Festival počinje idući tjedanSveopća recesija, ovih godina čak i gospodarska, nikada nije pogodovala promotorima kvalitetne i ozbiljne glazbe. Ipak, radi li se o iznimnim imenima koja jamče nesvakidašnju zabavu i željenu gužvu, te spretnim poslovnim ljudima predvođenim Draženom Kokanovićem, uspjeh ne može izostati. Ron Carter, Archie Shepp, Joe Lovano, Wayne Shorter, Chick Corea, Ornette Coleman, Roy Haynes i Dave Holland samo su neke od istinskih ikona jazza koje su posljednjih godina posjetili grad Zagreb.

Ovogodišnji 5. Vip Zagreb Jazz Festival održat će se u prostorima KD Vatroslav Lisinski i kina Studentskog centra, od 5. do 7. studenog 2009. godine, a predstavit će ponovo sam vrh svjetske jazz ponude. Sonny Rollins (Sextet), Branford Marsalis (Quartet) i Terence Blanchard (Quintet) uvrstili su u svoje godišnje rasporede sve značajniji zagrebački festival, gdje će nastupiti navedenim redoslijedom.

Tenor i alt saksofonist Sonny Rollins jedini je glazbenik koji će 5. studenog sa svojim ansamblom nastupiti u KD Vatroslav Lisinski. To ne bi trebalo čuditi s obzirom na zahtjevne akustičke norme pogodne za uživanje u njegovu osebujnu tonu, kao i velik interes publike.
Karizma velikog borca za rasnu jednakost i osnovna ljudska prava tamnopute populacije nekada (album „Freedom Suite"), te ništa manjeg protivnika globalnih zabluda danas (album „Global Warming"), Rollinsa je svrstala u red onih umjetnika koji su se uvijek znali pravovremeno izraziti i isprovocirati inertnu većinu.
Karijeru je kratko prekinuo 1966. naglim odlaskom u Japan, nedugo zatim i u Indiju, ne bi li si odgovorio na „vječna pitanja" i prosudbe vezane uz životnu aktivnost i opredjeljenje.
Od Charlie Parkera, Arta Blakeya, Johna Coltranea, Clifforda Browna i Maxa Roacha do Johna Lewisa, Milta Jacksona i Modern Jazz Quarteta, Rollins je prošao svu školu muziciranja, koja mu je idućih godina donijela najprestižnije nagrade (Grammy, jazz umjetnik i tenor saksofonist godine).

U petak, 6. studenog, u koncertnom prostoru kina SC, nastupit će sopran i tenor saksofonist nešto mlađe generacije (1960.) Branford Marsalis sa svojim kvartetom. Prezime Marsalis otkriva glazbeničku obitelj oca Ellisa, poznatog jazz pijanista i glazbenog pedagoga, iz koje je potekao i slavni brat Wynton.
Školovan u prestižnom bostonskom Berklee School of Music svirao je također s glasovitim vođom sastava Artom Blakeyem čija ga je europska turneja lansirala u svijet zapaženih. Nakon sviranja u kvintetu brata trubača Wyntona Marsalisa, Branford se posvetio samostalnoj karijeri i skladanju filmske glazbe („Mo' Better Blues" Spikeea Leea). Surađujući s velikim simfonijskim orkestrima poput detriotskog, čikaškog i dizeldorfskog, izvodio je i klasični repertoar skladatelja poput Coplanda, Glazunova, Iberta, Milhauda i Villa-Lobosa.
U Zagrebu će nastupiti nedugo nakon objavljivanja CD-a „Metamorphosen" kojim je obilježio desetu godišnjicu suradnje s pijanistom Joeyem Calderazzom, kontrabasistom Ericom Revisom i bubnjarom Jeffom „Train" Wattsom.

Kraj festivala začinit će 7. studenog kvintet glasovitog američkog trubača, skladatelja i aranžera Terencea Blancharda. Zajednički nazivnik sve trojice umjetnika jest Art Blakey, u čijim je Jazz Messengersima Blanchard zauzeo upražnjeno mjesto Wyntona Marsalisa. Stečena popularnost i veliko iskustvo otvorilo je Blanchardu mogućnost samostalne karijere u koju se vremenom uspješno upustio.

Kao vođa sastava snimio je brojne albume za izdavačku tvrtku Columbia (Menart) i Sony Classical (Menart), a od 2003. objavljuje za Blue Note (Dallas Records). Na albumima mu gostuju imena poput Herbiea Hancocka, a na najpopularnijem CD-u "Let's Get Lost" njegov sastav je ugostio vodeće jazz pjevačice: Dianu Krall, Diannu Reeves, Jane Monheit i Cassandru Wilson. Iako mu je "tek" 47 godina, danas je cijenjen kao improvizator i jazz skladatelj, ali i kao jedan od najproduktivnijih autora filmske glazbe.

"Zabavno je snimati glazbu za filmove, ali ništa se ne može mjeriti s osjećajem da si jazz glazbenik koji svira u klubovima i na koncertima" reći će Terence Blanchard, najpoznatiji kao hard boper koji nastavlja jazz tradiciju, no ne robuje tek jednom stilskom obrascu. Koristeći cijelu paletu utjecaja, od hard bopa do suvremene ozbiljne glazbe, osvaja svjetsku publiku uravnoteženim i raznolikim glazbenim rješenjima. Zvuk mu je podjednako akustičan koliko i električan.