Novi dokaz podobrazovanosti u Hrvata (proba državne mature) još je jednom posolio bolnu ranu ovoga kronično shizofrenog društva. Sreća je u nesreći što ona boli samo rijetke sociodinosaure, neprilagođene novom dobu i tendencijama, a još nedovoljno spremne na izumiranje...

I opet na sve strane sve podrhtava od prebacivanja krivice za žalosne probne rezultate maturanatske generacije 2010.: učenici kažu da im je bilo preteško, profesori tvrde da je za sve kriv sustav, sustav tvrdi da se s djecom nedovoljno kvalitetno radi u školama, ali i kod kuće, roditelji oštrim bekhend dijagonalama vraćaju lopticu profesorima i sustavu (tu i tamo bude ošinut i poneki učenik, ali to je rijetko) i sve se nastavlja vrtjeti u tom začaranom krugu bezvoljnosti i sve većeg nehaja za budućnost.

Ne budućnost hrvatske nacije, ne budućnost Europske unije, ne budućnost planeta, nego naprosto - za budućnost naše vlastite djece. A štanceri užbenika i birokratski paraziti mlate za to vrijeme opaku lovu na kojekakvim HNOS-ovima i kurikulumima, neprovedivim i bezvrijednim, i boli ih vitalni organ što, recimo, fasade osnovnih škola u Splitu obnavlja Torcida koja oboja pročelje i onda na njega, iznad ulaza, napiše (ne sprejom "iz ruke", nego lijepo, kitnjasto, kroz šablonu): "Samo jedno želin moj živote ludi da Hajduk bude prvi da cili Split poludi"...

Boli koga patka za to što u "zemlji znanja" klinci svakog dana ulaze u školu prolazeći ispod idiotskoga i nepismenoga gesla bivših najgorih učenika te iste škole! (Jer da su bili najbolji, pretpostavljam, bavili bi se danas nečim suvislijim, baš kao i ravnatelj koji im to dopušta, valjda iz straha da mu noću ne razbijaju prozore učionica dok ne popusti.)

Stvar je, duboko sam uvjeren, u - kutama. Odnosno keceljama, kako su ih zvali u Dalmaciji. I onim crnim šlapama iz "Borova". I stajanju u redu za ulazak u školu, prvo najmlađi razredi, osmaši na kraju. Sve je definitivno krenulo put triju vražjih matera kad su ta pravila - kute, šlape i čekanje svog reda - ukinuta. U tom je trenutku počelo srozavanje nastavničkog autoriteta i odumiranje svih ideala zbog kojih su učitelji, kao mlade i školovane osobe, odabirali baš taj poziv. Danas sve više mladih i sredovječnih ljudi posao u školstvu odabire tek kao zadnju opciju i, uglavnom otaljavajući posao, jedva čeka da se izvuče iz tog vrtloga mediokritetstva, učeničke ignorancije, roditeljske bahatosti i udžbeničarsko-ravnateljskog reketarenja.

Naravno, na to se nadovezuje i odgovor sustava - pa zar takvi nastavnici onda uopće zavređuju više od pet tisuća kuna plaće?! I tako se začarano kolo opet zavrti, pa klinci na probnoj maturi padaju čak i iz vjeronauka, premda nikad nijednome u Hrvatskoj iz tog predmeta nije na kraju godine zaključeno manje od petice.

Potom se vrtnja ubrza, jer onda klinci puste spin da su namjerno odgovarali slabije nego što su znali, eda bi im se (što će se, po svemu sudeći, i dogoditi!) na pravoj državnoj maturi postavila još lakša pitanja. Na koja će, jasno, odgovoriti jednako slabo kao i na ova, ako ne i gore, pa će onda zaprijetiti štrajkom i tražiti još lakšu maturu i odgodu prijemnih na fakultetima... Zatim će štrajkom zaprijetiti i profesori koji će tražiti dodatak na plaću za prekovremene, pa sveučilišni nastavnici kojima se takvim odgađanjem remeti akademski plan i program, pa studenti koji bi učili ali ne znaju kad će početi, pa...

A sve bi moglo biti drugačije i bolje kad bi klinci od prvog do osmog osnovne morali i dalje nositi kute i šlape, mirno čekati svoj red za ulazak u školu i, božemeprosti, "poštivati roditelje i starije te biti dobar drug koji drži datu riječ"... Nije u onom nesretnom socijalizmu ama baš sve bilo loše. Ali, nažalost, sve što je valjalo odbacili smo, a onda i od kapitalizma preuzeli samo ono najgore.

Ako se time možete utješiti - vašoj djeci, kad postanu roditelji, bit će još i gore nego vama danas.