja sam od demokracije imao velika očekivanja - a među njima su bile svakako sloboda i jednakost u ekonomskim i socijalnim pravima - ali od demokracije dobili smo samo zastaru

Češki predsjednik Vaclav Klaus ne želi potpisati Lisabonski sporazum - čiji je dio Povelja o slobodi i jednakosti u ekonomskim i socijalnim pravima - jer bi tada sudetski Nijemci, protjerani iz Čehoslovačke pod kolektivnom optužbom da su surađivali s nacistima, smjeli tražiti povrat imovine. Ne bih sada ni o tome da to ugrožava ulazak Hrvatske u EU, ni o tome da nisu baš svi Nijemci nužno šmekali Hitlera, nego o divnoj, čarobnoj riječi ZASTARA. Čehoslovački predsjednik Edvard Beneš protjerao je tri milijuna ljudi i to je to, bilo je prije čak 60 godina, dakle nikom ništa; Anto Đapić prepisao je magisterij, ali slučaj je otišao u zastaru pa nema veze; bogatun Željko Žužić upisao se na tuđu imovinu vrijednu 500.000 eura, ali nastupila je dosjelost pa je sada njegova; po Hrvatskoj i Bosni malo se pucalo, ali to je obuhvatila opća amnestija (a uskoro će i amnezija), nitko nije kriv za desetke tisuća nevinih mrtvaca; u prigodi predsjedničkih izbora diže se verbalna magla o tome da pretvorbeni kriminal neće zastarjevati, ali kasno, već je zastario i ko je jamio - jamio je.

Za vrijeme rata ispričala mi je izbjeglica iz Baranje sljedeću priču: negdje 60-ih odjednom se u njenom selu pojavio Nijemac i pristojno pitao može li se prošetati imanjem. On se, naime, u toj kući rodio i proveo djetinjstvo i, čim su se granice otvorile, vratio se potaknut nostalgijom. Hrvatska obitelj, doseljena onamo poslije rata iz Hrvatskog zagorja, samo je nijemo gledala tog sablasnog čovjeka koji nije od njih ništa tražio, tek dozvolu da obiđe rodnu kuću. "A sad je netko drugi u toj kući, a izbjeglica sam ja", završila je priču žena.

Ja sam od demokracije imao velika očekivanja - a među njima su bile svakako sloboda i jednakost u ekonomskim i socijalnim pravima - ali od demokracije dobili smo samo zastaru. Mogao bih nabrojiti tisuću slučajeva, a i vi biste mogli, ljudi koji su nešto u Hrvatskoj maznuli (ili nekoga koknuli) i lijepo čekaju da prođe vrijeme i da se sklone u blaženstvo zastare. Ipak, ne zavidim im. Još uvijek nije proglašena zastara na savjest, a o vremenu i savjesti ima lijep ulomak u "Don Camillu": "Okreneš glavu na drugu stranu, ali ne vrijedi, jer osjećaš kako ti onaj pogled pritišće zatiljak. Zatvoriš se u kuću i gurneš glavu pod jastuk, ali pogled prodire kroza zidove, a onda ti stignu odjeci sata i donose ti glas vremena. Donose ti glas tvoje savjesti. Bojiš li se Boga zato što si sagriješio, neće ti biti nimalo od koristi ako skloniš raspelo koje držiš iznad kreveta - Bog je i dalje tu i govorit će ti glasom tvoje savjesti". Šteta da Krleža nije više živ - umjesto pet svezaka "Zastava" mogao bi naše vrijeme lijepo opisati u pet svezaka "Zastara".

Vezane vijesti

Judita na kvadrat

Judita na kvadrat

Prošle su jeseni dva povjesničara hrvatske književnosti, usto i akademika, i treći njihov znanac, jedan od najvećih znalaca hrvatskog jezika, sjedila… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika